Al Gazali

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Abu Hāmid Muhammad ibn Muhammad Al Gazālī (1058. - 1111.) (perzijskiابو حامد محمد ابن محمد غزالی‎), poznat i kao Algazel u srednjovjekovnoj Europi. Bio je islamski teolog, filozof, psiholog i mistik, do danas poznat kao jedan od najslavnijih ljudi u povijesti sunitske misli.

Život[uredi VE | uredi]

Posljednja stranica Al-Gazalijeve autobiografije, 1115. - 1116.

Al-Gazali je rođen u Tusu, u iranskoj regiji Horasanu. Predavao je u Bagdadu, kao učitelj prava, dijalektičke teologije (kalam) i filozofije. 1095. godine, nakon sloma živaca, napustio je akademski rad i postao sufija, posvetivši se kontemplaciji.[1] Gazali je kasnije svojim autoritetom branio mističko sufijsko učenje od progona u islamskim teološkim krugovima[2].

Djela[uredi VE | uredi]

Teologija[uredi VE | uredi]

  • al-Munqidh min al-dalal
  • Hujjat al-Haq (Dokazi istine)
  • al-Iqtisad fil-i`tiqad (Median in Belief)
  • al-Risala al-Qudsiyya (Jeruzalemska poslanica)
  • al-maqsad al-asna fi sharah asma' Allahu al-husna (Najbolji načini za korištenje Allahovih lijepih imena)
  • Jawahir al-Qur'an wa duraruh (Blago Kur'ana i njegovi biseri)
  • Mishkat al-Anwar
  • Kitab al-arba'in fi usul al-din

Tesavvuf[uredi VE | uredi]

  • Mizan al-'amal (Kriterij postupaka)
  • Ihya'ul ulum al-din ("Oživljavanje vjerskih znanosti"), Ghazalijevo najznačajnije djelo koje je značajno utjecalo na sunitski islam.
  • Kimiya-ye sa'ādat
  • Bidayat al-hidayah (Početak vodstva)
  • Nasihat al-muluk (Kralj savjetodavac)
  • al-Munqidh min al-dalal (Spasitelj od grešaka)
  • Sir al-'alamian wa kashf ma' fi al-darian (Tajana dvaju svjetova i otkriće dvaju stanova)

Filozofija[uredi VE | uredi]

  • Maqasid al falasifa (Ciljevi filozofa) Napisano na početku njegove karijere u slavu filozofije i kao prikaz osnovnih teorija filozofije; većinom pod utjecajem Avicenne.
  • Tahafut al-Falasifa (Nedosljednost filozofa), koje predstavlja kritiku aristotelovskih učenja Al Farabija i Ibn Sine; u odgovor je Ibn Rušd napisao svoju slavnu knjigu Tahafut al-tahafut (Nedosljednost nedosljednosti) u kojoj Ibn Rušd pobija Ghazalijevo pobijanje filozofije
  • al-Qistas al-mustaqim (Pravilna ravnoteža)

Islamsko pravo[uredi VE | uredi]

  • al-Mustasfa fi 'ilm al-isul (Objašnjenja u teoriji prava)
  • Al-wasit fi al-mathab (Mediji u Jurisprudentialnoj školi)
  • Kitab tahzib al-Isul (Teorija prava)
  • Fatawy al-Ghazali (Gazalijeve fetve)
  • Asas al-Qiyas (Temeljii analognog mišljenja).

Logika[uredi VE | uredi]

  • Miyar al-Ilm fi fan al-mantiq (Kriterij logičkog znanja)
  • Mihakk al-nazar f'l-mantiq (Osnova logičkih dokaza)
  • al-Qistas al-mustaqim (Pravilna ravnoteža)

Učenje[uredi VE | uredi]

Al-Gazali je uvid usvojen mističkim doživljajem postavljao iznad uvida usvojenim putem logike.[1] Zastupao je također prevlast otkrivenja nad razmišljanjem.[3] Al-Gazali kritizira opseg znanja na koji filozofi polažu pravo, naročito kroz kritiku znanja o uzročnosti i nasuprot tome staje u obranu okazionalizma.[1] Njegovo radikalno odbacivanje uzročnosti i tvrdnja o nepostojanju nužne veze između uzroka i posljedice preteča je kasnijim skeptičkim i okazionalističkim filozofskim sustavima (Nicolas Malebranche i dr.)[2].

U filozofiji, povezivao je spoznajno-teorijski skepticizam i novoplatonske elemente s islamskim teološkim učenjem, na temelju kojeg kritizira cjelokupnu filozofiju.[2] Njegova djela zagovaraju pravovjernost islama i neophodnost misticizma.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Al-Gazali, Oksfordski filozofski rečnik, Sajmon Blekburn, Svetovi, Novi Sad, 1999. ISBN 86-7047-303-8
  2. 2,0 2,1 2,2 Algazel, Filozofija, Enciklopedijski leksikon, Mozaik znanja, Beograd 1973.
  3. Mirča Elijade, Vodič kroz svetske religije, Narodna knjiga, 1996.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Al Gazali