2S1 Gvozdika

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
2S1 Gvozdika
Samohodna haubica Gvozdika.jpg
Namjena Samohodno topništvo
Zemlja porijekla Flag of the Soviet Union.svg SSSR
Svojstva
Dužina 7.26 m
Širina 2.85 m
Visina 2.73 m
Masa 16 tona
Posada 4
Oklop i naoružanje
Oklop 20 mm
Osnovno naoružanje 2A18 122 mm haubica
Sekundarno naoružanje nema
Pokretljivost
Pogon YaMZ-238N dizel motor

300 ks (220 kW)

Brzina 60 km/h
Doseg 500 km

2S1 Gvozdika (ruski: 2С1 Гвоздика) je 122 mm samohodna haubica čiji je razvoj otpočeo 1967. godine u tadašnjem Sovjetskom Savezu. Serijska proizvodnja počela je 1971. godine, a prvi primjerci isporučeni su godinu dana kasnije. Samohodne haubice 2S1 raspoređene su u topničke divizijune iz sastava mehaniziranih pješadijskih pukovnija ruske vojske.

Dizajn[uredi VE | uredi]

U konstrukciji trupa korišten je veliki broj komponenti preuzet sa oklopnog transportera MT-LB. Oklop je izrađen varenjem ploča pancirnog čelika maksimalne debljine 15 mm. Upravljački dio nalazi se u prednjem lijevom dijelu trupa, motorno-transmisijski dio naprijed desno, a borbeni dio u srednjem i zadnjem dijelu vozila.

Osnovno naoružanje predstavlja oružje 122 mm D-32, s cijevi dužine 35 kalibara, razvijena na osnovu tegljene haubice D-30. Polje dijelovanja po pravcu je 360°, a po elevaciji od -3° do +70°. Standardni razorni projektil mase 21,6 kg se početnom brzinom od 686 m/s ispaljuje na domete do 15.200 m. Za protuoklopnu borbu koristi se kumulativni projektil mase 18,2 kg, koji probija 180 mm pancirnog čelika. Iz haubice se mogu ispaljivati i laserski vođeni projektili Kitolov-2. Maksimalna brzina gađanja je 4-5 granata u minuti, a u borbenom kompletu se nalazi ukupno 40 projektila.

Za pogon vozila se koristi vodom hlađeni V-8 dizelski motor JaMZ-238, koji razvija 220 kW (300 KS) pri 2100 okretaja u minuti. Vozilo ima amfibijske karakteristike, ali se pri svladavanju vodenih prepreka borbeni komplet mora smanjiti na 30 projektila, brzina riječnog toka mora biti manja od 0,6 m/s, a valovi ne smiju biti viši od 0,15 m. Standardne gusjenice su široke 0,4 m, ali se za kretanje po snijegu ili močvarnom terenu mogu koristiti posebne gusjenice širine 0,67 m.

Sredinom 2001. godine prikazana je modernizirana varijanta sustava 2S1, koja umjesto haubice 122 mm ima ugrađeno oružje 120 mm 2A80. Iz ovog oružja se ispaljuju razorne, kumulativne, samonavođene i kasetne granate, ali i standardne minobacačke mine kalibra 120 mm.

Hrvatska raspolaže s 9 jedinica koje su u zarobljene tijekom Domovinskog rata.

Inačice[uredi VE | uredi]

2S1 Gvozdika
Poljska 2S1 Gvozdika
Srpska 2S1 Gvozdika zarobljena od strane HVO-a tijekom domovinskog rata

Sovjetski savez (Rusija)[uredi VE | uredi]

MT-LBu 
veća verzija MT-LB, ima duže tijelo i jači motor
UR-77 "Meteorit" (ustanovka razminirovaniya
vozilo za razminiravanj sa kupolom sa dva lansera raketa
RKhM "Kashalot" (razvedivatel’naya khimicheskaya mashina
vozilo za izviđanje i otkrivanje kemijskih prijetnji
    • RKhM-K - zapovjedno vozilo

Poljska[uredi VE | uredi]

2S1M 
nadograđena verzija s amfibijskom opremom

Rumunjska[uredi VE | uredi]

Model 89 
Rumunjska verzija koja koristi tijelo MLI-84

Iran[uredi VE | uredi]

Raad-1 (thunder
Iranska verzija koja je napravljena na tijelu Boragh APC.

Bugarska[uredi VE | uredi]

BMP-23 (bojna mashina na pekhotata
borbeno oklopno vozilo s 23mm topom 2A14 i ATGM 9K11 "Maljutka" u dvočlanoj kupoli. Tijelo je bazirano na MT-LB, ali većina komponenti pripada 2S1 i ima 315 ks dizel motor.
    • BMP-23D - poboljšana verzija s 9K111 "Fagot" i bacačima dimne zavjese
    • BRM-23 - izviđačka verzija. prototip
BMP-30 
isto tijelo kao i kod BMP-23 ali s kupolom sa sovjetskog BMP-2. Samo 10 ih je izgrađeno.

Sudan[uredi VE | uredi]

Abu Fatma 
licencirana verzija

Korisnici[uredi VE | uredi]

Bivši korisnici[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: 2S1 Gvozdika