Đuro Đaković

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Đuro Đaković. Za tvrtku koja nosi njegovo ime, pogledajte Đuro Đaković Holding d.d..
Đuro Đaković
Đuro Đaković

Fotografija Đure Đakovića iz 1910-ih.

Rođenje 30. studenoga 1886., Brodski Varoš
Smrt 25. travnja 1929., Oštri vrh kod Svetog Duha, Slovenija
Politička stranka KPJ
Zanimanje političar

Đuro Đaković (Brodski Varoš, 30. studenoga 1886. - Oštri vrh kod Svetog Duha, Slovenija, 25. travnja 1929.) je bio hrvatski političar, sindikalni vođa, jedan od osnivača KPJ 1919. godine i organizacijski tajnik CK KPJ od 1928. godine, do smrti, 1929. godine.[1][2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodna kuća Đure Đakovića u Slavonskom Brodu.

Đuro Đaković rodio se u Brodskom Varošu, kraj Broda na Savi, 1886. godine. Kao metalski radnik u Sarajevu, već je 1905.-1906. sudjelovao u prvim radničkim štrajkovima u Bosni, a 1910. bio je istaknut omladinski rukovodilac u Sarajevu.[3] Po izbijanju Prvoga svjetskog rata 1914. godine zbog istupanja protiv rata uhićen je i od vojnoga suda kao "veleizdajnik" osuđen na smrt. Kasnije je amnestiran i upućen na prisilni rad u Arad i Komoran.

Organizirao je veliki štrajk građevinara 1919. godine, bio je član Centralne uprave Saveza metalaca za BiH i uprave Glavnog radničkog saveza BiH.

Jedan je od osnivača SRPJ(k) u BiH, a 1920. godine izabran je u Centralno partijsko vijeće KPJ. Zastupnik KPJ u Ustavotvornoj skupštini bio je 1920. godine.[1]

Godine 1920. angažirao se u sindikalnoj kampanji za oslobađanje uhićenih rudara nakon štrajka i bune.[4]

Godine 1921. bio je delegat KPJ na Trećem kongresu Kominterne u Moskvi. Više puta bio je uhićivan, mučen i proganjan, a od 1922. do 1926. godine interniran je u rodno mjesto.

Po odlasku u Zagreb, 1926. godine, postao je tajnik Oblasnog odbora Saveza metalaca Hrvatske.[3]

Bio je jedan od najistaknutijih boraca protiv frakcija u vrhovima KPJ. 1927.-1928. bio je na Lenjinovom sveučilištu u Moskvi, a u Kraljevinu SHS vratio se kao opunomoćenik Kominterne za sprovođenje Otvorenog pisma upućenog članovima KPJ. Na Četvrtom kongresu KPJ u Drezdenu 1928. godine postao je organizacijski tajnik CK KPJ.

Kao veliki protivnik šestosiječanjske diktature u travnju 1929. godine uhićen je u Zagrebu i mučen. Odveden na tadašnju jugoslavensko-austrijsku granicu i od žandara ubijen, 25. travnja 1929. godine, pri insceniranom bijegu,[1][2] zajedno s Nikolom Hećimovićem, tajnikom Crvene pomoći.

Đurin sin, Stjepan Đaković, rođen 1912. godine u Sarajevu, također je bio član KPJ te je kao sudionik NOP-a u Hrvatskoj ubijen od ustaša u Zagrebu, 1942. godine.

Spomen i baština[uredi VE | uredi]

Bista u Zagrebu, Medveščak 2, rad Vanje Radauša.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]