Šiprage

Uredi poveznice
Koordinate: 44°27′56″N 17°33′36″E / 44.4656°N 17.5600°E / 44.4656; 17.5600
Izvor: Wikipedija
Šiprage
Šiprage na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Šiprage
Šiprage
Šiprage na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Entitet Republika Srpska
Općina/Grad Kotor Varoš
Zemljopisne koordinate 44°27′56″N 17°33′36″E / 44.4656°N 17.5600°E / 44.4656; 17.5600
Stanovništvo (2013.)
 - ukupno 692

Šiprage su naseljeno mjesto u općini Kotor Varoš, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.[1]

Nalazi se na rijeci Vrbanji, pritoci Vrbasa.


Šiprage
Šiprage
 Ovaj je članak potrebno napisati enciklopedijskim stilom. (Rasprava)
Enciklopedijski članci pišu se sažeto, nekićenim i neutralnim jezikom.
Šiprage
Šiprage
 Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava)
Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.

Ime[uredi | uredi kôd]

Suvremeno ime mjesto je dobilo po begovskoj obitelji Šipraga. Nije poznato jesu li njihovi preci (barem dio njih) autohtono stanovništvo ili su se preselili s nekog mjesta na ovo područje i pokrili prostorno široko i dugačko imanje u dolini rijeke Vrbanje i njezinih pritoka. Prema usmenim izlaganjima i katastarskim zapisima, Pougarje) (obronci Vlašića u dolini rijeke Ugar bila je polazište za njihovo širenje.

Zemljopisni položaj[uredi | uredi kôd]

Šiprage su na sjeveroistoku Banja Luke (oko 60 km) i Kotor-Varoša (30 km), a središte je istoimene mjesne zajednice. Nalaze se u izduljenoj dolini između nekoliko planinskih padina: sjeveroistočno je Šipraško brdo (Vrh Glavić, 950 m), južno je Jasik (769 m), jugoistočno kompleks Šajinovina - Stražbenica (848 m), zapadno Radohova (vrh Kape, 950 m) i sjeverozapadno Borčići (799 m) s Hrastikom.[2][3]

Naselje, uz Vrbanju i njene pritoke, dugo je oko tri, a široko oko dva kilometra. Postoji obilje izvora pitke vode, od kojih je jedan (uz Crkvenicu) iskorišten za opskrbu lokalne vodovodne mreže. U samom mjestu u Vrbanju utječu Musić potok, Crkvenica, Bakin potok (desno), a Ćorkovac, Zagradinski potok i Demićka (s lijeve strane).

Klima[uredi | uredi kôd]

Šiprage imaju umjerenu kontinentalnu klimu, s obično četiri godišnja doba: proljeće, ljeto, jesen i zima.

Srednja temperatura
(°C) 		Minimalna temperatura
(°C) 		Maksimalna temperatura
(°C) 		Padaline
↓↓↓
(mm)
Siječanj –1,7 –4,8 1,4 59
Veljača 0,3 –3,6 4,2 63
Ožujak 4,6 –0,1 9,3 59
Travanj 9,1 3,9 14,3 74
Svibanj 13,6 8,1 19,2 90
Lipanj 17,2 11,5 22,9 99
Srpanj 18,9 12,6 25,3 81
Kolovoz 18,4 11,9 24,9 76
Rujan 14,7 8,6 20,9 71
Listopad 9,5 4,7 14,4 79
Studeni 4,4 1,0 7,8 100
Prosinac 0,1 –2,7 3,0 88

[4]

Priroda i ekologija[uredi | uredi kôd]

U šipraškoj dolini i na okolnim padinama, uz Vrbanju i njene pritoke, protežu se površine obradivog zemljišta, a uz visove su pojsevi pašnjaka i mješovite bjelogorične i crnogorične šume koje su obilježene hrastom, bukvom i grabom, odnosno smrčom (lokalizam: „omarika“), jelom i borom (bijelim i crnim)[neaktivna poveznica]. U ovim ekosustavima i planinskim livadama obitava krupna i sitna divljač (medvjed, divlja svinja, vuk, lisica, zec, srna, jazavac, kuna, lasica, jež i ostale vrste životinja koje se sreću u srednjebosanskim šumskim sastojinama. Pašnjake i porječja također pokrivaju životne zajednice pripadajuće vegetacijske zone.

Već uzvodno od Obodnika, sve do Tomine luke u njenom gornjem toku, sliv Vrbanje pripada salmonidnim vodama. Međutim, lipljan (lokalno: lipen), a sada i potočna pastrva postepeno iščezavaju. Lipen je potpuno nestao sedamdesetih godina XX. stoljeća, a opstanak pastrve ugrožavaju brojni prirodni i antropogeni čimbenici. To se osobito odnosi na ekstremno bujičarenje 2000-tih i neracionalno izlovljavanje te zagađivanje muljem i sekundarnim nusproizvodima eksploatacije šumskog blaga. Osiromašivanje ribljeg fonda se (s upitnim uspjehom) pokušava nadomjestiti redovnim poribljavanjem, koje pak dovodi u pitanje autohtonost lokalnih populacija, čak i u izvorišnim tokovima Vrbanje i njenih pritoka.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Plan rimske bazilike u Šipragama, 5. stoljeće
A - Predvorje (13,9 x 4,09 m)
B — Glavna soba (12,38 x 8,30 m)
C — Srednja soba (12,38 x 3,95 m)
D — Apsida
a — Prozor
C — Vrata (širina 1,90 m)
D — Vrata (širina 1,20 m)
e — Zazidana vrata
b, h — Ložište
I — Konzola
k — Kostur čovjeka[5]

Arheološka istraživanja dokazuju da je na ovom lokalitetu postojalo rimsko naselje (još u VI. stoljeću; vjerojatno i prije), a sedreni stećci svjedoče o bogumilskoj naseobini (najkasnije) iz 12. stoljeća.[5][6] Stećci su bili pri ušću pritoke Crkvenice u Vrbanju (uz sāme obale rijeka).[5] Pedesetih i šezdestih godina XX. stoljeća, izrezani su i ugrađeni (moguće je – zbog vjerovanja u legendu o njihovoj "čudotvornosti")[5] u zidove okolnih kuća ili drugih objekata. Jedan od najbolje sačuvanih stećaka danas je potopljen u koritu Vrbanje, neposredno uz primarnu lokaciju.

Malo onih stanovnika današnjih Šipraga koji se sjećaju da je prvi val europizacije i intenzivnijeg razvoja stigao prilikom obimnih radova na izgradnji uskotrčne željezničke pruge ("štreke"). Primarna namjera austrijskih vlasti je bila da, uz posredovanje Zemaljske vlade u BiH, intenzivira eksploataciju šumskog blaga i ostalih prirodnih resursa. Pruga je dolazla iz Kotor-Varoša, a na području Šipraga se račvala u nekoliko pravaca. Uz Demićku je išla do pod Dunića stijena (825 m n/v), a uz Crkvenicu do Griča (823 m n/v). Od Kruševa Brda su išla dva kraka: uz Vrbanjiu i Bobovicu. Trasa uz Bobovicu, od Čudnića je vodila je do "Čekrka", pa između Palike i Pašinca do Srebrenog (prema Meokrnju), tj. do ušća potoka Krna (921 m n/v). Zatim je – nakon transporta lokomotive (pomoću "čekrka", u klancu išmeđu Šepirica i Jasena) – vodila do Riječica (1300 m n/v). Odvojak uz Vrbanju je prolazio iznad Kilavca do Tomine luke.[7]

Na trasam demontiranih pruga, kasnije su (lakše) izgrađene lokalne ceste za mnoga šipraška sela.

Tijekom II. svjetskog rata, Šiprage su bile snažno uporište i utočište više partizanskih jedinica, uključujući i 12. divizijsku bolnicu (u klisuri Dèmićke). I na području Šipraga je (na samom početku rata) bilo nekoliko lokalnih partizanskih odreda koji su se kasnije uključili u dolazeće veće postrojbe. Iako je ovo mjesto bilo i ostalo van značajnijih prometnica, više puta je bombardirano, uz napade njemačko-četničkih i samostalnih četničkih snaga (pa i „Dražinih četnika“, 1944.).

Duboka riječna klisura na obroncima Brestovače (između selâ Zlovarići i Dunići, tj. Dunića stijena [12]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. ožujka 2016. (Wayback Machine)) bila je teško uočljiva za njemačko zrakoplovstvo. Kasnije se ispostavilo da ni neprijateljske snage nisu imale precizne obavijesti o njenoj lokaciji. Zbog učestalih zrakoplovnih napada, predostrožnosti radi, Bolnica je (04. siječnja 1944.) premještena u okolna sela i dalje (prema Korićanima). Tada je oko 600 ranjenika i bolesnika prebačeno u sela Stopan i Loziće, a zatim u Palvuk, Čudnić i Kruševo Brdo. Nakon prolaska tzv. 6. neprijateljske ofenzive, za desetak dana (15. siječnja 1944.), vraća se ponovno u Šiprage[[8]][[9]][[10]]. Preminuli ranjenici i drugi bolesnici su kasnije, iz primarnih grobnica (u šumi), premješteni u zajedničko Partizansko groblje u Šipragama (lokalitet: Zagradine [13]).

U proteklom ratu (1992. – 1995.), srpske (para)vojne snage su ekstremno devastirale okolna bošnjačka sela (neka „do temelja“), osobito ona uzvodno uz Vrbanju do Kruševa Brda, kao i sva nesrpska (bošnjačka i hrvatska) sela nizvodno do Banje Luke[[11]] [14]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. prosinca 2015. (Wayback Machine)[15]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. prosinca 2015. (Wayback Machine)[[12]]. Lokalno stanovništvo je ubijano, a glavnina je protjerana.

Jedan od 18 zatvora-logora za nesrpsko stanovništvo općine Kotor Varoš, nalazio se u prostorijama MUP-a Šiprage.[13][14][15]

Nakon 1996., većina šipraških (bošnjačkih) sela je djelomično obnovljena, zahvaljujući Vladi i vojnicima Luksemburga, tj. Bataljonu BELUGA (skr. od: Belgium – Luxembourg – Greece – Austria; u okviru IFOR-a/SFOR-a.[16][17][18] Obnovljena je i jedina (u MZ Šiprage) džamija. U toku rata (1992. – 1995.), u centru naselja, zgrađena je prva pravoslavna crkva (na lokaciji bivše „šumarske kuće“ i bivšeg sjedišta lokalne administracije).

Poratna diskriminacija[uredi | uredi kôd]

Kao i u ostalim školama RS-a, nakon rata, lokalne škole, sve do 2019/2020 školske godine nisu Bošnjacima omogućile Ustavno pravo na nastavu na bošnjačkom jeziku.[19]

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Godina popisa 1879. 1885. 1895. 1910 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2013.
Populacija 64 (1312♦) 277 (1575♦) 88 (1426♦) 159 (760♦) 999 5.098* 1.774 7.764* 828 822 1.183 952 788
  • 1931. i 1953.: Općina Šiprage.[20]

♦ Područje Šipraga

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Popisi 1971. – 1991.[uredi | uredi kôd]

Šiprage
Godina popisa 1991.[21] 1981. 1971.
Muslimani 745 (78,25%) 711 (60,10%) 422 (51,33%)
Srbi 168 (17,64%) 320 (27,04%) 370 (45,01%)
Hrvati 1 (0,10%) 6 (0,50%) 0
Jugoslaveni 32 (3,36%) 136 (11,49%) 21 (2,55%)
ostali i nepoznato 6 (0,63%) 10 (0,84%) 9 (1,09%)
Ukupno 952 1.183 822

Popis 2013.[uredi | uredi kôd]

Šiprage
godina popisa 2013.[1]
Bošnjaci 577 (83,38%)
Srbi 106 (15,32%)
Hrvati 0
ostali i nepoznato 9 (1,30%)
ukupno 692

Općina Šiprage 1931.*[uredi | uredi kôd]

Religija Pravoslavci Rimokatolici Ostali kršćani Muslimani Ukupno
Populacija 3692 143 9 1344 5.188

Popis 1921.[uredi | uredi kôd]

Religijska pripadnost[uredi | uredi kôd]

Popisno područje Muslimani Pravoslavci Rimokatolici "Englezi" Ukupno
Prisočka 675 – 8 – 683
Radohovo* 270 42 1 3 316
Ukupno 945 42 9 3 999

[23]

  • Službeni naziv popisnog područja bio je Radohovo.

Maternji jezik[uredi | uredi kôd]

Popisno područje Srba i Hrvata Rusina Ukupno
Prisočka 683 – 683
Radohovo* 314 2 316
Ukupno 997 2 999

[23]

Popis 1910.[uredi | uredi kôd]

Prisočka[24]
Naselje↓/Religija→ Pravoslavci Muslimani. Rimo-katolici Ukupno
Crijepovi – 223 – 223
Kerle – 66 – 66
Palivuk – 92 – 92
Prisočka – 220 – 220
Šiprage – 155 4 159
Ukupno – 756 4 760
Radohovo[24]
Naselje↓/Religija→ Pravoslavci Muslimani. Rimo-katolici Ukupno
Demići – 110 – 110
Dunići – 53 – 53
Gigovići – 33 – 33
Radohovo 1 146 – 147
Ukupno 1 342 – 343

Popis 1895.[uredi | uredi kôd]

Područje Šipraga
Naselje↓/Religija→ Muhamedovci Istočno-pravoslavni hrišćani Ukupno
Burča – 70 70
Crepovi 209 – 209
Ćorkovići – 128 128
Denić* 91 – 91
Dunić* 62 – 62
Gigovići 9 – 9
Kerle 57 – 57
Palivuk 103 – 103
Prisočka 182 – 182
Radohovo 146 – 146
Selačka – 150 150
Stopani 131 – 131
Šiprage 88 – 88
Ukupno 1.078 348 1.426

[25]

  • Demići i Dunići

Popis 1885.[uredi | uredi kôd]

Područje Šipraga[24]
Naselje↓/Religija→ Pravoslavci Muslimani Ukupno
Čripovi* 170 170
Demići 103 – 103
Dunići 63 – 63
Palivuk 105 – 105
Prisočka 195 – 195
Radohovo 351 – 351
Stopan 311 – 311
Šiprage+Selačka 137 140 277
Ukupno 1435 140 1575

[26]

  • Današnje selo Crepovi.

Popis 1879.[uredi | uredi kôd]

Područje Šipraga[24]
Naselje↓/Religija→ Muhamedanci Grko-iztočnjaci Ukupno
Burča – 70 70
Cripova* 151 – 151
Ćorković – 108 108
Denić 91 – 91
Dunić 62 – 62
Kerle 63 – 63
Palivuk 103 – 103
Prisočka 182 – 182
Radohovo 146 – 146
Selačka – 150 150
Stopan 122 – 122
Šiprage 64 – 64
Ukupno 984 328 1.312

[27]

  • Današnje selo Crepovi.

Stanovništvo po općinama bivšeg Sreza Kotor Varoš, 1953.[uredi | uredi kôd]

Popisno područje Ukupno Srbi Hrvati Slovenci Makedonci Crnogorci Jugoslaveni
neopredijeljeni 		Česi Poljaci Rusini
– Ukrajinci 		Ostali Slaveni Ostali nesloveni
SREZ KOTOR VAROŠ 37898 25008 6485 4 4 10 6375 2 – 2 – 8
Kotor Varoš 4715 805 2640 2 3 6 1253 1 – 1 – 4
Maslovare 4574 3966 8 – – – 600 – – – – –
Previle 4576 3537 696 – – – 342 – – – – 1
Skender Vakuf 7100 6566 16 – – – 518 – – – – –
Šiprage 7746 6036 24 1 1 – 1682 – – – – 2
Vrbanjci 4919 1678 1728 1 – 4 1505 1 – 1 – 1
Zabrđe 4268 2420 1373 – – – 475 – – – – –

[28]

Poznate osobe[uredi | uredi kôd]

Utemeljitelji današnjeg naselja[uredi | uredi kôd]

Naselje Šiprage utemeljila je porodica Šipraga, koja je tu doselila prije nekoliko stoljeća, negdje iz Pougarja. Najpoznatiji među njims bili su Omer Šipraga, stariji i Omer Šipraga, mlađi.
Omer Šipraga, mlađi (Šiprage, 7. siječnja 1926. – Šiprage, 7. travnja 2012.) bio je prvoborac, uz brata Mustafu, jedan od prvih lokalnih ustanika u Drugom svjetskom ratu. Mustafa je poginuo u borbama za Kotor-Varoš, 1943. godine (dobitnik Spomenice 1941.).[29]

Omer mlađi, u zavičaju poznat kao Poglavica, rođen je u begovskoj porodici Muje Šiprage, direktnog potomka jednog od osnivača lokalnog naselja, danas Mjesne zajednice Šiprage. Odgajan u slobodarskoj sredini, već u mladosti se zalagao za pružanje otpora nasilju žandarmerije u Kraljevini Jugoslavije. Odmah nakon formiranja prve lokalne partizanske postrojbe pod nazivom Četa sa Djevojačke ravni, poznata i kao Imljanska četa i Šipraška četa,[29] iako maloljetnik, uključuje se u njene redove i ispoljava zapaženu hrabrost. To ga preporučuje za ideološko usmjeravanje i uključivanje u SKOJ. Najprije je pohađao tečaj za mlade pristupnike, da bi, 1942., bio izabran za tajnika organizacije SKOJ-a za Općinu Šiprage.

Wikicitati »“Takav rad je uticao i na masovan odziv omladine za stupanje u redove proleterskih brigada i . novoosnovanu partizansku četu. Tada je obnovljen rad aktiva SKOJ-a i odbora NOSOBiH-a. Prošireni su i omasovljeni aktivi SKOJ-a. U Šipragama je sekretar bio Omer Šipraga, u Skender-Vakufu Jovanka Crnomarković, a u Maslovarama Nevenka Petrić. U oslobođenom Kotor-Varošu osnovan je aktiv SKOJ-a u kome je sekretar bio Advan Hozić, a članovi Arfan Hozić, Mustafa Karaselimović, Teuf ik Korić-Tufko, Drago Luburić i Vlasta Tvrz“[29]«

Također nije poznato da li su preci drugog ogranka porodice Šipraga, nasilno ili svojevoljno, doselili u vitovljansko selo Delići. Zna se, međutim da su, nakon Rata u Bosni i Hercegovini, preselili u novo naselje Vitovlja.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 7. studenoga 2020.
  2. ↑ Karta Bih [1] Karta BiH (pristupljeno 18. lipnja 2017.)
  3. ↑ [2] Maplandia: Karta BiH (pristupljeno 18. lipnja 2017.)
  4. ↑ [3] (Pristupljeno 18. lipnja 2017.)
  5. ↑ a b c d Radimsky V. (1892): Ostanci rimskih naseobina u Šipragi i Podbrgju, za tim starobosanski stećci u Šipragi i uz Vrbanju u Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Godina IV, Knjiga I: 75-80.
  6. ↑ Richter E. (1905): II. Historička i politička geografija. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Godina XVI, Knjiga 1: 275-321.
  7. ↑ Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Travnik (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
  8. ↑ Petrić N., Ur. (1985): Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Radnički univerzitet "Đuro Pucar Stari", Kotor Varoš.
  9. ↑ Đondović R., Ur. (1989): Sanitetska služba u narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije 1941-1945, Knj. 2: Nastanak i razvoj sanitetske službe u oružanim snagama narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Makedoniji; Biblioteka Ratna prošlost naroda i narodnosti Jugoslavije, knj. 361. Monografija Jedinica NOV i PO Jugoslavije, Knj. 150). Vojnoizdavački i novinski centar, Sanitetska uprava SSNO, Beograd.
  10. ↑ Samardžija S. (1983): Četrnaesta srednjobosanska NOU brigada. Skupština opštine Prnjavor, Banja Luka.
  11. ↑ Gutman R. (1993): A witness to genocide: The 1993 Pulitzer Prize-Winning Dispatches on the "Ethnic Cleansing" of Bosnia. Macmillan Publishing Company, Inc., New York, ISBN 9780020329954.
  12. ↑ Fena, Agencija (2013): Obilježavanje 21. godišnjice stradanja Bošnjaka u Kotor-Varoši – Još se traži 277 osoba. Avaz, 03. 11. 2013.
  13. ↑ Sens Agency [4] pristupljeno 15 srpnja 2019
  14. ↑ Sense Agency [5]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. kolovoza 2017. (Wayback Machine) pristupljeno 15 srpnja 2019.
  15. ↑ Sense Agency [6]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. srpnja 2019. (Wayback Machine) pristupljeno 15 srpnja 2019
  16. ↑ EIRINEYTIKES_DRASTIRIOTITES,Bosnia Herzegovina IFOR SFOR
  17. ↑ Nato international SFOR organisation mission [7] pristupljeno 15. srpnja 2019
  18. ↑ Dodccrp.organization research bosnia [8] pristupljeno 15 srpnja 2019.
  19. ↑ Obrazovanje: Nastavak diskriminacije. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. ožujka 2021. Pristupljeno 4. rujna 2019.
  20. ↑ Objava publikacija Vlade RS [9] pristupljeno 15 srpnja 2019.
  21. ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
  22. ↑ Objavljene publikacije o popisu RS, 1953 [10] pristrupljeno 15 srpnja 2019.
  23. ↑ a b Opšta državna statistika Kraljevine Jugoslavije, ur. 1932. Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31 januara 1921. godine. Državna štamparija. Sarajevo.
  24. ↑ a b c d Statistički odsjek Zemaljske vlade, ur. 1912. Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 27. septembra 1910. Sarajevo
  25. ↑ Statistički odjel Zemaljske vlade za BiH, ur. 1896. Popis žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22 aprila 1895. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo.
  26. ↑ Statistički odjel Zemaljske vlade, ur. 1886. Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1885. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine. Sarajevo.
  27. ↑ Štatistički zavod Zemaljske vlade BiH, ur. 1880. Štatistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine – Službeno izdanje. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine. Sarajevo.
  28. ↑ Objavljene publikacije RS [11] pristupljeno 15. srpnja 2019.
  29. ↑ a b c Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Radnički univerzitet "Đuro Pucar Stari". Kotor Varoš. 1985
v • u
Naseljena mjesta općine Kotor Varoš
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Šiprage&oldid=6874521"