Škotski jezik
Škotski jezik (ISO 639-3: sco; scots), jedan od dva jezika engleske podskupine zapadnogermanskih jezika kojim se služe etnički Škoti, oko 100 000 osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu i oko 100 000 u Irskoj u grofoviji Donegal. Oko 1,5 milijuna ljudi (zbog jezične asimilacije i nametanja engleskoga), govori ga tek kao drugi jezik.
Dijalekti[uredi | uredi kôd]
Škotski po nekim podatcima ima četiri dijalekta:
- otočki (insularni),
- sjeverni,
- južni,
- ulsterski.[1]
Po drugim ima samo tri:
- dorski (eng. „Doric”),
- lallanski (eng. „Lallans”),
- ulsterski (eng. „Ulster”).[2]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Škotski jezik nije izvorni jezik keltskoga naroda Škota. Nastao je iz dijalekata staroengleskoga jezika pod utjecajem gaelskoga škotskoga jezika, izvornoga jezika Škota, francuskoga i utjecaja drugih germanskih jezika poput staronordijskoga putem vikinških invazija te nizozemskoga putem trgovine.[3]
Škotski jezik treba razlikovati od škotske inačice engleskoga jezika (eng. „Scottish accent”), koja nije zaseban jezik, već je samo dijalekt suvremenoga engleskoga jezika.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Ethnologue (15th)
- ↑ Ethnologue (16th)
- ↑ Older Scots | From Inglis to Scots (engleski). Pristupljeno 8. studenoga 2023.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
| |||||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||