Aerosinusitis

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Paranazalni sinusi

Aerosinusitis, ( lat . Sinusitis barothraumatica), barosinusitis, barotrauma sinusa, je bolna upala sinusa, ponekad praćena krvarenjem sluznice paranazalnih šupljina, najčešće, u čeonom (frontalnom) sinusu, uzrokovana razlikom u tlaku zraka unutar i izvan parnazalnih šupljina.

Patofiziologija[uredi VE | uredi]

Paranazalni sinusi (sinus paranasales) su šupljina ispunjene zrakom smještene unutar kostiju lica i lubanje. One komuniciraju s nosnom šupljninom putem otvora orifitium ili kanala ductus i obložene su vrlo tankom sluznicom. Ušće koje povezuje nosnu šupljinu s odgovarajućim paranazalnim sinusom u normalnim uvjetima je otvoreno i kroz njega se izjednačava razlika tlak zraka u sinusu i okolnoj atmosferi. [1], [2], [3]

Aerosinusitis spada u grupu barotraumatskih povreda šupljih organa i tkiva, uzrokovan razlikom tlaka između plinom ispunjenog prostora u tijelu (u ovom slučaju paranazalnih šupljina-sinusa) i zračnog ili vodenog prostora oko tijela tijekom uspona ili silaska.

Do oštećenja u organima ispunjenim zrakom dolazi jer sa promjenom tlaka u prostoru oko tijela nastaje i promjene tlaka plina unutar tijela. Kako bi se suprotstavio promijeni naš organizam tijekom povećanja tlaka u vanjskoj sredini, smanjuje volumen plina u zračnim šupljinama tijela, da bi tijekom pada tlaka u ambijentu, došlo do rasta pritisaka i povećanja volumena plina u unutrašnjim zračnim prostorima uz njegovo nastojanje da izađe iz njih u vanjsku sredinu. Ukoliko u paranazalnim šupljina postoji bilo kakav prepreka njegovoj eliminaciji, zrak postaje zarobljen i uzrokuje oštećenja okolnog tkiva. [4]

Kada se prepreka urednoj ventilacija nalazi u predjelu vanjskog ušća sinusa, (kod osobe koja se nađe u uvjetima smanjenog barometarskog tlaka), relativni barometarski tlak zraka u sinusima raste i vrši pritisak na zidove sinusa, zbog čega se javlja osjećaj jakog pritiska i bola. Ukoliko tako povećan pritisak uspije da savlada prepreku i pomakne je prema nosnoj šupljina, tlak se izjednačava, a sve tegobe prestaju.

Kada je prepreka u predjelu vanjskog ušća a osoba je izložena povećanju barometarskog tlaka, tlak u sinusima se smanjuje, i vrši pritisak na prepreku uz vanjsko ušće sinusa i ne dozvoljava izjednačavanje tlaka, što dovodi do pojave aerosinusitisa. Negativan tlak nastoji privući sluzokožu prema sredini sinusa uz težnju da je odlepi od koštane podloge, što prate neurocirkulatorni poremećaji i jak bol.

Kada je prepreka u predjelu unutarnjeg ušća sinusa, a osoba je izložena smanjenju barometarskog tlaka u sinusu raste tlak zraka, koji prepreku potiskuje prema unutarnjem ušću i onemogućava izjednačavanje razlike tlaka. Povećani pritisak u sinusu tlak pritiska sluznicu uz koštanu podlogu, pa će zbog nastanka pozitivne barotraume, nastati aerosinusitis.

Kada je prepreka u predjelu unutarnjeg ušća sinusa, a osoba je izložena povećanju barometarskog tlaka u sinusu se smanjuje tlak zraka, koji prepreku nastoji odvoji od unutrašnjeg ušća. Pomicanje prepreke prema šupljina sinusa omogućiće povećanom vanjskom pritisku da iz nosa uđe u sinus. Ukoliko se tlakovi izjednače do pojave aerosinusita neće doći. [5]

U većini slučajeva aerosinusitis uzrokovan je akutnim infekcijama gornjih dišnih puteva. Veličina razlike tlaka potrebna za izazivanje barotraume pokazuje velike individualne varijacije i odnosi se na veličinu otvora sinusa i brzinu promjene tlaka. Zbog toga, čak i komercijalno letenje kod pojedinih putnika može uzrokovati ozbiljne barotraumatske poremećaje, mada se to dešava kod zrakoplova s nedovoljnom ili nepravilnom hermetizacijom kabine.

Ušća paranazalnih sinusa mogu biti djelomično ili potpuno zatvorena:

  • otokom sluznice, kod raznih akutnih i kroničnih upala,
  • jakim iskrivljenjem nosne pregrade,
  • polipima u nosu i paranzalnim sinusima,
  • sezonskim alergijama s otokom sluznice i nosa,
  • ostale alergije gornjih dišnih puteva.

Barotrauma sinusa se obično događa kod sljedećih aktivnosti;

Lokalizacija[uredi VE | uredi]

Kod većine bolesnika barotrauma sinusa javlja se u čeonom sinusu (Sinus frontalis), uz bol iznad sljepoočnica u čeonom području. Moguće objašnjenje za to može biti relativno dug i mali promjer nazofrontalnog kanala koja povezuje nosnu šupljina sa čeonim sinusom.

Barotrauma može nastati i u maksilarnom ili etmoidalnom sinusu ali istodobno može zahvatiti i sve paranazalne šupljine.

Klinička slika i dijagnoza[uredi VE | uredi]

Krvarenje iz nosa je jedan od simtoma barotraume sinusa
Upala maksilarnog sinusa (radiografija)

Pojavi aerosinusitisa obično prethodi neka od akutnih ili kroničnih infekcija gornjih dišnih puteva ili alergija. [6]

Oboljela osoba u anamnezi navodi naglu oštru bol u predjelu lica ili glavobolju tijekom zaronjavanja ili izronjavanja, slijetanja zrakoplova ili u završnoj fazi tretmana u barokomori (faza dekompresije), koja se pojačava kako je zrakoplov bliže prizemljenju, ronilac bliže površini vode itd.. Bolovi pri kraju navedenih aktivnosti mogu i prestati ako dođe do izjednačavanja tlaka u sinusima s okolnim tlakom.

Razliku tlaka može uzrokovati mukocela otok sluznice sinusa i prisustvo seroznog gnojnog ili krvavog sadržaja koji ispunjava prostor u sinusima. [7]

U većini slučajeva kod aerosinusitisa tegobe su lokalizirane u području čela i iznad obrve, kao dominirajući simptom zbog bolova iz frontalnog sinusa. Bol se može javiti i u potiljku ili iza očnih jabučica. Epistaksa (krvarenje iz nosa) ili serozno-sukrvičava sekrecija iz nosa također je propratna pojava. [8]

Aerosinusit može biti praćen i neurološkim simptomima ako su upalnim procesom zahvaćeni susjedni peti kranijalni ali i infraorbitalni živac, da bi u kasnijoj fazi bolesti (kada se razvija klasična upala sinusa) prerastao u klasičnu upalu sinusa sa sljedećom simptomatologijom: [8]

  • bolovi i pritisak oko očiju
  • bolovi u predjelu nosa i čela
  • neugodan osjećaj zatezanja u gornjim zubima
  • temperatura i groznica
  • otok u predjelu lica
  • otežano disanje ili začepljenost nosa
  • gubitak osjeta mirisa
  • žuti ili zeleni iscjedak
  • crvenilo kože oko nosa i očiju
  • bolovi u vidu žarenja u grlu zbog slivanja sline tijekom noći
  • alergije

Stupanj promjena[uredi VE | uredi]

Stupanj promjena kod aerosinusitisa prema simptomatologiji dijeli se u tri razine;. [9] ,[10]

  • prvi stupanj karakteriziraju blage prolazne tegobe bez vidljivih promjena na rendgenu,
  • drugi stupanj karakteriziraju teški bolovi u narednih 24.sata, sa zadebljanjem sluznice sinusa koje se vidi na rendgenu,
  • treći stupanj karakteriziraju jaki bolovi u trajanju više od 24. sata, a na rendgenu se konstatiraju ozbiljne promjene, pojava sekreta i zadebljanja sluzokože sinusa. Naknadno se može javiti krvarenje iz nosa i akutna upala sinusa.

Liječenje[uredi VE | uredi]

Kod blažih oblika aerosinusit se mora odmah tretirati kapima za nos ( dekongestionim lijekovima), analgeticima i prema potrebi ostalom simtomatskom terapijom. Teži slučajevi ili slučajevi otporni na lokalno liječenje, saniraju se nekom od endoskopskopskih kirurških metoda, kako bi se ponovo uspostavio odvod sline i osiguralo provjetravanje sinusa. Ovaj tretman je pokazao dobre rezultate kod pilota koji periodično pate od aerosinusita. [8]

Od ostalih metoda u liječenju se primjenjuje ispiranje sinusa, mlakom sterilnom otopinom, i vakuum drenaža sekreta.

Kod težih oblika uz prije navedenu terapiju uvode se i antibiotici.

Epidemiologije[uredi VE | uredi]

Trogodišnja studija provedena kod 111 bolesnika koji su liječeni 2.394 puta rutinskom hiperbaričnom oksigenoterapijom u barokomori pokazala je da je ukupna stopa barotrauma uha i sinusa 3,05 slučajeva na 100 tretmana. Većina simptoma dogodila se tijekom početna tri tretmana uz minimalno povećanje tlaka. Barotarauma sinusa u ovom istraživanju registrirana je u 5 posto a barotrauma uha u 95 posto slučaja. Osnovna bolest zbog koje su liječeni bolesnici HBOT nije bila od utjecaja na pojavu aerosinuzita. [4]

Istraživanja, koja je proveo Campbell, kod pilota nakon trenaže pokazuju da u barokomori pojava aerosinusita iznosi oko 3 posto. [11]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Prim. dr. spec.. Erzebet Tomljenović: Sinusi kao sastavni dio respiratornog sustava, Preuzeto: 8. svibnja 2009.
  2. Anatomija paranazalnih sinusa, na emedicine.medscape.com [1] Preuzeto.8.05.2009.
  3. Anatomija paranazalnih sinusa Preuzeto: 8 svibnja 2009.
  4. 4,0 4,1 Fitzpatrick DT, Franck BA, Mason KT, Shannon SG (1999). "Risk factors for symptomatic otici and sinus barotrauma in a multiplace hyperbaric Chamber". Undersea Hyperb Med 26 (4): 243-7. [PMID 10642071]. [2] Preuzeto: 1.05.2009.
  5. H.G. Armstrong: Aerospace Medicine, Wiliams and Wilkins comp., Baltimor, 1961.
  6. Sve o sinusima na siteu, www.sinus-pro.com,[3] Preuzeto:7 svibnja 2009.
  7. Klinička slika i dijagnoza upale sinusa [4] Preuzeto:8.5.2009.
  8. 8,0 8,1 8,2 Simptomi upale sinusa i terapija [5] Preuzeto 8. svibnja 2009.
  9. Weissman B, Green RS, Roberts PT (1972). "Frontal sinus barotrauma". Laryngoscope 82 (12): 2160-8.
  10. Green RS, Weissman B (1973). "Frontal sinus hematomas in aerospace medicine". Aerosp Med 44 (2): 205-9.
  11. A. Šercer i SAR., Otorinolaringologija 2.deo, Jugoslovenski leksikografski zavod Zagreb ,1965.713-723 str.
Esculaap4.svg     Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Aerosinusitis.