Amikt
Amikt, platneni ovratnik koji nose svećenici, đakoni i akoliti oko vrata, preko ramena te ga prčvršćuju u struku. Nosi se ispod albe. Ponekad nazivan i humeral.
Sadržaj |
Nastanak i upotreba [uredi]
Amikt je nastao na tragu ovratnika (platna s vrpcama) koje su Rimljani nosili tako da se od zatiljka spuštalo na ramena te poput korzeta imalo svrhu stezanja odjeće oko struka. Prvi ga u rabe benediktinci te je izvorno rimski odjevni predmet. Pojavom Karolinga prenosi se njegova upotreba van grada Rima.
Razvitak [uredi]
Amikt je obično bijelo platno 90 centimetara dugo i 60 široko, s vrpcama na dva kraja. Prvotno su ga nosili papa i sedam rimskih đakona, koji su ga nosili iznad albe te ispod dalmatike i misnice. Kad su došli Karolinzi, njegova se upotreba prenosi izvan Rima te ga nose biskupi i svećenici, ali sada ispod albe. Tijekom 12. stoljeća i do danas, posebno se urešava gornji rub t.zv. parura amikta skupocjenim vezom. Riznica zagrebačke katedrale čuva vrlo vrijedan primjerak amikta sa parurom koji je pripadao zabrebačkom biskupu blaženom Augustinu Kažotiću.
Današnja uporaba [uredi]
Amikt je propisan Općom uredbom Rimskog misala br. 336., te se njime pokriva donje odijelo na koje se oblači alba. Stari običaj stavljanja amikta iznad albe zadržale su pape i svećenici koji u pontifikalnom slavlju oblaće pluvijal.
Literatura [uredi]
- Biskupski ceremonijal, Zagreb 1987.
- Rupert BERGER, Mali liturgijski leksikon, Zagreb 1993.
- Opća uredba Rimskog misala, zagreb 2004.
- Ivan ŠAŠKO, Liturgijski simbolički govor, Zagreb 2005.
