Andrea Dandolo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Andrea Dandolo (Andrija Dandolo 1306. - 1354.) je bio 54. dužd Mletačke republike, izabran 1343. zamjenivši Bartolomea Gradeniga koji je umro 1342.

Biografija[uredi VE | uredi]

Studirao je povijest i pravo na Sveučilištu u Padovi, gdje je i radio kao profesor prava prije nego što je postao mletačkim duždem. Potomak je stare venecijanske plemićke obitelji koja je igrala važnu ulogu u povijesti Venecije od 12. do 15. stoljeća.Obitelj je dala 4 mletačka dužda, mnoštvo vojnih zapovjednika i ostalih važnih osoba.

Bio je poznat kao dobrotvor umjetnosti, reformirao je venecijanski pravni zakonik.Bio je prijatelj sa Petrarcom koji je o njemu napisao da je nepotkupljiv čovjek pun žari i ljubavi za svoju zemlju, obrazovan, elokventan, mudar, ljubazan i human.

Tijekom njegove vladavine dogodio se težak rat sa Hrvatsko-Ugarskim Kraljevstvom zbog sedme pobune Zadra protiv Republike Sv Marka.U vrijeme njegove vladavine se dogodio i veliki potres u Veneciji 1348 koji je odnio mnoge živote, uzrokovao uništavanje mnogih zgrada, tada je došla i kuga od koje je pomrijela skoro pa trećina stanovništva do 1350.

Bio je zadnji dužd pokopan u bazilici SV Marka.

Njegovi nasljednici žive danas u Francuskoj u regiji Pikardija.

Djela[uredi VE | uredi]

Napisao je dvije knjige o povijesti Venecije u kojoj je i Kronika Dalmacije o Hrvatskoj u kojoj spominje podjelu Hrvatske na:

Latinski:" Svethopolis rex Dalmacie... in plano Dalme coronatus est et regnum suum Dalmacie in IIIIor partes divisit... A plano intaque Dalme usque Ystriam, Chroaciam Albam, vocavit, et a dicto plano usque Duracium, Chroaciam Rubeam, et versus montana, a flumine Drino usque Maceodoniam, Rasiam; et a dicto flumine citra Bosnam nominavit... Moderni autem maritimam totam vocant Dalmaciam, montana autem Chroatiam..."

Hrvatski:"Svetopulk( Ljetopis popa Dukljanina- Kralj Budimir), kralj Dalmacije... na Duvanjskom polju krunjen je i kraljevstvo svoje Dalmacije razdijeli na četiri dijela... Od polja naime Duvanjskoga do Istre nazva Bijelom Hrvatskom, i od toga polja do Drača (u Albaniji) Crvenom Hrvatskom; a planinski dio od rijeke Drine do Makedonije nazva Raškom, i od te rijeke ovamo, Bosnom ... Moderni pak cijelo primorje zovu Dalmacijom, a planinski dio Hrvatskom"[1]

Izvori[uredi VE | uredi]