Đuro Utješanović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Đuro Utješanović
Đuro Utješanović
Đuro Utješanović
Rodno ime Đuro Utješanović
Rođenje 7. srpnja 1940.
Smrt 25. veljače 2013.
Zanimanje glumac
Važniji filmovi Hajdučka vremena (1977.), Vlakom prema jugu (1981.), Krhotine (1991.), Kad mrtvi zapjevaju (1998.).
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Đuro Utješanović (Kljevci, 7. srpnja 1940.[1]- Zagreb, 25. veljače 2013.) bio je hrvatski glumac rođen u Bosni i Hercegovini.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je u Bosni i Hercegovini, a sam je često znao govoriti da je rođen “između dva sela, u jednoj šumi” negdje u okolici Sanskog Mosta. U nekim je dokumentima pisalo da je rođen 1938., ponegdje 1940., dok u trećima piše 1941. godina. Sam je odabrao 1940. kao godinu svog rođenja, jer nju je najlakše pamtio.[2] Još kao dijete izgubio je oba roditelja: otac Drago je poginuo 1943. u njemačkom napadu na partizansku podzemnu bolnicu, a majku Dragicu 1945. ubijaju pljačkaši. U Kikindi je zavšio osnovnu školu. Utješanović je 1956. poslan u Split gdje je pohađao šumarsku školu zajedno s još jednim budućim velikim hrvatskim glumcem Ivicom Vidovićem. Po završetku srednjoškolskog školovanja vraća se u Kikindu, odakle je, opet protiv svoje volje, poslan u Sarajevo na šumarski fakultet. Šumarski fakultet mu nikako nije bio po volji, i nakon dvije godine studija odlučuje "pobjeći" iz Sarajeva u Zagreb. U Zagrebu će nešto kasnije upisati i glumu, za koju je pokazivao zanimanje još od srednjoškolskih dana. Poslije stjecanja diplome deset je godina radio u kazalištu Gavella, a potom je odlučio napustiti kazališne daske. Često je glumio u filmovima, i to najviše tada nepopularne uloge žandara i ustaša. Struka će reći da je najveći trag ostavio na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje je bez prekida nastupao gotovo tri desetljeća. U novije vrijeme ostati će upamćen po ulozi tetka u Večernjoj školi Željka Pervana gdje je pokazao talent za improvizaciju. Zapažene uloge je ostvario u filmovima: Hajdučka vremena (1977.), Vlakom prema jugu (1981.), Krhotine (1991.), Kad mrtvi zapjevaju (1998.). Kratku, ali zapaženu ulogu imao je i u Oskarom nagrađenom filmu Ničija zemlja. Popularnost je stekao i u zabavnoj emisiji Hrvatske televizije Jel' me netko tražio, a sa sinom Dragom često je nastupao u kazališnim predstavama diljem Hrvatske.

Uz glumačke vode okušao se i u politici 2003. kada je bio prvi na izbornoj listi Socijalističke radničke partije Hrvatske u VI. izbornoj jedinici za Hrvatski sabor.

Umro je u Zagrebu 25. veljače 2013. u 73. godini života od posljedica moždanog udara.[2][3][4]

Filmografija[uredi VE | uredi]

Televizijske uloge[uredi VE | uredi]

Filmske uloge[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. IMDb: Đuro Utješanović
  2. 2,0 2,1 Ivica Zadro: Zgromila me vijest da je umro naš Đuro ljudina - Večernji.hr (Objavljeno 26. veljače 2013., pristupljeno 27. veljače 2013.)
  3. Odlazak legende: U 73. godini umro glumac Đuro Utješanović - 24sata (Objavljeno 26. veljače 2013., pristupljeno 1. siječnja 2014.)
  4. Umro Đuro Utješanović | Danas.hr (Objavljeno 26. veljače 2013., pristupljeno 1. siječnja 2014.)


Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]