Šarengradska ada

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Položaj otoka

Šarengradska ada je hrvatski riječni otok na Dunavu, na dijelu gdje ova rijeka čini granicu sa Vojvodinom, odnosno sa Srbijom.

Kao što ime govori, nalazi se nedaleko Šarengrada. Tijekom Jugoslavije ovaj otok se nalazio u sastavu SR Hrvatske. Tijekom Domovinskog rata JNA je osvojila ovaj otok te ga do kraja rata drži pod okupacijom.

Godine 1992. Hrvatska postaje neovisna. Odlukom Badinterove komisije republičke granice postaju državne tako da Šarengradska ada postaje i službeno hrvatski otok pod srpskom okupacijom.

Godine 1998. mirovnim sporazumom Baranja i Istočna Slavonija su vraćene Hrvatskoj, ali Srbija odbija vratiti Šarengradsku adu koja ostaje pod vojnom okupacijom. Pod okupacijom SR Jugoslvije ostaju i još neki otoci na lijevoj obali Dunava.

Pripadnici vojske koja vrši okupaciju otoka 2002. otvaraju vatru na župana Vukovarsko-Srijemske županije Nikolu Safera i njegovu pratnju u kojoj se nalazilo i četvero djece dok je išao na sastanak s njegovim srbijanskim kolegom [1][2].

Godine 2004. Srbija povlači vojsku sa Šarengradske ade. No, i dalje je nazočna policija Srbije na tom teritoriju. Hrvatski državljani ne mogu pristupiti svojim posjedima na Šarengradskoj adi. Srbija još uvijek odbija vratiti Sarengradsku adu Hrvatskoj odbijajući ispoštovati odluke Badinterove komisije zahtjevajući promjenu granice kako bi mogla anektirati ovaj otok. Srbija inzistira da razgraničenje treba ići sredinom rijeke Dunav. Granica sredinom Dunava je mirovnim sporazumom iz 1998. određena kao privremena.

Iako je po Badinterovoj komisiji dijelom teritorija RH, PU vukovarsko-srijemska je od 2002. godine evidentirala da je patrolni brod srbijanske vojske 151 put povrijedio državnu granicu.[3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. hsp1861.hr
  2. unmikonline.org
  3. S. Butigan: Vukovarci nakon 16 godina ponovo na svojoj adi, Jutarnji list, 31. srpnja 2006., pristupljeno 25. svibnja 2014.