Émile Verhaeren

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Theo van Rysselberghe- A Reading by Emile Verhaeren.jpg

Emile Verhaeren (Saint-Amand les Puers, 21. svibnja 1855. - Rouen, 27. studenog 1916.), belgijski pjesnik francuskog jezičnog izraza.

Jedan je od najvećih belgijskih pjesnika. Bio je učenik isusovačkog koledža u Gandu, student u Louvainu te odvjetnički pripravnik u Bruxellesu. Jedan je od osnivača časopisa Jeune Belgique. Već u prvim, naturalistički obojenim pjesmama otkriva temperament neobuzdane žestine i divlju snagu izraza.

Od 1887. do 1891. proživljava tešku duševnu krizu, a zbirke iz tog razdoblja ("Večeri", "Paraz", "Crne buktinje") preplavljene su samoubilačkim očajem i nazivane su "trilogijom neurastenije". Od svojih unutrašnjih tegoba pokušava pobjeći putujući Španjolskom i Engleskom. Susret s Martom Massin pomogao mu je da ponovno zavoli život i postaje bard energije, rada i radnog čovječanstva. Inspirira se panoramama velikih industrijskih gradova od željeza i čelika, slavi znanstveni progres i čovjeka budućnosti. Svijetlim raspoloženjem prožeta je i njegova ljubavna trilogija, posvećena Marti. U ratu objavljuje patriotska djela "Okrvavljena Belgija" i "Ranjeni gradovi Belgije". Uz liriku pisao je i drame, pripovijetke te knjigu umjetničkih kritika i dojmova. Poginuo je nesretnim slučajem pod kotačima vlaka.

Djela:

  • "Likovi života"
  • "Mnogostruki sjaj"
  • "Olujne snage"
  • "Parskozorja"
  • "Filip II."
  • "Impressions"