27. domobranska pješačka pukovnija
| 27. sisačka domobranska pješačka pukovnija | |
|---|---|
| Služba | 1889. – siječanj 1919. |
| Država |  Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija
|
| Vojska | Kraljevsko hrvatsko domobranstvo Austrougarska vojska |
| Grana | pješačka pukovnija |
| Sudjelovanje | Prvi svjetski rat Oslobađanje Međimurja |
| Jačina | 2.918 (ukupno u miru)[1] |
| Kratica | HonvIR 27 (HIR 27.) |
| Zapovjednici | |
| Poznati zapovjednici | pukovnik Alojz Petković |
27. domobranska sisačka pješačka pukovnija (Sisaker Landwehr-Infanterie-Regiment Nr.27, Sziszeki 27. honvéd gyalogezred) bila je pukovnija u sastavu Kraljevskog hrvatskog domobranstva. Stožer pukovnije bio je u Sisku.[2] I. i II. bojna bila je stacionirana u Sisku, a III. u Novoj Gradiški.[3]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Osnovana je 1889. iz 27. pješačke polubrigade, koja je ustrojena 1874. iz 81., 84. i 90. domobranske satnije.[1]
Zapovjednik pukovnije 1914. bio je pukovnik Alojz Petković.[4] Iste godine uključena je u 42. domobransku pješačku "Vražju" diviziju. Divizija je imala 14.000 ljudi i bila je pod zapovjedništvom general-pukovnika Stjepana Sarkotića. To je jedna od najpoznatijih vojnih postrojba hrvatske ratne prošlosti. Svoj ratni put počela je na srbijanskom ratištu, u Srijemu, kao dio snaga prvog udara.[5] Kasnije sudjeluje u bitkama na Ceru i Kolubari, a zatim je upućena u Galiciju. Početkom 1918. godine bila je prebačena na talijansko ratište, gdje ostaje do kraja rata.[5] Divizija se posebno istaknula 1915. prilikom zauzimanja Crne Gore.
U prosincu 1918., časnici i domobrani sad već bivše 27. sisačke pukovnije sudjelovali su u oslobađanju Međimurja od mađarske okupacije.[6] Major Ivo Henneberg doveo je u pomoć "Sisački bataljun". Na vrijeme za sudjelovanje u akciji stigao je i satnik Radoslav Rački koji je u Novoj Gradiški sastavio "Novogradiški bataljun" jačine 750 vojnika i 20. prosinca krenuo u borbu za oslobođenje Međimurja.[7]
Sastav[uredi | uredi kôd]
1914. narodnosni sastav je bio sljedeći: 84% Hrvata i Srba te 16% ostalih.[3]
Raspuštanje[uredi | uredi kôd]
Stvaranjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba pokrenut je krajem 1918. proces demobilizacije u kojem je raspušteno Hrvatsko domobranstvo. Raspuštanje domobranstva počelo je u studenome 1918. i nastavilo se u prvim mjesecima 1919. Početkom siječnja 1919. naređeno je ukidanje 27. pješačke pukovnije (kao i onih iz zajedničke austrougarske vojske).[6]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Pojić, Milan; 2001., Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.-1914., Arhivski vjesnik, No.43. ožujka 2001..
- ↑ Austro-Hungarian Common Army Infantry Deployment – August 1914. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. prosinca 2017. Pristupljeno 13. siječnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b Hungarian Landwehr (Honvéd) Infanterieregimenter as at July 1914. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. veljače 2012. Pristupljeno 13. siječnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Weltkriege.at – Infanterieregimenter der ö.u. Armee im Mai 1914 vom k.u.k. Heer
- ↑ a b Vojna povijest: Izviđački zrakoplov 42. divizije u Italiji[neaktivna poveznica]
- ↑ a b Čapo, Hrvoje: Broj primljenih časnika bivše austrougarske vojske u vojsku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.3. prosinca 2008..
- ↑ Horvat, Damir, prof.: Pripreme za konačno oslobođenje Međimurja, Hrvatski povijesni portal. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. siječnja 2012. Pristupljeno 13. siječnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)