5. domobranska pukovnija

Izvor: Wikipedija
Ovo je članak o postrojbi u Austro-Ugarskoj. Za postrojbu iz Domovinskog rata pogledajte članak 5. domobranska pukovnija (Osijek).
5. domobranska pješačka pukovnija Pula
k.k. Landwehr Infanterie Regiment „Pola“ Nr. 5

Oznaka na kapi pripadnika postrojbe
Aktivna 1889.1918.
Država Austro-Ugarska
Markgrofovija Istra
Odanost Centralne sile
Grana Austro-ugarska vojska
(carsko-kraljevsko domobranstvo)
Uloga pješaci
Veličina pukovnija
Sjedište Pula
Sudjelovanje u borbama Prvi svjetski rat
Zapovjednici
Istaknuti
zapovjednici
Richard Keki

5. domobranska pješačka pukovnija Pula (k.k. Landwehrinfanterieregiment „Pola“ Nr. 5) bila je postrojba u sastavu carskog i kraljevskog domobranstva Austro-ugarske vojske. Stožer pukovnije bio je u Puli.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Osnovana je 1889. godine u Linzu. Između 1903. i 1905. prva bojna bila je smještena u Trstu, druga u Gorici, a treća u Puli. 1906. zapovjedništvo i sve bojne sele se u Pulu, no već iste godine druga bojna vraća se u Goricu, gdje je boravila do 1908., kad se trajno smješta u Pulu. 1914. pukovnija je bila u sastavu 45. pješačke brigade c. kr. domobranstva, u sklopu 22. divizije, podređena III korpusu,[1] odnosno Drugoj armiji.

Izbijanjem Prvog svjetskog rata postrojba se šalje na istočno bojište. Krajem 1914. i početkom 1915. pukovnija je sudjelovala u borbi protiv Rusije u Galiciji, uglavnom u okolici Bresta. U prosincu 1914. neke bojne borile su se u blizini Giżycka. Dio poginulih vojnika pokopan je na vojnom groblju u Paprotki (en.), danas u Varminsko-mazurskom vojvodstvu na sjeveroistoku Poljske.

U listopadu 1915. dvije bojne djeluju kao obrana ratne luke Pula. U lipnju 1916. jedna bojna dodijeljena je XIII. hrvatsko-slavonskom korpusu. Ostatak rata pukovnija je uglavnom provela na talijanskom bojištu.[2] Kako je u svibnju 1917. car Karlo I. odlučio u počast hrabrog držanja preimenovati cijelo carsko-kraljevsko domobranstvo iz Landwehr u Schützen (strijelci), ime postrojbe se promijenilo u 5. Schützenregiment (SchR).[3]

Etnički sastav[uredi | uredi kôd]

Slovenci 45%, Hrvati 22%, Talijani 20%, ostali 8%.[4]

Stožer 1914.[uredi | uredi kôd]

Stožerni časnici u lipnju 1914. bili su potpukovnici Eugen Vučinić, Bernhard Zahn, Georg Mitrović i Heinrich Mandolfo te bojnici Edmund Lazar, Petar Franičević i Emil Ritter von Fischer.

Zapovjednici[uredi | uredi kôd]

  • 1898. Camillo Obermayer von Marnach[5]
  • 1903. – 1904. - puk. Alois Zobel
  • 1905. - puk. Georg Klikić
  • 1906. - puk. Maximilian Guilleaume
  • 1907. – 1911. - puk. August Hajeck
  • 1912. – 1914. - puk. Richard Keki[6][7]

Literatura[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Tomasz Nowakowski, Armia Austro - Węgierska 1908 - 1918, Warszawa 1992, s. 16.
  2. austrianphilately.com
  3. The austro-hungarian army 1914-18 for collectors of its postal items by John Dixon-Nuttall, Chapter 4: The Army in the Field
  4. Landwehr-Infanterie-Regimenter as at July 1914. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. veljače 2012. Pristupljeno 1. veljače 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. Austro-hungarian-army.co.uk - Regimental Commanders 1898. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. veljače 2012. Pristupljeno 1. veljače 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  6. Weltkriege.at - Infanterieregimenter der ö.u. Armee im Mai 1914 vom k.u.k. Heer
  7. INFANTERIEREGIMENTER der ö.u. Armee im Mai 1914