Živko Budimir

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Živko Budimir
11. predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine
trenutačno
u službi od
17. ožujka 2011.
Zamjenik Mirsad Kebo
Premijer(i) Nermin Nikšić
Prethodnik Borjana Krišto
Rođenje 20. studenog 1962.
Politička stranka nestranački (od 2013.)
Hrvatska stranka prava BiH (2006. - 2013.)
Savez komunista Jugoslavije (1979. - 1984.)
Supruga Darija Budimir
Zanimanje političar

Živko Budimir (20. studenog 1962.), hrvatski bosanskohercegovački političar i predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine. U vrijeme njegova mandata Federacija BiH doživjela je veliku političku krizu opisanu kao najveću političku krizu u Bosni i Hercegovini od Daytonskog sporazuma. Oporbene političke stranke optužuju ga za nelegitimnost, u prvom redu HDZ BiH, HDZ 1990 i HSP dr. Ante Starčević BiH.

Predsjednikom je postao nakon političke krize koja je trajala između listopada 2010. i ožujka 2011. Krizu je izazvala nemogućnost sastavljanja vlade, a okončana je stvaranjem "Platforme", koalicije između Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine, Stranke demokratske akcije, Hrvatske stranke prava Bosne i Hercegovine te Narodne stranke - Radom za boljitak. Budimir je u Federalnom parlamentu imenovam predsjednikom Federacije BiH u ožujku 2011.

U veljači 2012. Budimir ulazi u sukob s federalnim ministrom branitelja, Zukanom Helezom. Sukob je izbio zbog Zakona o reviziji koji je izazvao krizu vlasti. Zakon o reviziji bio je okarakteriziran kao revizionistički, a s njim se ciljalo da se obesprave veterani Hrvatskog vijeća obrane, a u prvom redu zatvorenici logora Armije BiH. U prosincu 2012. Zakon o reviziji je proglašen neustavnim od strane Ustavnog suda FBiH na osnovi Budimirove tužbe.

U vrijeme njegovog mandata dolazi do nove političke krize koju su izazvali članovi vlade iz SDP-a i SDA glede raspodjele dužnosti u državnim poduzećima. Kriza se s vremenom produbila te dovela do formiranja nove parlamentarne većine koju čine SDPBiH, Stranka za bolju budućnost Bosne i Hercegovine, Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine i Hrvatska demokratska zajednica 1990. Ova politička kriza opisana je kao najveća politička kriza od potpisivanja Daytonskog sporazuma. Nova parlamentarna većina zahtjeva smjenu ministara iz SDA, HSPBiH-a i NSRzB-a, te ujedno i Budimirovu ostavku.

Sadržaj

Mladost [uredi]

Živko Budimir rođen je u Viru kod Posušja. Pohađao je zrakoplovno-tehničku vojnu školu u Rajlovcu kod Sarajeva gdje je diplomirao 1981. Nakon toga pohađao je Vojno učilište Hrvatskih oružanih snaga "Ban Josip Jelačić", gdje je diplomirao 2000.[1]

Članom Saveza komunista Jugoslavije postao je 1979., a SKJ napušta 1984. kao pripadnik Jugoslavenske narodne armije.[1] JNA je napustio zbog neslaganja s politikom u vojsci.

Vojna karijera [uredi]

Početkom Domovinskog rata Budimir se pridružio Hrvatskoj vojsci u Slavoniji.[2] U početku je bio pripadnik Civilne zaštite, no kasnije je premješten u 5. brigadu HV-a gdje je radio u logistici. Godine 1992. njegova je jedinica bila u Orašju gdje je imenovan zamjenikom zapovjednika bojne zadužene za promidžbu. Sljedeće godine, 1993., postao je pripadnik Hrvatskog vijeća obrane. Isprva je služio kao savjetnik za logistiku, kada je upoznao i Slobodana Praljka. Zatim je Budimir uskoro premješten u zapovjedno središte tomislavgradskog zbornog područja. U prosincu 1993. zamijenio je Praljka kao zapovjednik zbornog područja Prozor.[3] Nakon toga, Budimir obnaša razne dužnosti: bio je zapovjednik vrhovnog stožera Vojske Federacije Bosne i Hercegovine od travnja 1994. do srpnja 1995., zapovjednik vrhovnog stožera HVO-a od studenoga 1995. do rujna 1997., a zatim i zamjenik zapovjednika. Nedugo zatim postao je zapovjednik zajedničkog vrhovnog stožera Vojske Federacije Bosne i Hercegovine od rujna 1997. do siječnja 1999. Godine 1997. preselio se u Mostar, a u mirovinu otišao 2001. kao general pukovnik Vojske Federacije BiH i general bojnik Hrvatske vojske. Nakon umirovljenja bavi se šprtom i sudjeluje u osnivanju odbojkaškog kluba "Mostar".[1]

Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine [uredi]

2011. [uredi]

Budimirova politička karijera ponovno je započela 2006. kada se učlanio u Hrvatsku stranku prava Bosne i Hercegovine, a 2008. izabran je za gradskog vijećnika grada Mostara.

Nakon općih izbora u Bosni i Hercegovini održanih u listopadu 2010., političke stranke nisu bile u mogućnosti sastaviti vladu, što je dovelo Federaciju BiH u političku krizu. Socijaldemokratska partija, Stranka demokratske akcije, Hrvatska stranka prava i Narodna stranka - Radom za boljitak formirali su koaliciju i nazvali je Platforma. Budimir je predsjednikom Federacije Bosne i Hercegovine postao nakon što su odluku potvrdila oba doma Parlamenta Federacije BiH 17. ožujka 2011.[1]

Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine je 24. ožujka poništio odluku Doma naroda o imenovanju Budimira za predsjednika Federacije BiH i dvojice potpredsjednika, s obzirom da odluka nije sprovedena u skladu s izbornim zakonom.[4] Međutim, Budimir je rekao kako ne priznaje odluku SIP-a te da će odstupiti jedino ako Ustavni sud Federacije BiH odluči da je njegovo imenovanje neustavno.[5]

Sukob sa Zukanom Helezom [uredi]

U veljači 2012. Budimir je ušao u sukob s ministrom branitelja Zukanom Helezom zbog Zakona o reviziji prava branitelja, kada je optužio Heleza za povijesni revizionizam i nemar za braniteljsku populaciju. Helez je naime tvrdio da Armija Republike Bosne i Hercegovine nije imala zarobljeničke logore na svom području, pa je ukinuo status logoraša zatvorenima.[6] To je uznemirilo veterane iz HVO-a koji su bili zatvoreni u tim logorima.[7] Hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata zahtjevala je Helezovu ostavku i optužila ga za skrivanje zločina.[8] Budimir je nakon toga podnio zahtjev za razmatranje ustavnosti Zakona o reviziji pred Ustavni sud Federacije BiH.[9] Dana 11. travnja 2012., Budimir je raspustio tim za reviziju. To je napravio je jer je proces revizije tekao nezakonito i zato jer nije bilo nadzora od strane pripadnika HVO-a.[10] Međutim, 23. svibnja, Federalna vlada je odlučila nastaviti s revizijom. Lokalni ogranci HSP-a BiH tražili su od stranačkog predsjedništva da podrži Budimira, međutim, oba HSP-ova minisra u vladi, Ante Krajina i Vjekoslav Čamber, podržali su Zakon o reviziji.[11]

Tijekom krize nastale zbog Zakona o reviziji, Helez je aktivnost uvelike usredotočio na HVO, stavljajući tako hrvatske branitelje u težak položaj, a Budimira je optužio da je "lažni general". Međutim, 18. prosinca 2012. Ustavni sud Federacije BiH donio je odluku kojom je Zakon o reviziji proglašen neustavnim. Ovakva odluka Ustavnog suda je Heleza i predsjednika Federalne vlade Nermina Nikšića dovela u nezgodan položaj, jer je Helez bio osramoćen zbog subjektivnosti.[12]

Nova politička kriza [uredi]

Dana 18. lipnja 2012., SDP je napravio dogovor s oporbenim HDZ-om BiH glede rekonstrukcije federalne, ali i državne vlade.[13] Marinko Čavara, potpredsjednik HDZ-a BiH, izjavio je da HDZ BiH i SDP podržavaju rekonstrukciju federalne vlade, što uključuje i Budimirovu ostavku, međutim nemaju dovoljnu, dvotrećinsku, većinu u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta.[14]

Stvari su se dodatno zakomplicirale 22. lipnja 2012., nakon što je nakon sjednice Vlade, Budimir prihvatio ostavku Desnice Radivojevića iz SDA, koji je tražio ostavku s položaja ministra trgovine.[15] Međutim, kasnije je Radivojević tvrdio kako nikada nije podnio zahtjev za ostavkom.[16] Tijekom te sjednice Federalne vlade, ministri iz SDP-a predložili su uklanjanje u rukovodećim i nadzornim odborima javnih kompanija koje su u vlasništvu Federacije. Postojala je sumnja kod drugih stranaka u Vladi da je SDP ovakvim stavom bio potaknut zbog želje za kontrolom javnih kompanija, a Radivojevićev glas im je bio potreban kako bi proveli ovu odluku, iako se njegova stranka, SDA, protivila takvom potezu. Radivojević je izjavio da je njegovo uklanjanje s ministarskog položaja protuustavno, dok je premijer Federacije BiH, Nermin Nikšić iz SDP-a, rekao kako je Budimir zlouporabio svoj položaj.[17] Meutim, 12. lipnja, grafolog, prof. Esad Bilić, utvrdio je kako je Radivojevićev potpis na zahtjevu za ostavku autentičan, te je njegova tužba protiv Budimira odbačena.[18] Tri mjeseca kasnije, 10. listopada 2012. Ustavni sud Federacije BiH donio je odluku kako je Budimirov potez oko smjene Radivojevića u skladu s ustavom te su tako odbačene i optužbe Nikšića da je njegovo djelovanje bilo protivno Ustavu. No, Ustavni sud je predložio Budimiru da još jednom razmotri Radivojevićevu volju i uvjete u kojima je dao ostavku. Budimir je kasnije komentirao kako za njega ne postoji razlog da promijeni svoju odluku.[19]

Budimir je na tiskovnoj konferenciji 7. ožujka 2013. obznanio kako odlazi iz HSP-a BiH zbog manjkavosti podrške njegove stranke u vrijeme sukoba s ministrom branitelja Zukanom Helezom. Također je najavio osnivanje nove političke stranke s "radnim" nazivom "Stranka pravde i pouzdanja".[20]

Poznati hrvatski filozof Nino Raspudić Budimira je nazvao "marginalnom političkom figurom koja je pristala biti izdajnik naroda."[21]

Izvori [uredi]

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Životopis. Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine. Arhivirano s izvorne stranice na 26 srpnja 2012.. pristupljeno 7. ožujka 2013
  2. ↑ Soldić-Arar, Zdravka. "Generalima HVO-a Obradoviću i Budimiru iz proračuna RH za mirovine 210.000 kuna"
  3. ↑ Budimir, Živko. Svjedočanstvo Živka Budimira. General Slobodan Praljak. pristupljeno 7. ožujka 2013
  4. ↑ SIP poništio imenovanje Budimira, Dom naroda također nelegalan (24. ožujka 2011.). pristupljeno 27. ožujka 2013.
  5. ↑ Živko Budimir: Teško mi padaju spočitavanja da sam izdajnik hrvatskog naroda. HRsvijet (27. ožujka 2011.). pristupljeno 27. ožujka 2013.
  6. ↑ Karačić, Marko. "Zukan Helez Hrvatima ukida status logoraša", 7. siječnja 2012., pristupljeno 27. ožujka 2013.
  7. ↑ Čilić, Zvonimir. "Cilj revizije je slom Hrvata i njihov odlazak iz BiH", 14. ožujka 2012., pristupljeno 27. ožujka 2013.
  8. ↑ Karačić, Marko. "Logoraši optužili Heleza za skrivanje zločinaca i traže ostavku", 21. siječnja 2012., pristupljeno 27. ožujka 2013.
  9. ↑ "Budmiri: Helez nema isti odnos prema Armiji i HVO-u", 24. veljače 2012., pristupljeno 27. ožujka 2013.
  10. ↑ "Budimir razriješio Revizorski tim za koordinaciju", Hrvatska riječ, 12. travnja 2012., pristupljeno 27. ožujka 2013.
  11. ↑ Jurilj, Zdenko. "Budimir u zahtjevima da se revizija branitelja obustavi ostao usamljen", Večernji list, 24. svibnja 2012., pristupljeno 27. ožujka 2013.
  12. ↑ Zorić, D.. "Budimir uništio ministra Heleza i doveo Nikšića u bezizlaznu situaciju", 18. prosinca 2012., pristupljeno 27. ožujka 2013.
  13. ↑ Podržan dogovor SDP BiH i HDZ BiH o budućoj saradnji dvije stranke (na bošnjačkom). Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine (18. lipnja 2012.). pristupljeno 18. travnja 2013.
  14. ↑ Pušić, Dario (18. lipnja 2012.). Marinko Čavara: Budimir treba sam podnijeti ostavku. Dnevni list. pristupljeno 18. travnja 2013.
  15. ↑ Budimir prihvatio ostavku Desnice Radivojevića (na bošnjačkom). Oslobođenje (22. lipnja 2012.). pristupljeno 18. travnja 2013.
  16. ↑ Nikšić pisao Budimiru u vezi navodne ostavke ministra Radivojevića (na bošnjačkom). Dnevni avaz (22 June 2012). pristupljeno 18. travnja 2013.
  17. ↑ 'Puklo' i u vladi; Budimir: Smijenio sam Radivojevića; Radvivojević: Moja ostavka ne postoji, prekršen je Ustav; Nikšić: Budimir zlouporabio položaj. Dnevni list (23. lipnja 2012.). pristupljeno 18. travnja 2013.
  18. ↑ Sudski vještak potvrdio autentičnost Radivojevićevog potpisa. Klix (12. srpnja 2012.). pristupljeno 18. travnja 2013.
  19. ↑ Ustavni sud: Budimir mora preispitati odluku; Budimir: Nema razloga da povučem odluku. Dnevni list (10. listopada 2012.). pristupljeno 18. travnja 2013.
  20. ↑ "Živko Budimir napustio HSP!"
  21. ↑ Nino Raspudić: Živko Budimir potpuno je marginalna politička figura
Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Živko_Budimir&oldid=4089738"