Anastazije II., bizantski car

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Anastazije II. je zavladao 713. godine nakon svrgavanja njegova prethodnika Filipika Bardana. Dva tjedna nakon što je preuzeo vlast dao je oslijepiti stratega temata Opsikijaca Georgija Burafa i Teodora Mijacesa. Obojica su sudjelovala u uroti i svrgavanju cara Filipika Bardana. Car je na taj način uklonio potencijalne suparnike na carsko prijestolje, a tada se posvetio sve jačoj prijetnji, koju su predstavljali Arapi u Galaciji. Zbog te je opasnosti dao obnoviti kopnene i morske zidine Carigrada, te je naredio da se prikupe zalihe žita i da se izrade opsadni strojevi. Otpočeo je i mirovne pregovore s kalifom Validom II..

Carigradski patrijarh Ivan VI., koji je pristajao uz cara Filipika Bardana i njegovo krivovjerno monoteletističko učenje je smijenjen, a na patrijaršku stolicu je izabran German, koji je dotada bio metropolit Cizika. Car Anastazije II. je ponovno prihvatio odluke šestog ekumenskog koncila.

U proljeće 715. car je poslao flotu na otok Rod da napadne saracensku flotu, no dok su bili na otoku trupe iz pomorskog temata Opsikija su se pobunile i za cara proglasile sakupljača poreza Teodozija III.. pobunjenici su se vratili natrag u Carigrad i opsjedali ga šest mjeseci. Anastazije II. se povukao u Niceju. Tu se s njim sastao patrijarh German i uvjerio ga neka se preda. Anastazije II. je abdicirao i zaredio se. Prognan je u Solun. 719. godine se vratio iz progonstva. Bugarski kan Tervel mu je dao novčanu pomoć i trupe da napadne Leona III. , no kasnije ga je predao Leonu, a ovaj ga je osudio na smrt i dao pogubiti 1. lipnja iste godine. Supruga Irena ga je sahranila u crkvi Svetih apostola u Carigradu, gdje kasnije i sama pokopana.