Žumberačka gora

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg "Žumberak" preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Žumberak (razdvojba).
Žumberačka gora
Gorjanci.jpg
Pogled na Svetu Geru iz Pangrč Grma u Gorjancima
Visina Sveta Gera - 1178 m
Država / Pokrajina Flag of Croatia.svg Hrvatska
Zastava zagrebacka zupanja.gif Zagrebačka županija
Zastava karlovacke zupanije.gif Karlovačka županija
Dio gorja miješana obilježja Dinarida i Alpa
Koordinate 45°44′57″N 15°18′33″E / 45.74907305°N 15.30917984°E / 45.74907305; 15.30917984Koordinate: 45°44′57″N 15°18′33″E / 45.74907305°N 15.30917984°E / 45.74907305; 15.30917984
Planinarski domovi Planinarska kuća Scout
Planinarska kuća Vodice
Planinarski dom Veliki Dol
Planinarski dom Željezničar
Planinarski dom Šoićeva kuća
Planinarski dom Žitnica
Najbliži gradovi Samobor
Jastrebarsko
Ozalj
Novo Mesto (u Sloveniji)
Ostali vrhovi Ravna Gora (1001 m)
Ječmište (976 m)
Karvanka (888 m)
Japetić (879 m)
Ravnice (860 m)
Zečak (795 m)
Plešivica (Čerga) (778 m)
Štula (576 m)
Žumberačka gora na karti Hrvatska
Žumberačka gora
Žumberačka gora
Pozicija Žumberačke gore na karti Hrvatske

Mjestopisni zemljovid
Sopotski slap.

Žumberak ili Žumberačka gora (slov. Gorjanci) je gorje na sjeverozapadu Hrvatske, južno od Zagorja i zapadno od Zagreba te dijelom u Sloveniji. Žumberak je i naziv za hrvatsku mikroregiju koja obuhvaća hrvatski dio gore, ali bez Samoborskoga gorja. Najviši je vrh Sveta Gera (slov. Trdinov vrh) na 1178 metara nadmorske visine, koji je ujedno i najviši vrh kontinentalne Hrvatske. Žumberak još nazivaju i Alpska Hrvatska. Žumberačko gorje tvori nekoliko gorskih lanaca: Žumberačka gora, Samoborsko gorje i Plešivica (poznata i kao Jaskanska Plješivica).

Bogatstvo biljnim i životinjskim svijetom te vodom zanimljive su značajke te planine. Nekada su se koristila i rudna bogatstva po kojima je Žumberak poznat; osobito su se vadili bakar i, u manjim količinama uz bakar, zlato te željezo. Žumberak je nastanjen autohtonim hrvatskim stanovništvom kao i potomcima uskoka, doseljenika s juga koji u Žumberku žive još od poziva cara Ferdinanda 1530. da štite Austriju, Kranjsku i Hrvatsku od Turaka.

Danas je Žumberak prvenstveno turistički kraj koji privlači mnogobrojne planinare i izletnike. Veći dio gore zaštićen je kao Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Žumberačka gora smještena je između rijeke Krke, Save i Kupe, te gradova i naselja Samobora, Jastrebarskog, Brežica, Kostanjevice, Novog Mesta, Metlike, Ozlja i Krašića. Većim dijelom se nalazi u Zagrebačkoj, a manjim u Karlovačkoj županiji. Područje te gore najviša je stalno naseljena zona u Hrvatskoj.

Dio gore, koji teritorijalno pripada Zagrebačkoj županiji, područje je podijeljeno između grada Samobora, grada Jastrebarskog i grada Ozlja te općina Žumberak i Krašić.

Žumberačko gorje sastoji se od 3 gorska lanca: Žumberačke gore, Samoborskog gorja i Plešivice.

Žumberačka gora[uredi VE | uredi]

Zauzima najveću površinu. Proteže se od Gabrovice na sjeveroistoku, u blizini Bregane, pa prati državnu granicu Hrvatske i Slovenije do rijeke Kupe. Južna granica ide od Vivodinskoga pobrđa, Pribića, Krašića, Slavetićkoga vinogorja do Rijeke, odatle ide prema sjeveru i prati rijeku Breganu do državne granice.[1]

Samoborsko gorje[uredi VE | uredi]

Proteže se od Plešivice na jugu do rijeke Bregane i državne granice na sjeveru, sve do naselja Bregana. Istočna granica ide od Bregane do Okića.

Plešivica[uredi VE | uredi]

Istaknuti masiv na jugu Samoborskog gorja, na istoku seže do Okića, a na jugu se spušta u Plešivičko vinogorje i u nizinu Pokuplja.

Gorjanci[uredi VE | uredi]

Slovenski dio gore, od rijeke Save pa prema zapadu gotovo do Kočevskoga Roga. Sjeverna mu je granica rijeka Krka.

Podjela hrvatskog dijela Žumberačke gore[uredi VE | uredi]

Približna podjela hrvatskog dijela Žumberačke gore.

Reljef[uredi VE | uredi]

Većinom prevladavaju dolomiti iz trijasa te naslage iz krede, zbog čega je ovo kršno područje, tzv. zeleni krš (krš prekriven vegetacijom), dok su najstarije stijene nastale još u paleozoiku, točnije permu prije 250 milijuna godina. Krški reljef pogoduje nastanku brojnih krških oblika (ponikve, špilje, jame...)[2]

U reljefu se posebno ističu duboko usječene doline (drage) rijeka i potoka: Kupčine, Bregane, Gradne i Slapnice. Cijelo je područje premreženo potocima, kojih ima ih više od 300, a izvora još i više.

Najviši vrhovi gore nalaze se na sjeveroistočnom hrptu koji je ujedno i najizoliraniji dio gore. Kao posljedica krškog, dolomitnog reljefa, otkrivene su mnoge jame i špilje, od kojih su najveće:

  • Grgosova špilja (u mjestu Otruševcu u Samoborskom gorju), duljine više od 2000 metara.
  • špilja Provala, duljine od 1862 metra
  • špilja Bedara, duljine od 1593 metra i dubine od 133 metra.[2]

Posebnost ove gore su visoravni, na kojima je koncentrirana naseljenost. Najbolji primjeri su Sošičko polje i žumberačko Mrzlo Polje, koje je pravi primjer polja u kršu.

Najvažniji vodeni tokovi su: rijeka Kupčina, koja izvire u zapadnom dijelu gore i na kojoj se nalazi poznati Sopotski slap visine preko 40 metara, zatim Bregana, Gradna i Slapnica sa svojim Vranjačkim slapom (sa sedrenom barijerom) i slapom Brisalom.

Flora i fauna[uredi VE | uredi]

Flora[uredi VE | uredi]

Flora je jedno od najvećih bogatstava Žumberačke gore: ona je dom za više od 1000 biljnih vrsta, od kojih je 14 vrsta globalno ugroženo, a još 90 ih se nalazi na listi ugroženih biljaka Hrvatske.

Šume prekrivaju većinu površine Žumberačke gore. Mogu se naći šume brežuljkastog pojasa, šume gorskog pojasa, pa i šume pretplaninskog pojasa na glavnom hrptu u predjelima višim od 950 metara. Na slovenskoj strani, u blizini Svete Gere, nalazi se prašuma. Najviše je bukove šume koja se nalazi u gorskom pojasu.[3] Na većim površinama mogu se naći i hrast kitnjak i obični grab (u brežuljkastom pojasu), te hrast medunac i crni grab (na strmijim južnim padinama). U tim se šumama mogu pronaći ugrožene vrste hrvatska perunika (Iris Croatica) i blagajev likovac (Daphne blagayana).

Travnjaci i močvare su također dom mnogim biljnim vrstama, među kojima treba spomenuti runolist (Leontopodium alpinum), uskolisnu suhoperku (Eriophorum angustifolium) i čaškastu balušku (Tofieldia calyculata), prosasti šaš (Carex panicea) i mirisavi dvolist (Platanthera bifolia) te izduženi šaš (Carex elongata).

Žumberačka gora je također dom mnogim lišajevima i gljivama, od kojih su neke i globalno ugrožene, primjerice sivosmeđa puževica (Hygrophorus camarophyllus), ali i čitav niz drugih gljiva.

Žumberačke su šume poznate po vrganjima i ostalim jestivim, ali i otrovnim gljivama, među kojima je najpoznatija i najotrovnija zelena pupavka.



Fauna[uredi VE | uredi]

Životinjske su vrste također brojne. Među grabežljivcima se osobito ističu smeđi medvjed i vuk. Od ptica tu su jastreb kokošar, vodenkos, ali i lastavice, sove, te sve ostale vrste karakteristične za brdska područja Hrvatske. U nižim se dijelovima može sresti siva čaplja, pa čak i rode koje znaju zalutati sve do Mrzlog polja, krškog polja u središnjem žumberku.
Česti su i gmazovi: od zmija tu obitavaju poskok, ribarica (koja je ugrožena vrsta) i riđovka, a od guštera sljepić, zelena (livadna gušterica), obični zelembać (Lacerta viridis), zidna gušterica (Podarcis muralis) te živorodna gušterica (Lacerta vivipara). Također se mogu sresti i mnoge vrste vodozemaca, osobito žaba, zatim pjegavi daždevnjak (kojega u Žumberku katkada nazivaju i godenjak) te posebna osobitost toga kraja – crni daždevnjak, kojega se može pronaći uz potoke u višim dijelovima gore. U potocima žive pastrve, kojima pogoduju čista voda i brzi tokovi bogati kisikom. Veliki gorski plavac (Phengaris rebeli, nekoć znan kao Maculinea rebeli) je najrjeđi kukac Žumberačke gore. Kritično je ugrožena vrsta, zanimljiva zbog simbioze s mravima roda Myrmica, tj. mirmekofilije.


Zaštita prirode[uredi VE | uredi]

Zbog svoje flore, faune, ali i kulturnih lokaliteta, Žumberačka je gora zaštićeni park prirode.[4][5]

Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje[uredi VE | uredi]

Žumberačka gora zajedno sa Samoborskim gorjem od 1999. čine Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje, koji obuhvaća oko 350 km2.[5]

Značajni krajobraz Slapnica[uredi VE | uredi]

Duboka potočna dolina Slapnice. Među mnogim slapovima ističe se Vranjački slap. Dom je mnogim životinjskim i biljnim vrstama, te gotovo netaknutim šumama.

Spomenik prirode Grgosova Špilja[uredi VE | uredi]

Nalazi se u Otruševcu, naselju u blizini Bregane. Jedna je od najduljih špilja u kontinentalnoj Hrvatskoj, značajna po bogatstvu kalcitnih ukrasa. Otkrivena je slučajno sedamdesetih godina 20. stoljeća.

Specijalni šumski rezervat Japetić[uredi VE | uredi]

Japetić je zaštićen kao specijalni šumski rezervat zbog stoljetnih bukovih šuma i gorskih travnjaka u svom vršnom dijelu.

Značajni krajobraz Okić[uredi VE | uredi]

Okić je ruševina staroga srednjovjekovnoga grada. Nalazi se na brdu čiji se vrh nalazi na 495 m nadmorske visine, na krajnjem istoku Plešivice. Padine tog brijega su vrlo strme i obrasle šumom, zbog čega je ovaj krajobraz osobito zanimljiv botaničarima.

Park-šuma Tepec i Stražnik[uredi VE | uredi]

Park-šuma iznad Samobora, krajnji zapadni dio Samoborskoga gorja na izlazu rijeke Gradne u savsku nizinu.

Posebni botanički rezervat kod Smerovišća[uredi VE | uredi]

Zapadno od Samobora na brežuljku iznad korita Lipovečke Gradne. Dom je mnogim biljkama, od kojih su neke relikti.

Galerija[uredi VE | uredi]

Poveznice[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Z. Keller & I. Ott: Žumberak i Žumberačka gora, planinarski vodič. Planinarski savez Hrvatske, Zagreb, 64 str, 1961.
  • Sergej Forenbacher 1995: Žumberak, kalendar flore Žumberačke gore. Školska knjiga, Zagreb, 653 str. ISBN 953-0-60533-1
  • Ivanka Borovac 2001: Veliki atlas Hrvatske, Mozaik knjiga, Zagreb

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Žumberačka gora

Napomena: Ovaj tekst (ili jedan njegov dio) preuzet je sa službenih mrežnih stranica Parka prirode Žumberak. Vidi dopusnicu.