Čen Čeng

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Čen Čeng
陳誠
Chen Cheng.jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 4. siječnja 1897.
Mjesto rođenja Qingtian, Kina
Datum smrti 5. ožujka 1965.
Mjesto smrti Taipei, Republika Kina
Nacionalnost Flag of the Republic of China.svg Kinez
Supruga Tan Šang
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1924. - 1950.
Čin general
Ratovi Kineski građanski rat
Drugi kinesko-japanski rat
Drugi svjetski rat
Važnije bitke Sjeverna ekspedicija (1927.)
Bitka za Šangaj
Borbe u Burmi
Kineski građanski rat
Vojska Narodna revolucionarna vojska
Rod vojske kopnena vojska
Zapovijedao 18. armija
11. divizija
Odlikovanja 47 različitih medalja za čast

Čen Čeng (tradicionalni kineski: 陳誠; pojednostavljeni kineski: 陈诚; Hanju pinjin: Chén Chéng) (4. siječnja 1897. - 5. ožujka, 1965.), kineski politički i vojni vođa, bio je jedan od vođa Kuomintanga u Drugom kinesko-japanskom ratu i Kineskom građanskom ratu. Nakon preseljenja na Tajvan pred kraj Građanskog rata, bio je guverner Tajvana, podpredsjednik Republike Kine i premijer Republike Kine. Predstavljao je Republiku Kinu u posjetima u SAD. Pomogao je inicirati posjedne reforme i smanjiti poreze, što je komunizam na Tajvanu učinilo nepopularnim, jer su seljaci bili u mogućnosti posjedovati zemlju. Njegov velik ugled traje i danas. Njegov alias bio je Čen Cir-Šu (陳辭修; pinjin: Chen Ci2xiu).

Mladost[uredi VE | uredi]

Čen Čeng rođen je u Ćingtianu, Džeđiang, maturirao je u Baodinškoj vojnoj akademiji (保定軍校) 1922., a na Vampoašku akademiju upisao se dvije godine kasnije. Ovdje je prvi put sreo Čanga Kaj-šeka, koji je u akademiji bio instruktor. Čeng se kasnije pridružio Narodnoj revolucionarnoj vojsci da sudjeluje u Sjevernoj ekspediciji 1927.

Napredak u vojsci[uredi VE | uredi]

Tijekom Sjeverne ekspedicije, Čeng je pokazao svoje izvrsne sposobnosti vodstva. U samo jednu godinu vojne karijere, napredovao je od zapovjednika bojne do divizijskog zapovjednika.

Nakon Ekspedicije, Čeng je postao aktivan u borbi protiv vojnih diktatora. Uspjesi u tim borbama omogućili su mu još veće napredovanje u vojsci. Ovaj put postaje zapovjednikom 18. revolucionarne armije.

Borbe protiv komunista[uredi VE | uredi]

Početkom 1931. Čeng je dobio zadatak sudjelovanja u gušenju Narodno-oslobodilačke armije Kine, vojske pod komandom Komunističke partije. U raznim kampanjama potrage za glavnim komunističkim snagama, Čeng je pretrpio teške gubitke. U petoj kampanji protiv komunista konačno ih je uspio pobijediti, prisiljavajući njihovu vojsku da krenu na svoj epski Dugi marš.

Kampanje protiv komunističke vijske završene su nakon incidenta u Šianu, kad su Čang i njegovo osoblje bili prisiljeni na suradnju s komunistima u ratu s Japanom.

Rat[uredi VE | uredi]

Čeng odlazi u Hubei da zapovjeda u Bitci kod Vuhana tijekom godine 1938. Vuhan je bio privremeni stožer Kineske vojske. Japanci su uz velike gubitke uspjeli poraziti Kineze i 25. listopada 1938. zauzeti Vuhan.

Godinu kasnije, Čeng je počeo zapovjedati u Bitci kod Čangša, Bitci kod Jičanga i Bitci kod Zapadnog Hubeija. 1943., postavljen je za zapovjednika Kineskih ekspedicijskih snaga na Burmi, i bio je njihov zapovjednik dok ga zbog bolesti nije zamijenuo Vei Li-haung.

Nakon Drugog kinesko-japanskog rata, Čeng je postao zapovjednik Generalštaba. Slijedio je naredbe Čanga Kai-šeka, te krenuo u napad na područja koja su "oslobodili" komunisti, tj. Narodno-oslobodilačka armija Kine. Time je ponovno pokrenut Kineski građanski rat.

1947. Čeng odlazi u Mandžuriju zapovjedati snagama Narodne revolucionarne vojske u borbama protiv komunista. Tu je pretrpio od nekoliko teških poraza, gubeći tako oko pola milijuna vojnika. Zbog toga je smijenjen 1948. godine.

Tajvan[uredi VE | uredi]

Kai-šek je Čenga postavio na položaj guvernera Tajvana 1949., planirajući od Tajvana stvoriti uporište Kuomintanga. Nakon što su se nacionalističke snage povukle na Tajvan, Čeng postaje civilni član Vlade, kao podpredsjednik Izvršnog odbora Kuomintanga, podpredsjednik i premijer Republike Kine.

Za svoga boravka na Tajvanu, uveo je razne posjedne i ekonomske reforme, te razvio rekonstrukciju Tajvana. Također je zaslužan za razvijanje nekoliko ranijih projekata.

Čeng je preminuo od tumora jetre 1965. Iz memorijalnog parka u Taipeiu, gdje je prvobitno bio sahranjen i gdje se nalazi i njemu posvećen muzej, njegovi kremirani posmrtni ostatci u kolovozu 1995. premješteni su u Fo Guang Šan (kineski mahajana budistički samostan) u okrugu Kaošiung.

Obitelj[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Čen Čeng

Vjenčao se s Tan Šang, kćeri Tan Jankaia, bivšega kineskog premijera. Čeng i supruga imali su sina, Čen Li-ana, koji je također postao političar i izgubio predsjedničke izbore na Tajvanu.