Škola primijenjene umjetnosti i dizajna (Zagreb)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zgrada Škole primijenjene umjetnosti i dizajna

Škola primijenjene umjetnosti i dizajna, Zagreb (ŠPUD) jedna je od najstarijih srednjih škola u Hrvatskoj, smještena je na Trgu maršala Tita 11 u Zagrebu.

Danas Škola primijenjene umjetnosti i dizajna, radi kao srednja umjetnička škola sa četverogodišnjim nastavnim programom i sljedećim odjelima:

  • Likovna umjetnost i dizajn (pripremna godina)
  • Aranžersko-scenografski odjel
  • Odjel unutrašnje arhitekture
  • Fotografski odjel
  • Grafički odjel
  • Odjel za dizajn keramike
  • Kiparski odjel
  • Odjel za dizajn metala
  • Slikarski odjel
  • Tekstilni odjel


Povijest[uredi VE | uredi]

Bolléov najvažniji projekt - Obrtna škola u Zagrebu

 1882., naredbom vlade od 9. listopada, u Zagrebu je osnovana Kraljevska zemaljska obrtna škola i spojena je s Muzejom za umjetnost i obrt.

Obuka je započela 10. prosinca u neprikladnom prostoru na Dolcu.

1883. škola se preseljava u adaptiranu zgradu u Ilici 45. Već nakon pet godina zgrada postaje premalena.

Zbog potreba za posebnom zgradom sa školskim internatom i muzejskim prostorom, a i zbog dobrih rezultata prvih godina, Zemaljska vlada je već 1887. Hermannu Bolléu povjerila izradu nacrta za novu školsku zgradu.

Nova reprezentativna palača Obrtne škole i s njom spojenog Muzeja za umjetnost i obrt gradi se u Donjem gradu, na Sveučilišnom trgu. Posvećena je 21.lipnja 1891


 Škola dolazi na dnevni red Hrvatskog sabora 1889. sa zahtjevom za ustaljenjem, tj. da uĎe u troškovnik hrvatske vlade. Ona već nosi naslov “kraljevske”, a sad se traţi i “zemaljske”. Na saboru se zahtjev prihvaća te predaje Njeg. Veličanstvu 10. prosinca 1889. godine. Taj Zakon o ustrojenju Kraljevske i zemaljske obrtne škole, koji se nalazi u saborskoj knjizi zakona, izgleda ovako:

Ukaz cara Franje Josipa o ustrojenju Kraljevske i zemaljske obrtne škole

Mi, Franjo Josip Prvi po milosti božjoj cesar Austrijanski, kralj Češki itd. i apostolski kralj kraljevinah Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije potvrdjujemo predloženi Nam u osnovi po hrvatsko-slavonsko-dalamtinskomu saboru zakon o ustrojenju zemaljske obrtne škole u Zagrebu. Za teoretičku i praktičnu naobrazbu mladićah, koji se žele posvetiti obrtu, pokusno ustrojena obrtna škola u glavnom gradu Zagrebu proglašuje sa oviem kr. Zemaljskom obrtnom školom. Sastavnim dielom te škole je muzej za umjetnost i obrt... Provedba ovoga zakona povjerava se banu. Dano u Beču dne desetoga prosinca godine hiljadu osamsto osamdeset i devete.(M. P.) Franjo Josip v.r. Imbro Josipovich s.r. Dragutin grof Khuen-Hedervary s.r.



Zgrada je planirana vrlo raskošno za sredinu i okolnosti u kojima je nastala:

 Srednji dio zgrade u pročelju obuhvaćao je prostorije Muzeja za obrt i umjetnost i knjiţnicu.

 Južno krilo obuhvaćalo je prostorije internata, stanove upravitelja, prefekata, spavaonice pitomaca, veliku blagovaonicu, bolnicu, dvoranu za učenje, dvoranu za glazbu, kuhinju, stanove za kućanstvo, kupaonicu za pitomce i ostale prostorije te razrede za teoretsku obuku.

 Sjeverno pokrajnje krilo obuhvaćalo je kiparske atelijere, ravnateljsku pisarnu s ravnateljevim atelijerom za crtanje, stanom vratara i atelijer za dekorativno slikarstvo.

 U prvom katu nalazio se ravnateljev stan i prostorije graditeljske škole.

 Sjeverno krilo završavalo je na zapadnoj strani jednokatnom gradnjom u kojemu je bio smješten lončarski odjel.

 U pokrajnja krila glavne dvokatne zgrade smještene su radionice, a izmeĎu ovih je smještena skupna dvorana.


Uz Bolléa, po njegovim nacrtima do najsitnijih detalja: opreme, kovanih ukrasa, namještaja, generacije učenika Obrtne škole sudjelovale su u radu na svojoj zgradi.

 U godišnjim izvještajima spominje se rad na unutarnjem ureĎenju Muzeja, na namještaju biblioteke, stijenama i stropovima, ogradama stubišta, kamenim oplatama za vrata Muzeja, viseće svjetiljke na plin u prostoru Muzeja, rešetke na prozorima te velika četverokrilna bogato urešena muzejska vrata, i dr.


Osnovne zadaće škole bile su tri glavne umjetničke grane: arhitektura, plastika i dekorativno slikarstvo. Za tu svrhu u školi su ureĎene kompletne radionice.

 1889. škola je proglašena definitivnom. Muzej za umjetnost i obrt je sastavni dio.

 Direktorij – Kršnjavi, Bollé i Suhin upravljaju školom i internatom , a od 1890. Bollé je imenovan samostalnim ravnateljem i upravlja školom do odlaska u mirovinu 1914.

 Ono što je učinio kao pedagog i učitelj na odlično voĎenoj Obrtnoj školi, bio je daljnji preduvjet kvalitetnoj opremi arhitekture i ambijenata u Hrvatskoj i Zagrebu na smjeni stoljeća.


 Kroz 32 godine rada i voĎenja Obrtne škole Hermann Bollé je odgojio stotine pitomaca koji su zauzeli vodstvo u obrtničkom staleţu, a u umjetničkom obrtu prva mjesta. Uz tu školu je 1892. osnovana i pripojena Graditeljska škola, kojoj je takoĎer ravnatelj Bollé. Iz Graditeljske škole se razvila Državna srednja tehnička škola koja je prerasla u Arhitektonski fakultet, a nastavnici iz škole su, od 1907. godine, angaţirani na tek osnovanoj Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt. Bollé je, kao zavodski ravnatelj, 1904. godine izradio znanstvenu osnovu za odjel u kojem će odrasle djevojke vjeţbati i usavršavati se u crtanju i izradi umjetno-obrtnih predmeta.


Učiteljski zbor iz godine 1894. : Đuro Burić, Josip Bauer, upravitelj Hermann Bollé, Hektor Eckel, Ignjat Franc, Ignjat Vuksan. Stoje s lijeva na desno: Josip Vidnjević, Ivan Pintarić, Gustav Kaltnecker, Milan Basler, Dragutin Erega, Janko Koncijančić, Jakob Pešek, Adolf Reichwein, N. Šandor, Slavoljub Patriarch, Đuro Kuten i Vilim Pichler.


Nastavničke obveze su izrečene putem prisege ili zakletve, a nastavnici se biraju ispočetka dekretom. Kako se mijenja monarhija tako se mijenja i zakletva. Evo kako je izgledala prisega nastavnika iz Bolléovog vremena:


Ja, Viktor Rimay, zaklinjem se živim Bogom, blaženom djevicom Marijom i svim svecima božjim, ter vjeru zadajem i obećajem prejasnom nasljednom vladaocu premilostivomu cesaru austrijanskomu, kralju češkomu, apoštolskomu kralju ugarskomu, hrvatskomu, slavonskomu, dalmatinskomu itd. da ću Njegovu Veličanstvu vazda vjeran i odan biti... da ću kao privremeni pomoćni poslovodja kralj. Zemaljske Obrtne škole u Zagrebu službu svoju vjerno i revno obavljati, ravnatelja zavoda gdje sam na službovanje pozvan... svaki povjereni mi posao po najboljem znanju obaviti, meĎu pitomci zavoda ćudorednosti, radinosti i propisani poredak svim svojim silami poticati i širiti... oruĎe i namještaj radione uredno čuvati i da se od ovih dužnosti nikakvimi obziri neću dati odvratiti, napokon da ću službene tajne vjerno čuvati.- tako mi Bog pomogao, blažena djevica Marija i svi svetci Božji! U Zagreb, dne 4. svibnja 1894. Viktor pl. Rimay – Da je ovo prisega pred menom u nazočnosti Franje Tudja, ravnatelja pomoćnih ureda srednjih škola i Adolfa Reichweina, učitelja, položena, ovim potvrĎujem - Hermann Bollé (i potpisi ostale trojice)


 Danas moţemo reći da je Bolléov dolazak u Zagreb sudbonosan za ovaj grad, gdje je njegovo djelo uočljivo u mnogim segmentima: strukturi grada, vizurama, urbanoj opremi, tradiciji oblikovnog školstva, reprezentativnosti grada, a škola, kojoj je arhitekt, osnivač i prvi ravnatelj, dio je njegova bogatstva.

 Hermann Bollé dio je naše povijesti. Djelovao je meĎu nama trostruko: kao arhitekt, promicatelj obrta i odličan pedagog.



Krajem 19. st. u skladu sa onovremenim najsuvremenijim shvaćanjima potrebe obrazovanja vlastitog stanovništva u cilju podizanja ukupnog napretka i blagostanja, osnovana je 1882. Obrtna škola. U onom vremenu je to poslije Glasgowske Državne škole za dizajn (Government School of Design Glasgow) osnovane 1845. bila prava moda među bogatijim i prosvjećenijim europskim državama. Zagrebačka škola je bila i nasušnja potreba zbog obnove ( odnosno potpuno nove izgradnje) Zagrebačke katedrale koja se bila urušila u potresu 1880. U čitavoj Hrvatskoj tada nije bilo potrebnih kvalificiranih majstora koji bi se mogli prihvatiti tog zadatka. Tako da je osnutak škole bio logičan potez Hermanna Bolléa, graditelja i voditelja obnove zagrebačke katedrale. Katedralu koja se gradila od 1880. - 1906., su u dobroj mjeri i radili prvi polaznici škole.

Značajni datumi u povijesti škole[uredi VE | uredi]

  • 1882. Kraljevska i zemaljska vlada Hrvatske, SIavonije i Dalmacije na svojoj sjednici od 9.10. izdaje Naredbu o ustrojstvu obrtne škole i potvrđuje predloženi direktorij: Izidor Kršnjavi (direktor Strossmayerove galerije), Hermann Bollé (graditelj i voditelj obnove zagrebačke katedrale) i Eduard Suhin (prebendar crkve sv. Marka). Škola sklapa 30. listopada ugovor o najmu prostora u danas nepostojećoj kući na Dolcu br 2. Nastava počinje 17. studenog. Prvih dvadeset dana uređivao se i opremao prostor za "Svečano otvorenje škole 10. prosinca". Otvorenju su uz onovremene uglednike i nastavnike prisustvovali i učenici (njih dvadeset) iz raznih dijelova Hrvatske, koji su nakon 4 godina školovanja maturirali kao bravari, klesari ili stolari.
  • 1883. Škola iznajmljuje nove prostorije u llici 45.
  • 1885. radovi učenika na Industrijskoj i gospodarskoj izložbi u Budimpešti.
  • 1886. počinje gradnja današje zgrade. Projektant je direktor H. Bolle.
  • 1888. Izidor Kršnjavi istupa iz direktorija, Suhin ostaje još dvije godine, a Hermann Bollé će biti ravnateljem sve do 1914. - ukupno 32 godine, i za to vrijeme dat će bitno obilježje školi.
  • 1889. Škola je 10. prosinca imenovana kraljevskom i zemaljskom, ukazom Cara: Mi, Franjo Josip I., po milosti Božjoj cesar Austrijski, kralj Češki kralj apostolski kraljevina Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, potvrđujemo predloženi nam u osnovi Zakon o ustrojstvu Kraljevske i zemaljske obrtne škole...(slijede potpisi Franje Josipa I., Khuen Hedervaryja i Imbre Josipovicha).
  • 1891. svečano otvorenje nove, sadašnje, zgrade na Trgu Maršala Tita i preseljenje u novu zgradu.
  • 1900. učenički radovi na Svjetskoj izložbi u Rimu.
  • 1904. osniva se ženski odjel Obrtne škole (djeluje do 1908. god].
  • 1914. prema naredbi vlade škola ustupa prostor bolnici Crvenog križa i ne radi jednu školsku godinu.
  • 1916. nastava se ponovo održava u sada opustošenom prostoru (školski internat će se otvoriti tek 1918. god.)
  • 1925. otvaraju se novi Odjeli - za mramor, mozaik i autogeno zavarivanje.
  • 1932. za ravnatelja škole dolazi kipar Vojta Braniš: (Bzenec, Slovačka, 1893. -Zagreb, 1983.), koji će u dva navrata oživljavati i reformirati školske programe. Strogom disciplinom i stručnim vodstvom, Internatom koji pomno prati sve aktivnostl učenika, Braniš će svojim autoritetom i odličnim učenicima podići ugled škole.
  • 1937. Škola uređuje jugoslavenski paviljon na Svjetskoj izložbi u Parizu, radove koje je sam Le Corbusier ocijenio kao najuspjelijim na cjeloj izložbi.
  • 1939. učenici izvode dijelove jugoslavenskog paviljona i izlažu svoje radove na Svjetskoj izložbi u New Yorku. U jesen iste godine vlasti iz političkih razloga smjenjuju i nekolicinu profesora; uslijedio je skoro tromjesečni štrajk učenika koji su tražili povratak direktora i inauguriranje škole u višu školu.
  • 1945. nova vlast, neznatno mijenja program škole i daje joj novi naziv - I. i II. industrijska škola.
  • 1947. obrtni odjeli se odvajaju i sele i postaju I. industrijska škola, umjetnički programi ostaju u zgradi na Trgu maršala Tita i djeluju pod nazivom II. industrijska škola.
  • 1948. nakon što je u Beogradu osnovao Akademiju za primjenjenu umetnost, Vojta Braniš vraća se za ravnatelja i školu refarmira u duhu Bauhausa. Školovanje traje 5 godina, učeničke izložbe su gotovo redovite, internat je ukinut, ugled škole ponovo raste. Jedino što Vojta Braniš nije uspio je provesti ideju da je dizajn važno uskladiti s privredom.
  • 1950. osnovan fotografski odjel.
  • 1977. opća reforma školstva Stipe Šuvara zahvaća i školu, koja postaje jedna tek jedna od dvanaest škola obrazovnog centa za kulturu i umjetnost (Radna jedinica).
  • 1979. škola postaje OOUR unutar Centra šta joj omogućava djelomičnu samostalnost (vođenje financija, i malu slobodu kreranja programa tako je uvedeno nekoliko sati crtanja više).
  • 1985. od 4. svibja bivša ŠPU i Obrtna škola napokon je zasebna umjetnička škola s punim nazivom Škola za prlmljenjenu umjetnost i dlzajn.


Izvori[uredi VE | uredi]

Službene stranice škole