Č

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hrvatska abeceda
Aa Bb Cc Čč Ćć
Dd DŽdž Đđ Ee Ff
Gg Hh Ii Jj Kk
Ll LJlj Mm Nn NJnj
Oo Pp Rr Ss Šš
Tt Uu Vv Zz Žž

Latin alphabet Čč.png

Č je 4. slovo hrvatske abecede.

Računarstvo[uredi VE | uredi]

Znak Standard odnosno kodna stranica
  YUSCII CP852 CP1250 ISO 8859-2 Unicode
Č 94 172 200 200 U+010C
č 126 159 232 232 U+010D

Slovo č u hrvatskome jeziku[uredi VE | uredi]

Označava bezvučni postalveolarni afrikatni suglasnik. U abecedu ga je uveo Ljudevit Gaj iz češkog, a koristi se i u abecedama slovenskog, slovačkog, litvanskog, latvijskog, srpskog i bošnjačkog.

Mnogi izvorni govornici hrvatskog (osobito u kajkavskom i u urbanim sredinama) ne razlikuju alveopalatalno /č/ i palatalno /ć/ i moraju korištenje tih glasova svjesno naučiti. Zbog toga značajan dio hrvatskih pravopisnih priručnika zauzimaju napomene o korištenju tih dvaju glasova.

Pravila[uredi VE | uredi]

1. dolazi u riječima kojima postanak nije vidljiv:

bačva, bič, račun, čaša, točka, večer, vrč, pčela, ključ, dapače, drač, hlače, lopoč, Beč…

2. u oblicima i izvedenicama prema osnovnom k, c:

jak : jači; zec : zeče, zečji; stric : stričev

iznimke: liješće, triješće, plješćem, pritišćem, stišćem

3. u sufiksima:

-ač igrač

-ača jabukovača

-čica grančica

-čina cjevčina

-čić kamenčić

-če pastirče (samo za živo)

-ič vodič, branič, gonič (danas neplodan sufiks)

-ičar antologičar

-ički tehnički

4. u slovenskim, ruskim, bugarskim, češkim, slovačkim prezimenima

Oton Župančič, Lav Nikolajevič Tolstoj, Miletič, Belič, Palkovič

5. u anglizmima i talijanizmima

čizburger, kapučino