Absinth
Apsinth je liker koji se proizvodi od anisa, pelina komorača i šećera, a sadrži i do 72 posto alkohola.
Navodno ga je prvi put proizveo dr. Pierre Ordinaire 1792. godine kao lijek protiv dizenterije i malarije i nazvao gaArtemisia Absinthium. Napitak ubrzo dobiva nadimak La Fée Verte ili "zelena vila", zbog svoje specifične boje. Ovaj lijek ubrzo postaje omiljeno piće, pogotovo među francuskim vojnicima u Sjevernoj Africi, koji su u apsinth počeli dodavati anis da mu poprave okus.
Apsinth počinje stjecati sve veću popularnost i uskoro ga prihvaćaju umjetnici i pripadnici visokog društva.
Među poznate osobe koje s upile absinth među ostalim su Charles Baudelaire, Paul Gauguin, Vincent van Gogh, Ernest Hemingway, Edgar Allan Poe, Arthur Rimbaud, Henri de Toulouse-Lautrec, Brian Warner, Oscar Wilde.
Najveću popularnost doživljava u razdoblju od 1880. do 1914, a samo 1910. popijeno je više od 36 milijuna litra tog pića. Osim u Francuskoj, konzumiranje apsintha brzo se proširilo iu Sjedinjenim državama, najviše u New Orleansu, gradu s francuskim korijenima. Američke vlasti zabranjuju apsinth 1912. zbog velikog broja alkoholičara, a 1920. započinje doba prohibicije, potpune zabrane alkohola.
Sljedeći primjer SAD, uskoro i ostale države zabranjuju apsinth, a Francuska uvodi zabranu 1915. No piće je bilo toliko popularno da se i dalje prodavalo. Proizvođači su se na razne načine smišljali kako prikriti činjenicu da ne prodaju apsint. Neki su išli čak toliko daleko da su apsinth prodavali kao tonik za kosu. Zanimljivo je da apsinth nikada nije bio zabranjivan u Velikoj Britaniji, niti u Španjolskoj.
Francuska, međutim, ponovno obnavlja proizvodnju tog slavnog kontroverznog pića. Tako François Guy, nasljednik poznate destilerije iz Pointiers, ponovno počinje proizvoditi apsinth, no njegov napitak mora biti znatno blaži od svojih "originalnih" prethodnika. U litri pića količinatujonea- neurotoksina koji je glavnikrivacza halucinacije uživatelja apsinta - ne smije biti veća od 10 - {mg} -.
Apsinth se pije na specifičan način. U visoku čašu ulije se malo apsintha, a zatim se na žlicu u kojoj je šećer, lagano dolijeva hladna voda, koja mora polako kapljati u čašu s apsintom. Svaka kap pretvara se u blještavobelu pahuljicu u zelenom apsintu. Šećer služi za ublažavanje gorčine pelina, a sama metoda pripremanja daje piću dodatnu čar. New Orleans old apsinth house bila je poznata po velikoj fontani iz koje je stalno kapala hladna voda u čaše s apsintom.
Mnogi umjetnici i poznate osobe obožavali su apsint. Slikar Toulouse Lautrec radio je poseban koktel, koji je nazvaoun tremblement de terre(potres), a koji se sastojao od apsinta i konjaka. Umjesto vode, apsinth može miješati is crnim ili bijelim vinom, a neki ga piju čistog. Oscar Wilde (Oscar Wilde), jedan od uživalaca ovog neobičnog pića, jednom je napisao: "Prvi stupanj opijanja apsintom nije ništa posebno, u drugom vam se počinju priviđaju čudovišne i okrutne stvari, ali ako izdržite, na kraju ćete doći do završnog stupnja i tada ćete vidjeti stvari koje želite vidjeti - prekrasne, neopisive stvari ".
