Andrea Zlatar Violić

Izvor: Wikipedija
Andrea Zlatar Violić
Andrea Zlatar Violić

ministrica kulture
trajanje službe
23. prosinca 2011. – 25. ožujka 2015.
Prethodnik Jasen Mesić
Rođenje 13. travnja 1961.
Politička stranka HNS

Andrea Zlatar Violić (Zagreb, 13. travnja 1961.)[1] hrvatska teoretičarka književnosti, ministrica kulture u Vladi premijera Milanovića od 23. prosinca 2011. do 25. ožujka 2015.[2]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođena je 13. travnja 1961. godine u Zagrebu, gdje je polazila 1976. osnovnu školu "7 sekretara SKOJ-a" i 1980. srednju školu, (Klasična gimnazija). Godine 1984. diplomirala je studij komparativne književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagrade i boravila je na kraćim stručnim stipendijama u inozemstvu. Godine 1988. magistrirala je iz područja književnosti (tema Marulićeva “Davidijada”), Humanističke znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1992. obranila doktorsku disertaciju (tema Modeli srednjovjekovne autobiografije: ispovijest i životopis), Humanističke znanosti, također na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Od 1984. godine radi na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za komparativnu književnost, sada u svojstvu redovitog profesora, gdje je uključena u nastavnu i znanstvenu djelatnost (projekti istraživanja suvremene hrvatske književnosti u europskom kontekstu). Redovito sudjeluje radu znanstvenih skupova iz područja povijesti i teorije književnosti.

Usporedo sa znanstveno-nastavnom djelatnošću bavi se publicistikom, izdavačkom i uredničkom djelatnošću : prvo kao urednica kulture u Studentskom listu i na Omladinskom radiju (Radio 101), a zatim kao urednica u časopisima Gordogan, Vijenac i Zarez.

Članica je Društva hrvatskih pisaca i Hrvatskog P.E.N.

Aktivno govori engleski i francuski, pasivno njemački i talijanski.

Udana je i majka jednog djeteta.

Politička karijera[uredi | uredi kôd]

  • 2005. potpredsjednica GO HNS Zagreb
  • 2001. – 2005. članica Gradskog poglavarstva grada Zagreba, zadužena za područje kulture
  • predsjednica Interesnog odbora za kulturu HNS-a
  • članica HNS-a od 2005.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

  • Orden viteza književnosti i umjetnosti Francuske vlade 2004.

Kontroverze[uredi | uredi kôd]

U prvim intervjuima jasno je dala do znanja da ne vidi hrvatsku kulturu i predstavljačka tijela kroz Maticu, Akademiju i slične institucije nego primarno kroz alternativne pravce. Odbila je da se hrvatska kultura sa sajmu knjiga u Leipzigu sama prezentira već ju uklopila u štand zemalja u tzv. "regiji" jer je smatrala da je to jeftinije.[3] Tijekom sajma nastupila je klapa “Biokovski slavuji”, u sklopu „Balkan-Nacht“.[4]

Nakon što su javnosti objavljeni nalazi državne revizije za 2013. godinu, otkriveno je kako su u Ministarstvu kulture podizana gotovinska sredstva korištenjem poslovne kreditne kartice izvan blagajničkog poslovanja. Na taj način je došlo do nepoštivanja Odluke u uvjetima korištenja kreditnih kartica. Iako je Andrea Zlatar-Violić priznala odgovrnost i vratila novac, nikad nije kazneno odgovarala za neutemeljeno trošenje državnog novca.[5]

U travnju 2017. protiv kontroverzne ministrice USKOK je, nakon provedene istrage, podigao optužnicu, a nju terete da je zlouporabila položaj i ovlasti podizanjem gotovine i plaćanjem privatnih računa službenom karticom Ministarstva kulture. Iako je više od 159 tisuća kuna naknadno vratila mjesečnim obustavama na plaći i uplatom gotovine u blagajnu Zlatar Violić je, prema tvrdnjama Uskoka, državni proračun oštetila za nešto više od 99 tisuća kuna, a sebi u gotovo istom iznosu pribavila "nepripadnu imovinsku korist."[6]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • objavljene stručne publikacije – više desetaka radova
  • objavljene knjige – 10 (od kojih 6 znanstvenih, 3 eseja i 1 poezija)

Nepotpun popis djela[uredi | uredi kôd]

  • Autobiografija u Hrvatskoj: nacrt povijesti žanra i tipologija narativnih oblika, Matica hrvatska, Zagreb, 1998., ISBN 953-150-124-6
  • Ispovijest i životopis: srednjovjekovna autobiografija, Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2000., ISBN 953-6160-34-X
  • Neparne ljubavi, Meandar, Zagreb, 2002., ISBN 953-206-054-5
  • Tekst, tijelo, trauma: ogledi o suvremenoj ženskoj književnosti, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004., ISBN 953-178-629-1

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. http://www.ffzg.hr/kompk/zlatar.htmlArhivirana inačica izvorne stranice od 31. siječnja 2010. (Wayback Machine) pristupljeno 9. travnja 2011.
  2. vijesti.hrt.hrArhivirana inačica izvorne stranice od 3. travnja 2015. (Wayback Machine), Milanović razriješio dužnosti Zlatar Violić, objavljeno 25. ožujka 2015., pristupljeno 2. travnja 2015.
  3. Tihomir Dujmović: Hrvatska u raljama djece komunizma, Kržić, Zagreb, 2015., str. 35., ISBN 978-953-5-75461-9
  4. http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=8633
  5. Poslovni.hr, Poslovni dnevnik: Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić dala ostavku, 25. ožujka 2015. (pristupljeno 5. travnja 2017.)
  6. tportal.hr, HNS se nada da će Zlatar Violić dokazati nevinost, 21. travnja 2017. (pristupljeno 21. travnja 2017.)
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (https://min-kulture.gov.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.