Alistair Overeem

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Alistair Overeem
Datum rođenja 17. svibnja 1980.
Državljanstvo Flag of the Netherlands.svg
Visina 1.95 m
Težina 119 kg
Stil Kickboxing
Tajlandski boks
Grapling
Tim Golden Glory (1999.-2011.)
Xtreme Couture (2011.-2012.)
Imperial Athletics (2012.-danas)
Trener Joakim Engberg (glavni)
Roberto Flamingo (udarački)
Godine aktivnosti 1999. - danas
Ukupno borbi 48 (MMA)
Pobjeda 36
Poraz 11
Neriješeno 1

Alistair Cees Overeem (Hounslow, London, Engleska), nizozemski je kickboksač i borac mješovitih borilačkih vještina (engl. Mixed Martial Arts, MMA). Visok je 195 cm i težak 120 kg. Trenutačno se bori u Ultimate Fighting Championship organizaciji. Bivši je prvak DREAM-a, Strikeforce-a i K-1 i time je postao jedini borac koji je objedinio titule prvaka MMA i K-1. U ovom momentu (4. Prosinca 2011.) Alistair ima 36 pobjeda (15 nokauta, 19 predaja, 2 sudačke odluke), 11 poraza (7 nokauta, 1 predaja, 3 sudačke odluke) i 1 NC (No contest). Trenutačno je rangiran kao 2. borac svijeta.

Životopis[uredi VE | uredi]

Alistair Overeem rođen je 17. svibnja 1980. godine u Hounslowu. Otac mu je Jamajkanac, a majka Nizozemkinja. Kada je imao 6 godina roditelji su mu se razveli te se potom sa svojom majkom Clair i bratom Valentijnom preselio u Nizozemsku gdje i dan danas živi.

Kao dijete, Alistair je trenirao Judo, atletiku i košarku. Kada je navršio 15 godina brat ga je odveo u Chris Dolman's borilački klub da ga poduči samoobrani. U početku je nevoljko pohađao treninge, ali nakon par odrađenih treninga sa Basom Ruttenom i Joopom Kasteelom svidjelo mu se, te je s užitkom nastavio trenirati.

Karijera u mješovitim borilačkim vještinama[uredi VE | uredi]

U devetnaestoj godini, (24. listopada 1999.) Alistair je odradio svoju prvu MMA borbu na priredbi It's Showtime u kojoj je giljotinom porazio Ricarda Fyeeta. To je ujedno bila i prva priredba It's Showtime organizacije.

Početak karijere u mješovitim borilačkim vještinama[uredi VE | uredi]

Nakon što je ostvario solidan rezultat u manje poznatim organizacijama poput RINGS-a, Overeem je debitirao u Pride Fighting Championshipsu (20. srpnja 2002.) porazivši Yusukea Imamuru tehničkim nokautom u 45. sekundi.

Pride FC[uredi VE | uredi]

Nakon debija u Pride FC-u, Alistair je ostvario još dvije pobjede prije natjecanja na 2003 Pride Middleweight Grand Prix turniru na manifestaciji Pride Total Elimination 2003 da bi u četvrtfinalnoj borbi izgubio od tada UFC-ovog borca Chucka Liddella. Par mjeseci poslije, pobijedio je Tomoshika Hashimota na manifestaciji Inoki Bom-Ba-Ye 2003. 31. listopada 2004. tehničkim nokautom porazio je Hiromitsua Kaneharu u drugoj rundi na priredbi Pride 28: High Octane, a u sljedećem nastupu na priredbi Pride 29: Fists of Fire protiv Brazilian Top Team borca, brata legendarnog Minotaura, Antônia Rogéria Nogueire borbu je izgubio jednoglasnom sudačkom odlukom.

2005. Alistair se kvalificirao na Pride Middle Weight Grand Prix turnir priredbe Pride Total Elimination 2005 gdje je u prvom krugu turnira prisilom na predaju porazio bivšeg UFC prvaka Vitora Belforta. U četvrtfinalima turnira na priredbi Pride Critical Countdown 2005, također giljotinom u prvoj rundi, svladao je slavnog ukrajinskog borca Igora Vovchanchyna. U polufinalima, na manifestaciji Pride Final Conflict 2005 porazio ga je Mauricio Rua tehničkim nokautom u prvoj rundi.

U veljači 2006. svladao je Russian Top Team favorita Sergeia Kharitonova na priredbi Pride 31: Ubreakable brutalnim tehničkim nokautom koljenima pri čemu je dotični završio sa slomivenom rukom i ozljedom ramena i tom se pobjedom plasirao na Pride 2006 Open Weight Grand Prix turnir na priredbi Pride Total Elimination Absolute gdje je prvi put prisiljen na predaju, od strane brazilskog jiu-jitsu majstora Fabricia Werduma.

Strikeforce[uredi VE | uredi]

Nakon poraza otputovao je u San Jose, Kalifornija na revanš protiv Vitora Belforta, sada o organizaciji Strikeforce, na priredbu pod nazivom Strikeforce: Revenge. U glavnoj borbi večeri ponovo je svladao Belforta, no ovaj put jednoglasnom sudačkom odlukom.

Povratak u Pride[uredi VE | uredi]

Mjesec dana poslije, Overeem se vratio u Pride da bi osvetio poraz od Antônia Rogéria Nogueire. Iako je u borbu ušao s ozljeđenim vratom, kontrolirao ju je prvu i pola druge runde da bi na kraju primio udarac koji ga je disbalansirao nakon čega je opet poražen, ovaj put tehničkim nokautom. Iz Alistairovog kornera bacili su ručnik u ring brinući se da bi mogao pretrpjeti još teže ozljede.

Na priredbi Pride Final Conflict Absolute gubi od Ricarda Arone. Primio je udarac u nogu koji mu je ozlijedio živac, radi čega je izgubio ravnotežu i pao na pod. Arona je navalio udarcima, a Alistair nije bio u mogućnosti da se kvalitetno obrani te je tapkao da izbjegne veću ozljedu.

Na uzvratnoj borbi protiv Mauricia Rue na priredbi Pride 33 doživio je još jedan nokaut, ali se vratio pobjedama prisilivši Michaela Knaapa na predaju svojom čuvenom giljotinom u prvoj rundi na priredbi K-1 Grand Prix in Amsterdam (iako je K-1 organizacija kickboksing borbi, ova borba je bila po pravilima MMA).

17. rujna 2007. Alistair kraju se ponovo sučelio sa Sergeiem Kharitonovim na priredbi Hero's 10: Middleweight Tournament Final. Iako je pokazao odličnu borbu na nogama i jako dobre pokrete, na je poražen nokautom.

Povratak u Strikeforce/Dream/Dynamite[uredi VE | uredi]

16. studenog 2007. ponovno se vraća u Strikeforce, ovaj put po privremeni naslov prvaka. Isti je osvojio porazivši tadašnjeg prvaka teške kategorije Paula Buentella tehničkim nokautom.

15. lipnja 2008. debitira u DREAM-u, na priredbi DREAM.4 Middle Weight Grandprix 2008 2nd Round protiv gorostasnog Tae-Hyun Leeja porazivši ga nokautom u 36. sekundi prve runde. 21. srpnja iste godine, dakle mjesec dana kasnije prisilom na predaju porazio je bivšeg K-1 prvaka Marka Hunta na priredbi DREAM.5 Light Weight Grandprix 2008 Final Round.

Sljedeća borba je bila protiv Mirka Filipovića na manifestaciji Dream 6: Middle Weight Grandprix 2008 Final Round. Nakon dominacije više od polovice prve runde u kojoj je Filipovića više puta rušio u parter i zadao mu mnogo udaraca iz gornje pozicije pri čemu mu je slomio arkadu borba je zaustavljena i poništena zbog ilegalnih udaraca koljenom u genitalije.

U jednom intervjuu 2008. Alistair je izjavio da bi se želio okušati u UFC-u. Želja mu je bila osvetiti poraz od Chucka Liddella iz 2003. u Prideu i popraviti rezultat borbe s Cro Copom u DREAM-u. Nešto kasnije, početkom 2009. viđen je u društvu predsjednika UFC-a Dane Whitea na priredbi UFC 93, što je impliciralo na to da je spreman za novi ugovor, u najjačoj svjetskoj organizaciji.

Alistair je trebao braniti titulu Strikeforcea po prvi puta protiv Brett Rogersa 6. lipnja 2009. na priredbi Strikeforce: Lawler vs. Shields, no borba je otkazana zbog teške povrede ruke koju je, sudeći prema izjavama Golden Glory menadžera Bas Boona, Overeem zaradio sudjelujući s bratom u tučnjavi u noćnom klubu pri čemu je pet redara zatražilo liječničku pomoć, a Alistair zamalo ostao bez ruke radi infekcije koju je zaradio porezavši se tokom tučnjave.

Zatim je, iz istog razloga, otkazana i obrana titule protiv Fabricia Werduma koja je bila zakazana 15. kolovoza 2009. na priredbi Strikeforce: Carano vs. Cyborg.

Sljedeće dvije borbe Alistair je odradio rutinski, obje prisilom na predaju, pod krovom matične organizacije / kluba Golden Glory. U prvoj je kimurom svladao popularnog MMA borca i kickboksača Garyja Goodridgea na priredbi Ultimate Glory 10: The Battle of Arnhem, dok je u drugoj pobijedio Tonyja Sylvestera, jednim od svojih najjačih oružja, giljotinom, kojom je samo 8 dana kasnije, svladao i engleskog teškaša Jamesa Thompsona u samom početku borbe na priredbi Dream 12.

Overeem je izjavio da želi borbu protiv Badr Harija, MMA pravilima.

Na staru godinu 2009., na popularnoj priredbi Dynamite!! 2009 Alistair je trebao ukrstiti rukavice s Andreiem Arlovskim, bivšim prvakom UFC-a, no umjeto njega sučelio se s Kazuyukijem Fujitom na istom eventu pri čemu ga je brutalno nokautirao koljenom što je rezultiralo kratkotrajnom komom japanskog borca.

Zatim je, 15. svibnja 2010. prvi put branio naslov prvaka u Strikeforce-u, protiv Bretta Rogersa na priredbi Strikeforce: Heavy Artillery. Pobijedio je tehničkim nokautom u prvoj rundi i po drugi puta javno izjavio da se želi boriti protiv Fedora Emelianenka, najpopularnijeg i neporaženog ruskog MMA borca tvrdeći da Fedorov menadžment više ne može ignorirati njegovu prisutnost. Većinu sljedećih treninga Alistair je odradio u novootvorenom Golden Glory kampu u Pattayi na Tajlandu gdje se fokusirao na unaprijeđenje tehnika u tajlandskom boksu.

Na priredbi Dynamite!! 2010, na staru godinu 2010. nokautirao je bivšeg UFC borca Todd Duffeeja u 19. sekundi borbe osvojivši privremeni DREAM-ov pojas.

Strikeforce Heavyweight Grand Prix[uredi VE | uredi]

U početku 2011. Alistair je uvršten u turnir osmorice pod nazivom Strikeforce Heavyweight GP. S druge strane stajali su Fabricio Werdum, Sergei Kharitonov, Brett Rogers, Josh Barnett, Andrei Arlovski, Antonio Silva i Fedor Emelianenko.

18. lipnja 2011. u četvrtfinalnima turnira, na priredbi Strikeforce: Dallas nizozemac je uspješno revanširao poraz od Fabricija Werduma, porazivši ga jednoglasnom sudačkom odlukom.

Isključivanje iz Strikeforce/GP[uredi VE | uredi]

17. srpnja 2011. potvrđeno je da je Alistair izbačen iz Strikeforceovog teškaškog turnira. Zaključio je da je polufinalna borba u kojoj je trebao nastupiti protiv Antonia Silve zakazana prerano i da mu je potrebno više vremena da sanira ozljede koje je vukao od borbe s Werdumom i da se odmori. Zamijenio ga je Daniel Cormier, nadolazeća i neporažena zvijezda slobodne borbe. Potom, 29. srpnja, službeno je potvrđeno da je da je Nizozemac isključen iz Strikeforcea (turnira i organizacije). Naknadno je otkriveno da razlog Overeemovog isključivanja iz organizacije nije bio njegovo odbijanje nastupa na turniru zbog preranog datuma za koji je borba bila zakazana, već politika Golden Glory menadžmenta koji je zahtijevao od Zuffe / UFC-a da isplata ne ide direktno borcu, već preko njih.

Iz istog razloga iz organizacije su isključeni i drugi borci Golden Glorya koji su imali ugovor sa Zuffom, uključujući Marolees Coenen (prvakinju u bantam kategoriji Strikeforcea), norveškog UFC-ovog teškaša Jona Olava Einema i Alistairovog brata [[|Valentijn Overeem|Valentijna Overeema]]. Čelnik Golden Gloryja Bas Boon izjavio je da je promijenio sistem uplaćivanja te da Alistair može potpisati ekskluzivni ugovor s UFC-om ukoliko su uvjeti za to ispunjeni. Nakon toga izgledalo je da su Golden Glory i Zuffa ponovno u pregovorima i svi su se nadali ugovoru. Dana White je potvrdio da su u pregovorima. Rekao je da je Golden Glory promijenio način poslovanja te su stoga pristali na pregovore.

Ultimate Fighting Championship[uredi VE | uredi]

Nakon mnogo spekulacija vezanih uz doping kontrolu, 31. prosinca 2011. Alistair je ipak debitirao u UFC-u na priredbi UFC 141 porazivši bivšeg prvaka teške kategorije Brocka Lesnara tehničkim nokautom u polovici prve runde. Ova borba je ujedno i značila kraj Lesnarove karijere u UFC-u. Sljedeći nastup Alistair će imati protiv trenutnog prvaka Juniora dos Santosa 26. svibnja na priredbi UFC 146.

Kickboxing karijera[uredi VE | uredi]

Prvu profesionalnu borbu po K-1 pravilima Alistair je odradio 15. studenog 1997. Sljedeća borba bila je protiv Paula Hordijka 14. ožujka 1999 i Alistair je pobijedio sudačkom odlukom. Potom je prešao u K-1 i odradio samo dvije borbe u 6 godina, protiv Errola Parrisa (4.2.1999.) i Glaubea Feitose i obje izgubio, prvu tehničkim, a drugu nokautom. Sljedeće četiri godine borio se isključivo u MMA te je u kickboxing ring stupio tek 20. svibnja 2007. protiv njemačkog borca Jürgena Dolcha i slavio tehničkim nokautom.

31. prosinca 2008. porazio je jednog od najboljih K-1 boraca, [[Maroko]Marokanca]] Badr Harija nokautom u prvoj rundi. Nakon toga, sučelio se s Remyjem Bonjaskim, tadašnjim prvakom K-1 organizacije. Prve dvije runde krenuo je izrazito agresivno i prilično je namučio Bonjaskog da bi u trećoj bio srušen desnim krošeom. Nakon sučevog odbrojavanja borba se nastavila, no u konačnici je Bonjasky pobijedio jednoglasnom sudačkom odlukom 30-28.

26. rujna 2009., na priredbi K-1 World Grand Prix 2009 Final 16, dobio je glas fanova za nastup na Grand Prixu nakon impresivnog nastupa protiv Bonjaskog i pobjede nad Badr Harijem, te je još jednom šokirao javnost, ovaj put pobjedom nad trostrukim K-1 prvakom Peter Aertsom jednoglasnom sudačkom odlukom. Zatim je, u četvrtfinalima, brutalnim udarcem koljenom nokautoro Kyokushin karataša Ewertona Teixeiru da bi u polufinalnima bio poražen tehničkim nokautom od Badr Harija.

Sljedeće godine, na priredbi K-1 World Grand Prix 2010 in Yokohama nokautirao je, opet brutalnim udarcem koljenom, Dževada Puturka, najboljeg kickboksača iz susjedne nam Bosne i Hercegovine te je nakon toga, 2. listopada 2010. tehničkim nokautom u prvoj rundi svladao Bena Edwardsa u osmini finala WGP-a na priredbi K-1 World Grand Prix 2010 Final 16.

11. prosinca 2010. nastupio je na K-1 World Grand Prix 2010 Final turniru. U četvrtfinalnoj borbi pobijedio je Tyronea Sponga jednoglačnom sudačkom odlukom. U polufinalima ga je, nakon teške borbe s Danielom Ghiţom dočekao polomljeni Gökhan Saki koji u borbi nije koristio desnu ruku štiteći njome rebra koja su bila ozlijeđena za vrijeme borbe s Ghiţom. Alistair ga je porazio tehničkim nokautom u prvoj rundi, slomivši mu pri tom desnu ruku u području lakta. U finalnoj borbi, ponovno je porazio Petera Aertsa, ovaj put nokautom i to u prvoj rundi i tako postao K-1 WGP 2010 prvakom.

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Alistair ima kćer koja se zove Storm. U jednoj japanskoj emisiji, za vrijeme K-1 WGP turnira u 2010., Alistair je izjavio da je nizozemski kralj William III bio njegov šukundjed [1]. U rujnu 2011. pojavio se u spotu grupe LMFAO, Sexy and I Know It. Istog mjeseca osvojio je sumo-turnir slavnih u Japanu. Kasnje se opet pojavio u spotu grupe LMFAO nove pjesme "Sorry For Party Rocking".

Prvenstva i postignuća[uredi VE | uredi]

Kickboxing[uredi VE | uredi]

Submission grappling[uredi VE | uredi]

Mješovite borilačke vještine[uredi VE | uredi]


MMA borbe[uredi VE | uredi]

Rezultat Omjer Protivnik Način Turnir Datum Runda Vrijeme Mjesto održavanja
poraz 36-12-1 Flag of Brazil.svg Antonio Silva tehnički nokaut (udarci) UFC 156 2. veljače 2013. 3 0:25 Flag of the United States.svg Las Vegas, Nevada, Sjedinjene Američke Države
pobjeda 36-11-1 Flag of the United States.svg Brock Lesnar tehnički nokaut (udarci) UFC 141 30. prosinca 2011. 1 2:26 Flag of the United States.svg Las Vegas, Nevada, Sjedinjene Američke Države
pobjeda 35-11-1 Flag of Brazil.svg Fabricio Werdum odluka (jednoglasna) Strikeforce: Overeem vs. Werdum 18. lipnja 2011. 3 5:00 Flag of the United States.svg Dallas, Texas, Sjedinjene Američke Države
pobjeda 34-11-1 Flag of the United States.svg Todd Duffee nokaut (koljeno i udarci) Dynamite!! 2010 31. prosinca 2010. 1 0:19 Flag of Japan.svg Saitama, Japan
pobjeda 33-11-1 Flag of the United States.svg Brett Rogers tehnički nokaut (udarci) Strikeforce: Heavy Artillery 15. svibnja 2010. 1 3:40 Flag of the United States.svg St. Louis, Missouri, Sjedinjene Američke Države
pobjeda 32-11-1 Flag of Japan.svg Kazuyuki Fujita nokaut (koljeno) Dynamite!! 2009 31. prosinca 2009. 1 1:15 Flag of Japan.svg Saitama, Japan
pobjeda 31-11-1 Flag of England.svg James Thompson predaja (giljotina) Dream 12 25. listopada 2009. 1 0:33 Flag of Japan.svg Osaka, Japan
pobjeda 30-11-1 Flag of the United States.svg Tony Sylvester predaja (giljotina) Ultimate Glory 11: A Decade of Fights 17. listopada 2009. 1 1:23 Flag of the Netherlands.svg Amsterdam, Nizozemska
pobjeda 29-11-1 Flag of Canada.svg Gary Goodridge predaja (poluga na ruci) Ultimate Glory 10: The Battle of Arnhem 9. studenog 2008. 1 1:42 Flag of the Netherlands.svg Arnhem, Nizozemska
nema borbe 28-11-1 Flag of Croatia.svg Mirko Filipović nema borbe (koljeno u genitalije) Dream 6 23. rujna 2008. 1 6:09 Flag of Japan.svg Saitama, Japan
pobjeda 28-11 Flag of Australia.svg Mark Hunt predaja (ključ) Dream 5 21. srpnja 2008. 1 1:11 Flag of Japan.svg Osaka, Japan
pobjeda 27-11 Flag of South Korea.svg Lee Tae-Hyun nokaut (udarci i koljeno) Dream 4 15. lipnja 2008. 1 0:36 Flag of Japan.svg Yokohama, Kanagawa, Japan
pobjeda 26-11 Flag of the United States.svg Paul Buentello predaja(koljeno u tijelo) Strikeforce: Four Men Enter, One Man Survives 16. studenog 2007. 2 3:42 Flag of the United States.svg San Jose,Kalifornija, Sjedinjene Američke Države
poraz 25-11 Zastava Ruske Federacije.svg Sergei Kharitonov nokaut (udarac) Hero's 10 16. rujna 2007. 1 4:21 Flag of Japan.svg Yokohama, Kanagawa, Japan
pobjeda 25-10 Flag of the Netherlands.svg Michael Knaap predaja(giljotina) K-1 World Grand Prix 2007 in Amsterdam 23. lipnja 2007. 1 4:51 Flag of the Netherlands.svg Amsterdam, Nizozemska
poraz 24-10 Flag of Brazil.svg Mauricio Rua nokaut (udarci) Pride 33 24. veljače 2007. 1 3:37 Flag of the United States.svg Las Vegas, Nevada, Sjedinjene Američke Države
poraz 24-9 Flag of Brazil.svg Ricardo Arona predaja (udarci) Pride Final Conflict Absolute 10. rujna 2006. 1 4:28 Flag of Japan.svg Saitama, Japan
poraz 24-8 Flag of Brazil.svg Antônio Rogério Nogueira tehnički nokaut (udarci) Pride Critical Countdown Absolute 1. srpnja 2006. 2 2:13 Flag of Japan.svg Saitama, Japan
pobjeda 24-7 Flag of Brazil.svg Vitor Belfort odluka (jednoglasna) Strikeforce: Revenge 9. lipnja 2006. 3 5:00 Flag of the United States.svg San Jose, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države
poraz 23-7 Flag of Brazil.svg Fabricio Werdum predaja (poluga na ruci) Pride Total Elimination Absolute 5. svibnja 2006. 2 3:43 Flag of Japan.svg Osaka, Japan
pobjeda 23-6 Flag of Lithuania.svg Nikolajus Cilkinas predaja (poluga na ruci) WCFC: No Guts, No Glory 18. ožujka 2006. 1 1:42 Flag of England.svg Manchester, Engleska
pobjeda 22-6 Zastava Ruske Federacije.svg Sergei Kharitonov tehnički nokaut (koljena) Pride 31 26. veljače 2006. 1 5:13 Flag of Japan.svg Saitama, Japan
poraz 21-6 Flag of Brazil.svg Mauricio Rua tehnički nokaut (udarci) Pride Final Conflict 2005 28. kolovoza 2005. 1 6:42 Flag of Japan.svg Saitama, Japan
pobjeda 21-5 Flag of Ukraine.svg Igor Vovchanchyn predaja (giljotina) Pride Critical Countdown 2005 26. lipnja 2005. 1 1:20 Flag of Japan.svg Saitama, Japan
pobjeda 20-5 Flag of Brazil.svg Vitor Belfort predaja (giljotina) Pride Total Elimination 2005 23. travnja 2005. 1 9:36 Flag of Japan.svg Osaka, Japan
poraz 19-5 Flag of Brazil.svg Antônio Rogério Nogueira odluka (jednoglasna) Pride 29 20. veljače 2005. 3 5:00 Flag of Japan.svg Saitama, Japan
pobjeda 19-4 Flag of Japan.svg Hiromitsu Kanehara tehnički nokaut (zaustavio doktor) Pride 28 31. listopada 2004. 2 3:52 Flag of Japan.svg Saitama, Japan
pobjeda 18-4 Flag of the Netherlands.svg Rodney Faverus predaja (giljotina) 2 Hot 2 Handle 10. listopada 2004. 1 1:32 Flag of the Netherlands.svg Rotterdam, Nizozemska
pobjeda 17-4 Flag of Japan.svg Tomohiko Hashimoto tehnički nokaut (koljena i udarci) Inoki Bom-Ba-Ye 2003 31. prosinca 2003. 1 0:36 Flag of Japan.svg Kobe, Hyogo, Japan
poraz 16-4 Flag of the United States.svg Chuck Liddell nokaut (udarci) Pride Total Elimination 2003 10. kolovoza 2003. 1 3:09 Flag of Japan.svg Osaka, Japan
pobjeda 16-3 Flag of Croatia.svg Mike Benčić predaja (koljeno u tijelo i udarci) Inoki Bom-Ba-Ye 2003 31. prosinca 2003. 1 3:44 Flag of Japan.svg Yokohama, Kanagawa, Japan
pobjeda 15-3 Flag of the United States.svg Aaron Brink predaja (giljotina) 2H2H 6: Simply the Best 6 16. ožujka 2003. 1 0:53 Flag of the Netherlands.svg Rotterdam, Nizozemska
pobjeda 14-3 Zastava Ruske Federacije.svg Bazigit Atajev tehnički nokaut (koljeno u tijelo) Pride 24 23. prosinca 2002. 2 4:59 Flag of Japan.svg Fukuoka, Japan
pobjeda 13-3 Flag of the Netherlands.svg Dave Vader tehnički nokaut (zaustavio doktor) 2H2H 5: Simply the Best 5 13. listopada 2002. 1 3:17 Flag of the Netherlands.svg Rotterdam, Nizozemska
pobjeda 12-3 Flag of France.svg Moise Rimbon predaja (gušenje) 2H2H 5: Simply the Best 5 13. listopada 2002. 1 1:03 Flag of the Netherlands.svg Rotterdam, Nizozemska
pobjeda 11-3 Flag of Japan.svg Yusuke Imamura tehnički nokaut (koljeno i udarci) Pride The Best Vol.2 20. srpnja 2002. 1 0:44 Flag of Japan.svg Tokyo, Japan
pobjeda 10-3 Flag of Finland.svg Vesa Vuori tehnički nokaut (udarci) 2 Hot 2 Handle: Germany 26. svibnja 2002. 1 2:15 Flag of Germany.svg Krefeld, Njemačka
pobjeda 9-3 Zastava Ruske Federacije.svg Sergey Kaznovsky predaja (poluga na ruci) M-1 Mix-Fight Championship: Russia vs. The World 3 26. travnja 2002. 1 3:37 Zastava Ruske Federacije.svg Sankt Peterburg, Rusija
pobjeda 8-3 Zastava Ruske Federacije.svg Roman Zentsov predaja (ključ) 2H2H 4: Simply the Best 4 17. ožujka 2002. 1 1:26 Flag of the Netherlands.svg Rotterdam, Nizozemska
pobjeda 7-3 Zastava Ruske Federacije.svg Stanislav Nuschik tehnički nokaut (koljena) 2H2H 2: Simply The Best 18. ožujka 2001. 1 0:53 Flag of the Netherlands.svg Rotterdam, Nizozemska
pobjeda 6-3 Flag of the United States.svg Vladimer Tchanturia predaja (gušenje) Rings: King of Kings 2000 Final 24. veljače 2001. 1 1:06 Flag of Japan.svg Tokyo, Japan
pobjeda 5-3 Flag of the Netherlands.svg Peter Verschuren predaja (ključ) It's Showtime: Christmas Edition 12. prosinca 2000. 1 1:06 Flag of Japan.svg Haarlem, Nizozemska
poraz 4-3 Flag of the United States.svg Bobby Hoffman nokaut (udarac) Rings: Millennium Combine 2 15. lipnja 2000. 1 9:39 Flag of Japan.svg Tokyo, Japan
poraz 4-2 Zastava Ruske Federacije.svg Yuriy Kochkine odluka (podijeljena) Rings Russia: Russia vs. The World 20. svibnja 2000. 2 5:00 Zastava Ruske Federacije.svg Ekaterinburg, Rusija
pobjeda 4-1 Flag of Japan.svg Yasuhito Namekawa predaja (poluga na ruci) Rings: Millennium Combine 1 20. travnja 2000. 1 0:45 Flag of Japan.svg Tokyo, Japan
pobjeda 3-1 Flag of the Netherlands.svg Can Sahinbas nokaut (koljeno) 2 Hot 2 Handle 1 5. ožujka 2000. 1 2:21 Flag of the Netherlands.svg Rotterdam, Nizozemska
pobjeda 2-1 Flag of England.svg Chris Watts nokaut (koljeno) Rings Holland: There Can Only Be One Champion 6. veljače 2000. 1 3:58 Flag of the Netherlands.svg Utrecht, Nizozemska
poraz 1-1 Zastava Ruske Federacije.svg Yuriy Kochkine odluka (većinska) Rings: King of Kings 1999 Block A 28. listopada 1999. 2 5:00 Flag of Japan.svg Tokyo, Japan
pobjeda 1-0 Flag of the Netherlands.svg Ricardo Fyeet predaja (giljotina) It's Showtime - It's Showtime 24. listopada 1999. 1 1:39 Flag of the Netherlands.svg Haarlem, Nizozemska

K-1/Kickboxing borbe[uredi VE | uredi]

Rezultat Omjer Protivnik Način Turnir Datum Runda Vrijeme Mjesto održavanja
pobjeda 10-4 Flag of the Netherlands.svg Peter Aerts nokaut (udarci) K-1 World Grand Prix 2010 Final 11. prosinca 2010. 1 1:07 Flag of Japan.svg Tokyo, Japan
pobjeda 9-4 Flag of Turkey.svg Gökhan Saki tehnički nokaut (ozljeda ruke) K-1 World Grand Prix 2010 Semi-Final 11. prosinca 2010. 1 2:20 Flag of Japan.svg Tokyo, Japan
pobjeda 8-4 Flag of Suriname.svg Tyrone Spong odluka (jednoglasna) K-1 World Grand Prix 2010 Quarter-Final 11. prosinca 2010. 3 3:00 Flag of Japan.svg Tokyo, Japan
pobjeda 7-4 Flag of Australia.svg Ben Edwards tehnički nokaut (3 odbrojavanja) K-1 World Grand Prix 2010 Qualification 2. listopada 2010. 1 2:08 Flag of South Korea.svg Seul, Južna Koreja
pobjeda 6-4 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Dževad Poturak nokaut (koljeno) K-1 World Grand Prix 2010 in Yokohama 3. travnja 2010. 1 2:40 Flag of Japan.svg Yokohama, Japan
poraz 5-4 Flag of Morocco.svg Badr Hari tehnički nokaut (2 odbrojavanja) K-1 World Grand Prix 2009 Semi-Final 5. prosinca 2009. 1 2:14 Flag of Japan.svg Yokohama, Japan
pobjeda 5-3 Flag of Brazil.svg Ewerton Teixeira nokaut (koljeno) K-1 World Grand Prix 2009 Quarter-Final 5. prosinca 2009. 1 1:06 Flag of Japan.svg Yokohama, Japan
pobjeda 4-3 Flag of the Netherlands.svg Peter Aerts odluka (jednoglasna) K-1 World Grand Prix 2009 Final Qualification 26. rujna 2009. 3 3:00 Flag of South Korea.svg Seul, Južna Koreja
poraz 3-3 Flag of the Netherlands.svg Remy Bonjasky odluka (jednoglasna) K-1 World GP 2009 in Yokohama 28. ožujka 2009. 3 3:00 Flag of Japan.svg Yokohama, Japan
pobjeda 3-2 Flag of Morocco.svg Badr Hari nokaut (lijevi kroše) Dynamite!! 2008 31. prosinca 2008. 1 2:07 Flag of Japan.svg Saitama, Japan
pobjeda 2-2 Flag of Germany.svg Jürgen Dolch tehnički nokaut (zaustavio sudac) Ultimate Glory 3: Upside Down 20. svibnja 2007. 1 2:02 Flag of the Netherlands.svg Amersfoort, Nizozemska
poraz 1-2 Flag of Brazil.svg Glaube Feitosa nokaut (udarac) Kyokushin vs K-1 2004 All Out Battle 30. svibnja 2004. 1 2:13 Flag of Japan.svg Tokyo, Japan
poraz 1-1 Flag of the Netherlands.svg Errol Parris tehnički nokaut (zaustavio trener) K-1 Holland GP 2001 in Arnhem 4. veljače 2001. 3 1:22 Flag of the Netherlands.svg Arnhem, Nizozemska
pobjeda 1-0 Flag of the Netherlands.svg Paul Hordijk odluka (jednoglasna) Thaiboxing Event in Veenendaal 14. ožujka 1999. 6 2:00 Flag of the Netherlands.svg Veenendaal, Nizozemska


Grapling borbe[uredi VE | uredi]

Rezultat Omjer Protivnik Način Turnir Kategorija Datum
pobjeda 3-0 Flag of Sweden.svg Mikael Grothe giljotina ADCC European Trials - Final -98.9 kg 25. siječnja 2005.
pobjeda 2-0 Flag of Norway.svg Andreas Olsen giljotina ADCC European Trials - Final -98.9 kg 25. siječnja 2005.
pobjeda 1-0 Flag of Sweden.svg Arben Latifi giljotina ADCC European Trials - Final -98.9 kg 25. siječnja 2005.