Šahovski velemajstor

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

U šahu je velemajstor titula koja se dodjeljuje najuspješnijim šahistima. Koristi se razgovorno za onoga tko se osobito ističe u nekoj vještini.

Prema njemačkom der Großmeister. U starijoj hrvatskoj literaturi "Veliki majstor". U engleskom se može pisati odvojeno (grand master) ili zajedno (grandmaster).


Način dodjele titule[uredi VE | uredi]

Od 1950. titulu na osnovu rezultata, po utvrđenim kriterijima, dodjeljuje svjetska šahovska organizacija FIDE. Niže su titule međunarodni majstor i majstor FIDE.

Postoji titula "ženski velemajstor" za koju su kriteriji znatno blaži; osam žena je osvojilo i naslov "muškog" velemajstora (stanje rujan 2005).

Osim za igrače, titula velemajstora dodjeljuje se i najboljim sastavljačima šahovskih problema.


Povijest[uredi VE | uredi]

U drugoj polovici XIX. st. u raznim su zemljama osnivani šahovski savezi, koji su dodjeljivali titule majstora. Naziv "velemajstor" skovao je navodno njemački car Vilim II. početkom 20. st. i "dodijelio" ga petorici tada najjačih svjetskih igrača. Šahovska javnost je to prihvatio, pa su Do sredine XX. st. tim naslovom neformalno nazivani ponajbolji svjetski igrači (njih desetak).

Godine 1950. FIDE je uvela službene titule "velemajstor" i "međunarodni majstor" i utvrdila točne kriterije za njihovo osvajanje. Kriteriji su se često mijenjali; kako je FIDE obuhvaćala sve više zemalja, stvoren je snažan pritisak da se kriteriji snize. Osim toga znatno se povećao broj turnira na kojima se titula mogla osvojiti.

Nakon uvođenja službene titule, bilo je 30-ak velemajstora. Početkom 1970.-ih broj je prešao stotinu. U rujnu 2005. u svijetu je bilo 877 velemajstora. Tako titula gubi na značaju; danas su pouzdaniji kriterij snage rating-bodovi.

Vidi još[uredi VE | uredi]