Airspeed Envoy
|
|
|
|---|---|
|
|
|
| Tip | putnički zrakoplov |
| Proizvođač | Airspeed Ltd. |
| Dizajn | N.S. Norway i A. H. Tiltman |
| Probni let | 26. lipnja 1934. |
| Broj primjeraka | 60 |
| Portal: Zrakoplovstvo |
|
Airspeed AS.6 Envoy je bio britanski laki transportni zrakoplov s dva motora. Dizajniran je i izgrađen u aviotvrtki Airspeed Ltd. na zračnoj luci Portsmouth (Hampshire).
Sadržaj |
Razvoj [uredi]
Envoy je dizajnirao Nevil Shute Norway i Arthur Hessell Tiltman kao avion s dva motora a na osnovi Airspeed Couriera, koristeći njegovu drvenu konstrukciju, vanjske panele krila i prema nazad uvlačive noge glavnog podvozja. Prototip registracije G-ACMT prvi puta je poletio 26. lipnja 1934. a u srpnju 1934. predstavljen je javnosti na izložbi "Društvo britanskih konstruktora zrakoplova" na Zračnoj luci Hendon.
Korištenje [uredi]
Prvi proizveden Envoy (G-ACVH) bio je promotivni avion dok je drugi bio dostavljen Lord Nuffieldu, osnivaču tvrtke Moris Motor. Nuffieldov avion učestvovao je u zračnoj utrci MacRobertson koja se vodila iz iz Engleske za Australiju u 1934. godini no avion je bio oštećen te je povučen iz utrke. I drugi avion, posebno modificirana inačica s povećanim spremnikom za gorivo (Airspeed AS.8 Viceroy) uspio je doletjeti samo do Atene prije nego je napustio utrku radi oštećenja [1]. Ubrzo su uslijedile narudžbe iz cijele Britanske zajednice naroda. Dva aviona otišla su u australijsku zrakoplovnu tvrtku Ansett Airlines. Avion je korišten i u North Eastern Airwaysu i Olley Air Service-u u Velikoj Britaniji. ČSA je 1937. naručio četiri AS.6 aviona.
Airspeed AS.6 bio je dio ratnih zrakoplovstva više zemalja. Britanski RAF koristio je nekoliko AS.6 u vojnoj konfiguraciji. Avion je korišten u zračnim snagama: Španjolske, Japana, Južne Afrike, Finske, Kine i drugdje. Sedam ih je naručeno za zajedničko korištenje u Ratnom zrakoplovstvu Južne Afrike i zrakoplovnoj tvrtki South African Airways (tri su dostavljena kao vojne inačice a četiri kao civilne). Svaki od tih sedam aviona četiri člana posade moglo je preinačiti unutar četiri sata iz putničke inačice na laki bombarder ili izviđački avion. U vojnoj konfiguraciji posadu su sačinjavali pilot, navigator, radio operater i topnik.
U listopadu 1936. Britansko ministarstvo zrakoplovstva naručilo je 136 Airspeed AS.6 za školovanje posada. Daljnji razvoj ovog aviona doveo je do Airspeeda AS 10 Oxforda.
Ratni period [uredi]
Tijekom Španjolskog građanskog rata, deset AS.6 dobili su španjolski republikanci a dva je koristila nacionalistička strana, uključujući i jedan avion koji je prebjegao od republikanaca [2]. Korišteni su i kao putnički, kao izviđački i kao laki bombarderi[3].
U svibnju 1937. britanski kralj George VI. mijenja de Havilland Dragon Rapide iz kraljevske flote s Airspeedom AS.6J Envoy III. Presudni su bili dobra stabilnost aviona opremljenog zakrilcima kao i njegova mala brzina slijetanja (manja od 100 km/h). Avion je imao registraciju G-AEXX i bio je obojen s prepoznatljivim crvenim i plavim bojama [4].
Za vrijeme Drugog svjetskog rata njemačka Luftwaffe zarobila je nekoliko AS.6 aviona te ih koristitila za školovanje. Jedan zrakoplov Luftwaffea je 22. siječnja 1942. poslala u Finsku kao nadoknadu za slučajno obaranje finskog de Havilland Dragon Rapidea. Avion je korišten između 1942. i 1943. Jedan avion korišten je između 1941. i 1943. u Slovačkoj.
Poslije ratni period [uredi]
Jedan RAF-ov Envoy III preživio je rat i korišten je pod registracijom G-AHAC za civilne čarter letove. 1950. godine prizemljen je na Zračnoj luci Tollerton (Nottingham).
Japanska proizvodnja [uredi]
Šest Envoysa dostavljeno je 1935. godine u Japan koji su ga povezivali s Mandžukuom. Sljedećih 10 aviona izrađeni su pod licencom u Mitsubishiu u Nagoyi. Japanski avioni dobili su naziv Hina-Zura (en: Flying Crane). Korišteni su u Japan Air Transport-u i Manchukuo National Airwaysu a pretpostavlja se kako su nekoliko aviona korišteni pod oznakom LXM od strane Carske mornarice Japana.
Inačice [uredi]
Airspeed Ltd, Portsmouth [uredi]
- AS.6 Envoy - pokretan s dva AR9 klipna motora od po 200-KS (149 kW). Izrađeno je 5 aviona.
- AS.6A Envoy - pokretan s dva Armstrong Siddeley Ris IVC radijalna klipna motora od po 240-KS (179 kW). Izrađeno je 5 aviona.
- AS.6D Envoy - pokretan s dva Wright R-760-E2 Whirlwind 7 radijalna klipna motore od po 350-KS (261 kW).
- AS.6E Envoy - pokretan s dva Walter Castor motora od po 340-KS (254 kW). Izrađeno je 5 aviona.
- AS.6G - pokretan s dva Wolseley Sckorpio I motora od po 250-KS (186 kW).
- AS.6H Envoy - pokretan s dva Wolseley Aries III motora od po 225-KS (168 kW). Izrađen 1 avion
- AS.6J Envoy – laki transportni avion sa sedam sjedala. Pokretan s dva Armstrong Siddeley Cheetah IX radijalna klipna motora od po 350-KS (261 kW) . Izrađeno je 27 aviona.
- AS.6JC Envoy - pokretan s dva Armstrong Siddeley Cheetah IX radijalna klipna motora od po 350-KS (261 kW). Izrađeno je 4 aviona.
- AS.6JM Envoy - pokretan s dva Armstrong Siddeley Cheetah IX radijalna klipna motora od po 350-KS (261 kW). Izrađeno je 3 aviona.
Za zračnu utrku dizajniran je i izrađen jedan izvan serijski avion: Airspeed AS.8 Viceroy.
Mitsubishi, Japan [uredi]
- Hina-Zuru – prema licenci izrađeno je 10 aviona.
Korisnici [uredi]
– Anselt Airlines
- Zrakoplovstvo NDH
- Luftwaffe (manji broj)[5]
- ČSA
– Japan Air Transport
- Manchukuo National Airways
– Ratno zrakoplovstvo Španjolske- - South African Airways (4 aviona) i Ratno zrakoplovstvo Južne Afrike
- North Eastern Airways , Olley Air Service, Private Charter Ltd i Royal Air Force
Tehničke karakteristike (Airspeed AS.6J Envoy)
Izvori podataka: Index of naval aircraft[6]
Osnovne karakteristike
- Posada: 1-2
- Kapacitet: 6-8 putnika
- Dužina: 10,50 m
- Raspon krila: 15,9 m
- Površina krila :31,50 m2
- Visina: 2,8 m
- Masa zrakoplova: 1.920 kg
- Maksimalna dozvoljena masa zrakoplova: 2.960kg
Letne karakteristike
- Ekonomska brzina: 338 km/h
- Dolet: 1.045 km
- Najveća visina leta: 8.800 m
- Omjer potisak/težina: 110 W/kg
- Specifično opterećenje krila: 76,5 kg/m2
- Motor: 2 x Armstrong Siddley Cheetah IX motora
- Snaga motora: 255 kW
Izvori [uredi]
- Howson, Gerald. "Contraband Wings of the Spanish Civil War...Britain's Clandestine Contribution". Air Enthusiast (10, od srpnja do rujna 1979).
- Jackson, A.J (1973). British Civil Aircraft since 1919: Volume 1, 2nd, London: Putnam. ISBN 0-370-10006-9