Željeznički signal

Željeznički svjetlosni signal

Željeznički signal je mehanički ili električki uređaj, koji je postavljen pokraj željezničke linije kako bi prosljeđivao informaciju o statusu željezničke linije ispred vozača vlaka. Signal može informirati vozača o sigurnoj brzini kojom se vlak smije kretati, ili može narediti vozaču stop vlaka.

Primjena i pozicioniranje signala

Signali se koriste kako bi prikazali jedno ili više od sljedećih stanja:

• željeznička linija ispred je slobodna ili blokirana.
• strojovođa ima pravo nastaviti vožnju.
• skretnice su ispravno postavljene.
• način kako su postavljene skretnice.
• brzina kojom vlak smije putovati.
• status sljedećeg signala (predsignal).
• kako se formulari za vožnju trebaju pokupiti od strane osoblja.

Signale se može postaviti:

• na početku sekcije kolosijeka.
• kod prilaza pomičnom predmetu u infrastrukturi, kao što su skretnice.
• prije drugih signala.
• prije dolaza do željezničko-cestovnog prijelaza.
• na skretnicu ili okretaljku.
• ispred platformi tj. perona ili drugih mjesta gdje vlakovi mogu biti zaustavljeni.
• na putničkim stajalištima i stanicama.

Za željezničke linije, koje su građene za velike brzine, prema konvenciji obično preko 160 km/h, ali obično minimalno 200 km/h, koriste se signalni sustavi za vlakove velikih brzina. Njihova karakteristika je kontinuirano slanje podataka o statusu željezničke linije. Poneki uopće i nemaju signale postavite uzduž trase, već komuniciraju bežično radiovalovima s računalom ugrađenim u pogonsku jedinicu (lokomotivu ili motorni vlak).

Nedovršeni članak Željeznički signal koji govori o željezničkom prometu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.