Đelo Jusić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Đelo Jusić

Đelo Jusić.jpg

Rodno ime Đelo Jusić
Rođen/a 26. siječnja 1939.
Dubrovnik, Hrvatska Flag of Croatia.svg
Žanr/ovi pop, mediteranska, zabavna i filmska glazba
Zanimanje glazbenik, skladatelj, aranžer, dirigent
Instrument gitara
Djelatno razdoblje 1960-ih do danas
Producentska kuća PGP-RTB, Jugoton, Croatia Records, Aquarius Records
Nagrade
diskografska nagrada Porin

Đelo Jusić (Dubrovnik, 26. siječnja 1939.), hrvatski je skladatelj, gitarist, aranžer i dirigent.

Đelo Jusić najpoznatiji je po brojnim velikim domaćim djelima zabavne, ali i ozbiljne, uglavnom orkestralne glazbe. Godine 1961. utemeljo je vokalno-instrumentalni sastav, Dubrovačke trubadure. Njegova glazbena djela izvodili su brojni domaći izvođači od kojih su neki Tereza Kesovija, Oliver Dragojević, Ibrica Jusić, Frano Lasić, Ivo Pattiera, Milo Hrnić i mnogi drugi. Zabilježio je brojne uspjehe na Splitskom i Zagrebačkom festivalu, sa skladbama "Dalmatinski lero", "Zapjevajmo prijatelji", "Mladosti, moja lijepa radosti", "Volim te budalo mala", "Zagrljeni", "La musica di notte", "Stare ljubavi", "Sinoć sam htjela" i druge.

Kao dirigent Đelo Jusić je nastupao na najpoznatijim koncertnim pozornicama, a njegov skladateljski rad proteže se i na orkestralnu (suita Dubrovački kantuni), vokalno-instrumentalnu (oratorij De civitate libertatis veritas), scensku (mjuzikl Dundo Maroje), filmsku i televizijsku glazbu (Zlatna arena za glazbu u filmu Dubrovački suton, 1999.). Snimio je i nekoliko CD-a zajedno s dubrovačkim klapama Ragusa i Maestral. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja.

Životopis[uredi VE | uredi]

Đelo Jusić rodio se 26. siječnja 1939. u Dubrovniku, gdje je odrastao i započeo školovanje[1]. Njegovi roditelji su se 1928. doselili iz Prozora, selo Duge. U rodnom gradu našao je izvore i nadahnuća za svoju glazbu, te je oblikovao individualni i prepoznatljivi oblik u melodijskom, harmonijskom i stilskom izražaju svojih popularnih glazbenih dijela. Ona pripadaju mediteranskome glazbenom stilu hrvatske zabavne glazbe s kojima je dao veliki i vrijedan doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu a neka od njih su "Jedan dan" (pjesma Eurovizije 1968.), "Pusti da ti leut svira", "Dalmatinski lero", "La musica di notte", "Dobro jutro, Margareta", "Stare ljubavi", "Znam da ima jedna staza", "Sve se vraća, sve se plaća", "Volim te budalo mala" i mnoge druge.

Skladanjem se počeo baviti tijekom 1960-ih godina, a u to vrijeme osniva vokalno-instrumentalni ansambl Dubrovački trubaduri s kojima je obišao zemlju i svijet[2]. Također je utemeljio i dječji zbor Mali raspjevani Dubrovnik. Osim što je snimao za Croatia Records (tada Jugoton), tu su još i mnoge svjetske nakladničke kuće poput Columbia, CBS, Parlophone, Electrola, Supraphone, Ensemble Electonicue i mnoge druge. Njegova diskografija broji 80 gramofonskih ploča i 20 CD izdanja na kojima se nalazi preko 1000 skladbi i za koja je dobio desetak zlatnih i platinastih ploča.

Od 1970. do 1975. godine bio je na mjestu dopredsjednika Udruženja muzičkih radnika Hrvatske Croatia-Concert u Zagrebu, a 1975. godine postaje predsjednik. U Šibeniku je četiri godine bio selektor Međunarodnog dječjeg festivala. Kao dirigent Đelo Jusić nastupao je na mnogim festivalima u zemlji i inozemstvu, vodeći velike revijske i simfonijske orkestre po gradovima Berlinu, Drezdenu, Lenjingradu, Moskvi, Varni, Vatikanu, Splitu, Zagrebu, Sarajevu i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Dirigiranje je izučio kod maestra Lovre von Matačića. U skladateljskom radu imao je velikog uspjeha u oratorijskoj, kazališnoj, filmskoj i dječjoj glazbi.

Domovinski rat[uredi VE | uredi]

Od 1975. do 1990. godine živio je u Zagrebu, da bi se potom vratio u rodni grad. U Dubrovniku je proveo čitavo vrijeme Domovinskog rata, gdje je za vrijeme okruženja organizirao humanitarne i prigodne božićne i novogodišnje koncerte. Također je aktivan i u ratnom kriznom stožeru Grada i čitavo vrijeme neumorno sklada. U svibnju 1992. nazočan je u službenoj audijenciji kod Sv. Oca Ivana Pavla II u Vatikanu, zajedno s dječjim zborom Mali raspjevani Dubrovnik. U vrijeme Domovinskog rata skladao je nekoliko vrlo popularnih budnica "Kad zazvone dubrovačka zvona", "Sveti Vlaho", "Molitve naše čuj" i druge, a također je skladao suitu "Dubrovački kantuni" koju je sa Dubrovačkim simfonijskim orkestrom snimio na CD-u.

Uz autore tekstova i stihova tadašnjeg dubrovačkog biskupa msgr. Želimira Puljića i akademika Luka Paljetka, skladao je oratorij "De civitate libertatis veritas (Istina o gradu slobode)". Ovo djelo godinama se tradicionalno izvodilo na dan 6. prosinca kada je Dubrovnik najteže razaran, a od 1995. godine izvedeno je u Splitu, Steyru, Beču i Zagrebu, gdje je s oratorijem otvorena manifestacija "Pasionska baština" u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Godine 1997. uz izravan satelitski prijenos oratorij je izveden na Dubrovačkim ljetnim igrama.

Doprinosi i nagrade[uredi VE | uredi]

  • Stalni je dirigent Dubrovačkog simfonijskog orkestra s kojim je snimio 4 CD-a.
  • Laureat je mnogih festivala Split, Zagreb, Opatija, Pula.
  • Od 2000. godine do danas Jusićev balet Dubrovački kantuni izveden je u Parizu, Bruxellesu, Strasbourgu, Pragu, Ljubljani, Podgorici, Splitu, Sarajevu i Zagrebu.
  • U 2003. godini izvedena su mu dva kapitalna glazbena djela naručena od Ministarstva kulture kanton Sarajevo: balet Katarina-bosanska kraljica te oratorij Srebrenički inferno izveden pred bivšim predsjednikom SAD-a Billom Clintonom.
  • U prosincu 2003. godine praizveo je s dubrovačkim simfoničarima Koncert za fagot i orkestar (solist Matija Novaković).
  • U stankama velikih projekata skladao je i snimio 3 CD-a s dubrovačkim klapama Raguza i Maestrali.
  • Na natječaju Turističke zajednice Hrvatske dobio je i plasirao propagandnu skladbu "Lijepa naša Hrvatska".
Nagrade
  • 1997. - Dobitnik Porina.
  • 1999. - Dobitnik je Zlatne Arene na Filmskom festivalu u Puli
  • 2007. - Dobitnik Porina za životno djelo.
  • Dobitnik je nagrade Ivan pl. Zajc za najbolji mjuzikl Dundo Maroje.
  • Dobitnik je Zlatnog prstena emisije Radio Zagreba "Pomorska večer".
  • Ukazom Predsjednika Republike nagrađen Odličjem Reda Danice s likom Marka Marulića.
  • Dobitnik je Ruke Svetog Vlaha povodom 40. godišnjice umjetničkog djelovanja.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]