Óscar Romero

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Oscar Arnulfo Romero y Galdámez
Oromero.jpg
Rođen 15. kolovoza 1917.
Ciudad Barrios
Umro 24. ožujka 1980.
San Salvador
Zaređen
za svećenika
1942.
Portal: Kršćanstvo

Oscar Arnulfo Romero y Galdámez (Ciudad Barrios, 15. kolovoza 1917. - San Salvador, 24. ožujka 1980.), salvadorski katolički svećenik i biskup San Salvadora.

Biografija[uredi VE | uredi]

Rodio se u mjestu Ciudad Barrios, a imao je šestero braće i sestara. Pohađao je javnu školu, koja je nudila samo prva tri razreda. Kad je to završio, do 12. ili 13. godine privatno ga je podučavala Anita Iglesias. U 13. godini ide u sjemenište u San Miguelu gdje ostaje 7 godina. Nakon toga ide u nacionalno sjemenište u San Salvadoru. Kasnije je upućen u Rim gdje je spavao u studentskom domu zajedno sa ostalim latinoameričkim sjemeništarcima. Na polovici prve godine studija teologije na Gregoriani umire mu otac. Kad je 1939. izbio Drugi svjetski rat, većina njegovih prijatelja otišla je kući, ali je on ostao u Europi. Završio je studije, postao dotor teologije, i zaređen je za svećenika 1942. godine. Ipak, u Italiji nije dugo ostao jer ga je biskup pozvao u domovinu kad je imao samo 26 godina.

Putovao je s prijateljem, posjetili su Kubu i Španjolsku, zadržani su nekoliko mjeseci u logoru, a onda poslani kući s Kube. Tamo je Oscar radio kao župnik, osnovao razne apostolske grupe, društvo liječenih alkoholičara, pomogao sagraditi i posvetiti katedralu u San Miguelu, gdje je služio preko 20 godina. Protivio se kršenju ljudskih prava, mučenju i ubojstvu svećenika. Kad je postao biskup, kasnije i nadbiskup, suočio se sa radikalnim kolegama. Vršio je svoje poslanje temeljito i postao vođa oporbe desničarskoj vladi koja se popela na vlast 1979.

Tijekom njegovog nadbiskupskog vremena, ubijeno je 6 svećenika. Molio je SAD za pomoć, ali nije bilo odgovora. Ubijen je za služenja mise, a krv se priolila po oltaru, te navodno dospjela i u misno vino. Zadnje riječi su mu bile: "Neka se Bog smiluje ubojicama".

Njegovom pokopu prisustvovalo je 250.000 ljudi iz cijeloga svijeta, a kip mu je postavljen iznad Velikih Zapadnih vrata Westminsterske opatije u Londonu. Predstavlja jednog od 10 mučenika 20. stoljeća. U El Salvadoru ga zovu "San Romero". Bio je jedan od velikih latinoameričkih biskupa 20. stoljeća, koji su se poput njega i dom Heldera Camare snažno i odlučno zauzimali za prava obespravljenog naroda.

Óscar Romero (tehnika pastela )

Kao biskup[uredi VE | uredi]

Kao biskup stao je na stranu siromašne većine stanovništva koja je trpjela pod diktaturom desničarskog režima bogate manjine. Ubijen je 24. ožujka 1980. godine u bolničkoj kapelici u kojoj je slavio misu. Svojim zauzimanjem za socijanu pravdu i prava siromašnih campesinosa postao je kamen spoticanja i znak osporavanja.

Proročkom upornošću i izdržljivošću trpio je udarce s desna i s lijeva, također i iz crkvenih krugova. Bio je prijatelj siromaha s kojima se rado susretao, s njima razgovarao ne samo o njihovim problemima, nego i kako da sam što bolje vrši svoju službu biskupa.

Od salvadorskih vlasti, ostalih biskupa, nuncija, pa i američkog State Departmenta bio je lažno optuživan i sumnjičen u Vatikanu. Vladini eksadroni smrti koji su sijali smrt po cijeloj zemlji usmrtili su i Oscara Romera, misleći tako zaustaviti traženje pravde i prava za veliku većinu siromašnog stanovništva.

Nadbiskup Romero i danas je poznat i omiljen među salvadorskim siromasima, no mnogo je onih i među biskupima te salvadorskim vlastima koji ga i danas okrivljuju za politizaciju Crkve i uvođenje marksizma.

Na sve te optužbe on sam je još davno odgovorio: "Crkvu se progoni zato što uistinu želi biti Crkva Isusa Krista. Dok naviješta spasenje na drugom svijetu, ne uranjajući sama u realne probleme ovoga svijeta, poštuje ju se i hvali – čak ju se obasipa privilegijama. Ali ako ostane vjerna svom poslanju i ukaže na grijeh koji toliki broj ljudi baca u bijedu, ako naviješta nadu u pravedniji i ljudskiji svijet, progoni ju se i kleveće, naziva ju se subverzivnom i komunističkom." .... "Ovog sam tjedna dobio obavijest da sam na listi onih koji će sljedećih tjedana biti ubijeni. Želim, međutim, jasno reći da glas pravde nitko ne može ubiti."

Proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim također opstruiraju oni kojima je za života smetao i koji su bili na drugoj strani, uz diktatorski režim Republike Salvador, ili mu se barem nisu htjeli zamjerati. Mnogo neprijatelja i danas ima u vatikanskim kurijama, pa nije izgledno da će uskoro biti proglašen blaženim i svetim.

Njegov narod za koji je živio i umro već ga je (neslužbeno) kanonizirao i slavi ga kao mučenika. "Sensus fidelium" je odavno progovorio što misli i osjeća o nadbiskupu Romeru. Ostaje nada da Crkva neće podleći podmetanjima i lažnim optužbama Romerovih neprijatelja, te će jednom i on biti službeno proglašen svetim.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Martin Maier: Oscar Romero - učitelj duhovnosti, KS, Zagreb 2005.