Amikt
Amikt, platneni ovratnik koji nose svećenici, đakoni i akoliti oko vrata, preko ramena te ga prčvršćuju u struku. Nosi se ispod albe. Ponekad nazivan i humeral.
Sadržaj |
[uredi] Nastanak i upotreba
Amikt je nastao na tragu ovratnika (platna s vrpcama) koje su Rimljani nosili tako da se od zatiljka spuštalo na ramena te poput korzeta imalo svrhu stezanja odjeće oko struka. Prvi ga u rabe benediktinci te je izvorno rimski odjevni predmet. Pojavom Karolinga prenosi se njegova upotreba van grada Rima.
[uredi] Razvitak
Amikt je obično bijelo platno 90 centimetara dugo i 60 široko, s vrpcama na dva kraja. Prvotno su ga nosili papa i sedam rimskih đakona, koji su ga nosili iznad albe te ispod dalmatike i misnice. Kad su došli Karolinzi, njegova se upotreba prenosi izvan Rima te ga nose biskupi i svećenici, ali sada ispod albe. Tijekom 12. stoljeća i do danas, posebno se urešava gornji rub t.zv. parura amikta skupocjenim vezom. Riznica zagrebačke katedrale čuva vrlo vrijedan primjerak amikta sa parurom koji je pripadao zabrebačkom biskupu blaženom Augustinu Kažotiću.
[uredi] Današnja uporaba
Amikt je propisan Općom uredbom Rimskog misala br. 336., te se njime pokriva donje odijelo na koje se oblači alba. Stari običaj stavljanja amikta iznad albe zadržale su pape i svećenici koji u pontifikalnom slavlju oblaće pluvijal.
[uredi] Literatura
- Biskupski ceremonijal, Zagreb 1987.
- Rupert BERGER, Mali liturgijski leksikon, Zagreb 1993.
- Opća uredba Rimskog misala, zagreb 2004.
- Ivan ŠAŠKO, Liturgijski simbolički govor, Zagreb 2005.
