Švedski stol

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Švedski stol
Tanjur s namirnicama s švedskog stola

Švedski stol (švedski: smörgåsbord) je vrsta skandinavskog obroka koji se sastoji od više raznih namirnica na stolu, a ime je dobio jer je porijeklom iz Švedske.[1] Stol se sastoji od više hladnih i toplih jela, gdje gost sam uzima što i koliko hoće. U Norveškoj se zove koldtbord, Danskoj det kolde bord, Islandu hlaðborð, Finskoj seisova pöytä, Estoniji rootsi laud, Latviji aukstais galds i Litvi švediškas stalas (doslovno švedski stol).

Švedski stol postao je međunarodno poznat pojavom 1939. godine na Svetskoj izložbi u New Yorku kada je ponuđen u švedskom paviljonu, u restoranu "Tri Krune".[2] Tradicionalni švedski stol sastoji se od toplih i hladnih jela. Kruh, maslac, sir su uvijek dio originalnog švedskog stola. Uobičajeno je da se počne (prvi tanjur) s hladnim ribljim jelima koja su generalno različiti oblici haringa, lososa i jegulja. Poslije ovog prvog tanjura, gosti obično nastavljaju sa drugim hladnim predjelima, i zaokružuju sa toplim jelima. Desert može ili ne mora biti uključen u švedski stol.

Članovi udruženja švedskih trgovaca i više klase u 14. stoljeću u Švedskoj i Finskoj su prvi servirali “brannvinsbord” (rakijski stol), mali bife postavljen na pomoćnom stolu, gdje su raznolika predjela služena prije obroka, prije nego što se sjedne za glavni stol. Obavezne namirnice su bile kruh, maslac, sir, haringa i nekoliko vrsta likera , ali i dimljeni losos, kobasice te hladno narezano usoljeno meso. Brannvinsbord je služio kao predjelo dok se ljudi okupljaju i jedu dok stoji pred večeru ili poslije večere , često i dva do pet sati prije večere , ponekad i sa muškarcima i ženama u odvojenim sobama. Švedski stol je postao popularan sredinom 17. stoljeća, kada se hrana preselila sa sporednog stola na glavni i počelo serviranje toplih i hladnih jela. Švedski stol se također služio kao predjelo u hotelima , a kasnije i na železničkim stanicama. Na Olimpijskim igrama 1912. u Stockholmu švedski stol prestao je biti predjelo te je počet da služi kao glavno jelo. Danas je uobičajan u hotelima (za doručak), nekim restoranima, koktelima, prijemima.

Izvor[uredi VE | uredi]