Aguli

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Agulski teritorij

Aguli, maleni lezginski narod u Dagestanu u agulskom, derbentskom i kurahskom rajonu, preko 18,000 pripadnika. Tradicionalno ratari i uzgajivači stoke. Aguli su i umješni kožari, u radu u kamenu i tkanju ćilima. Po religiji su muslimani-suniti. Jezik im pripada lezginskoj podskupini sjeveroistone kavakaske ili nahsko-dagestanke porodice, a piše se na prilagođenoj ćirilici.

Među Agulima postoji podjela na 4 lokalne grupe: Aguldere (Агулдере), Kurahdere (Курахдере), Hušandere (Хушандере) i Hpjukdere (Хпюкдере) koje žive u 4 kanjona. Šesnaest od njihovih 21 naselja, uključujući najveći tpig nalaze se u dolini Aguldere koja se smatra originalno domovinom Agula. O ranoj povijesti Agula nema drugih zapisa osi da su bili stočari. Prema arheološkim materijalima sakupljenih iz srednjovjekovnih nalazišta u blizini suvremenih aula (tip utvrđenog naselja) Tpig (Тпиг), Riča (Рича), Burkihan (Буркихан) i Hudita (Худита), glavna agulska preokupacija u ranom srednjem vijeku bila je intenzivna zemljoradnja na terasastim poljima.

Obitelj kod Agula tradicionalno je proširena (15 do 20 članova) a stariji muškarac, otac ili najstariji brat glava je obitelji. Organizirani su po tukkhumima od kojih svaki ima svoje pašnjake i polja za obrađivanje. Tukkhum je endogaman, a ženidba van njega je rijetka, što je karakteristika plemena a ne klana.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • "Aguly" (Aghuls) (1960). In Narody Kavkaza (The peoples of the Caucasus), edited by M. O. Kosven et al. Vol. 1, 529-536. Moscow: Akademiia Nauk.
  • Akiner, Shirin (1986). Islamic Peoples of the Soviet Union: An Historical and Statistical Handbook. 2nd ed., 171-175. London: KPI.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]