Željko Milović

Izvor: Wikipedija

Željko Milović (1968.,Bar, Crna Gora), crnogorski književnik i novinar.

Novinar, esejista[uredi | uredi kôd]

Objavljuje od 1986. godine muzičke kritike, članke i eseje, kao i raznovrsne tekstove vezane za probleme kulture i supkulture. Dugugodišnji član redakcije kultnih podgoričkih (Omladinskih) Grafita devedesetih.

Od 1994. radi kao novinar, voditelj i urednik emisija na Radio Baru. Sedam godina uređivao je omladinski magazin Put za jug, a godinu duže rock serijal Billy Joe & Lollita u carstvu čuda. Za angažovani prilog o ekološkoj crnoj tački u barskoj opštini Dajmo šansu moru: Deponija Ćafe osvojio je Grand Prix - Zlatni mikrofon i prvo mjesto na trećem Festivalu radijskog stvaralaštva Crne Gore 2010. godine. Okušao se i kao autor etno-reportaža Kutija sa začinima zemlje: za reportažu o selu Zupci dobio je treću nagradu na Radijskom festivalu u Nikšiću 1998. godine, a za reportažu o dvooltarnoj crkvi Sveta Tekla drugu nagradu na Smotri radijskog stvaralaštva u Beranama 2009. godine. Autor je i sastavljač pitanja za kvizove Koliko poznajem svoj grad? od 2009. do 2019. godine.

U periodu od 1999. do 2003. bio je urednik Barskih novina i bARS časopisa za umjetnost i kulturu, a od 2007 do 2010. urednik Novih barskih novina. Od 2006. je urednik portala Bar Info - dnevnih novina Bara na internetu.

Književnost, muzika, film[uredi | uredi kôd]

S još nekoliko pisaca, 1993. godine osniva Udruženje književnika Ars Antibari, čiji su članovi bili pjesnici i prozaisti iz Crne Gore i Srbije, među kojima i poznati rokeri Margita Stefanović, Brane Babić Kebra, Nandor Ljubanović i Nikola Vranjković.

Bio je priređivač tri zbornika ovog udruženja:

  • Zvona ispod mora (1993) - kopriređivač
  • Izgleda da će jugo (1996)
  • Da li da ti kažem ko te je ubio, Gea? (1999)

Dobitnik je književne nagrade Ćamil Sijarić za zbirku pripovjedaka za 2006/07. godinu. Autorske večeri na Barskom ljetopisu priređene su mu 1998. i 2008. godine. Bio predstavnik Crne Gore na Festivalu priča Pričigin u Splitu, 2010. i 2011. godine, i na Struškim večerima poezije 2010. i 2011. godine, a prvi je exYU pisac koji je nastupio na festivalu Poetske noći u Velestovu (MKD) 2011, 2013. i 2015. godine. Sarađivao u izradi petoknjižja Istorijski leksikon Crne Gore. Član je Matice crnogorske i Udruženja književnika Crne Gore.

Gostovao je, kao glavni vokal, autor teksta i koautor muzike, barskom rock bendu "Akademia" 2016. godine na singlu "Sanjaj, balerina" (album "Retrospektiva 2016-2021 - Brzi razvoj koči..." objavljen 2020), te kao jedan od dva vokala u pjesmi "Noć bez kraja" (objavljeno na CD "Akademia, the best of", 2016. godine). Pojavio se u ulozi mornara u alternativnom spaghetti-westernu "Za šaku priganica" by Zupci Production, 2000. godine, i u ulozi glavnog inkvizitora u spotu Andree Demirović "Ja sam ti san" 2019. godine.

Autor je izložbe fotografija, dokumenata i memorabilija "Najljepše su pjesme tebi ostale - prve četiri decenije barskog pop-rocka" (nov. 2019, galerija "Velimir A. Leković", Bar). Autor je dokumentarnog filma "Bar na vremenskoj kapiji" (dec. 2020, produkcija Media Pro).

Od 2019. godine, Milović je urednik izdavačke kuće "Mediteran Multimedia" iz Bara.

Monografija o crnogorskom pop-rocku[uredi | uredi kôd]

Milovićevo ključno autorsko djelo jeste monografija “Crnogorska pop-rok scena 1954-1991”, na 620 strana, u okviru koje je 259 monografskih jedinica i 346 slika, od čega se 95% prvi put objavljuje. To je knjiga u kojoj su obrađene sve važnije grupe i ličnosti crnogorske pop-rock scene koje su djelovale u ovom periodu. Publikovani su podaci o objavljenim nosačima zvuka, gitarijadama, festivalima, crnogorskim muzičarima koji su uspjeli u inostranstvu, časopisima koji su se bavili muzikom, novinarima i medijima. Priča započinje Zabavnim orkestrom Radio Titograda, koji je pod vođstvom Eugena Hajzlera napravio prve korake za takvu vrstu muzike u Crnoj Gori, 1954. godine, a završava Rambovim albumom “Psihološko-propagandni komplet M91” iz 1991.

“Prvi put je sistematično ispisana istorija pop i rock muzike u Crnoj Gori, od stidljivih naznaka pedesetih godina, romantičnih šezdesetih, preko nesigurnih sedamdesetih do rasviranih osamdesetih. I knjiga,tako podijeljena po decenijama, iz sasvim novog ugla daje priču o alternativnoj istoriji Crne Gore”, zapisao je, između ostalog, recenzent Petar Janjatović. Izdavač knjige je Matica Crnogorska, urednik Ivan Jovović, a dizajnerka Suzana Pajović. Ova je knjiga presudno uticala da Milović bude prvi laureat godišnje nagrade časopisa “Komun@”, a bio je i jedan od predloženih kandidata za najveću državnu nagradu - Trinaestojulsku.

Nagrada Komun@[uredi | uredi kôd]

Milović je prvi laureat godišnje nagrade časopisa “Komun@”, koja se dodjeljuje za promociju i valorizaciju kulturne baštine Crne Gore. Priznanje mu je dodijeljeno 2016. godine, jer je “afirmišući kulturnu baštinu kroz prizmu serije tekstova u različitim medijima, značajno doprinio kulturnoj baštini Crne Gore. Štampanje knjige u izdanju Matice Crnogorske ‘Crnogorska pop-rok muzika 1954-1991’, čiji je upravo on autor, u velikoj mjeri je opredijedilo žiri da mu dodjeli nagradu”.

Surađivao je u izradi petoknjižja "Istorijski leksikon Crne Gore". Dobitnik je književne nagrade Ćamil Sijarić za neobjavljenu zbirku pripovjedaka za 2006. – 2007.Predstavnik Crne Gore na Festivalu priča Pričigin u Splitu, 2010. i 2011. godine, i na Struškim večerima poezije iste godine. Član Udruženja književnika Crne Gore.

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

  • Ovu knjigu nisam nazvao imenom tvojim (1995.) - poezija
  • Periferni vremeplov (1998.) - poezija/proza
  • Bandiera Nera 1 (2000.) - poezija
  • Bandiera Nera 2 (2000.) - proza
  • Ona i grad i grad i ja (2001.) - poezija
  • Izdaleka mi žene na potonule katedrale liče (2006.) - izabrane pjesme na crnogorskom jeziku
  • Ti dani, te godine (2007.) - proza
  • Ulica Ivice Šurjaka i što je bilo poslije (2011.) - proza
  • Мртво море меѓу нас (Mrtvo more između nas) (2013.) - izabrane pjesme na makedonskom jeziku
  • Povratak u Ulicu maršala Tita (2017) - proza
  • Koronartno odjeljenje, soba 80 (2020) - proza

Monografije i namjenske publikacije[uredi | uredi kôd]

  • Knjiga o Baru (2001) - koautor i kourednik (s prof. Suljom Mustafićem)
  • Pristan, priča o srušenom gradu (2006) - koautor i kourednik (grupa autora)
  • Bar s druge strane ogledala (2009) - autor
  • Crnogorska pop-rock muzika, 1954-1991. (2015) - autor
  • Mir, mir, Mirovica, 30 godina (2016) - autor
  • Barski ljetopis - prvih 30 godina (2018)- koautor (grupa autora)
  • Četrdeset godina Radio Bara (2019)- urednik i koautor
  • Ljudi iz grada bez vratî - (Ne)zaboravljeni Barani XX vijeka (2 toma) (2019) - autor
  • Najljepše su pjesme tebi ostale - prve četiri decenije barskog pop-rocka (namjenska publikacija za izložbu, 2019) - autor

Kao "ghost writer", autor je i koautor još dvije monografije iz barske istorije.


Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]