Andrija Hebrang (sin)

Izvor: Wikipedija
Andrija Hebrang
Andrija Hebrang (sin)

Ministar zdravstva i socijalne skrbi
Dopredsjednik Vlade
trajanje službe
23. prosinca 2003. – 25. veljače 2005.
Prethodnik Andro Vlahušić
Nasljednik Neven Ljubičić
Ministar zdravstva i socijalne skrbi
trajanje službe
12. listopada 1993. – 14. svibnja 1998.
Prethodnik  Juraj Njavro
Nasljednik Željko Reiner
Ministar zdravstva i socijalne skrbi
trajanje službe
30. svibnja 1990. – 12. kolovoza 1992.
Prethodnik  ured stvoren
Nasljednik Juraj Njavro
6. ministar obrane Republike Hrvatske
trajanje službe
11. svibnja 1998. – 12. listopada 1998.
Prethodnik  Gojko Šušak
Nasljednik Pavao Miljavac
Rođenje 27. siječnja 1946., Beograd, Srbija
Politička stranka HDZ

Andrija Hebrang (Beograd, 27. siječnja 1946.), hrvatski političar, liječnik i profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

Mladost i naobrazba[uredi | uredi kôd]

Andrija Hebrang rodio se u Beogradu, 1946. godine. Sin je Andrije Hebranga, poznatog hrvatskog političara i Olge Strauss, iz bogate pakračke židovske obitelji. Njegov otac bio je visokopozicionirani član Komunističke partije i partizanski borac, te blizak prijatelj Josipa Broza Tita. Međutim, 1949. njegov otac gubi simpatije među visokim dužnosnicima stranke, optužen je za izdaju i smaknut. Nadnevak njegove smrti je nepoznat, no može se reći da je poginuo 1949. u zatvoru u Beogradu; okolnosti ostaju nepoznate kao i mjesto njegovog tijela.

Mladi Andrija, zajedno s majkom i ostalom obitelji, stavljen je u kućni pritvor 1948. godine. Njegova majka provela je u zatvoru dvanaest godina, pa su djeca živjela s tetkom Ilonom u Zagrebu. Živjeli su siromašno, kako je Ilonin suprug poslan na Goli otok na nekoliko godina, morala je sama uzdržavati troje mlade djece. Andrija je ponovno vidio majku s jedanaest godina, a puštena je iz zatvora 1960. godine Obitelj je bila prisiljena promijeniti prezime u Markovac kako bi Olga lakše našla posao, no Andrija nikada nije prihvatio novo prezime.[1]

Nakon što je završio gimnaziju, Hebrang je pohađao Medicinski fakultet na Sveučilištu u Zagrebu gdje je obranio doktorat i specijalizirao radiologiju i onkologiju, te postao sveučilišni profesor 1985. godine. Vjenčao se s Danijelom Vrhovski, doktoricom medicinske biokemije na Sveučilištu u Zagrebu i imaju troje djece.

Politička karijera[uredi | uredi kôd]

Od 1990. godine, kao član Hrvatske demokratske zajednice obnaša niz visokih političkih dužnosti.

Politička karijera u doba Franje Tuđmana (1990. – 1998.)[uredi | uredi kôd]

Od samog stvaranja hrvatske države i Domovinskog rata bio je ministar zdravstva u Vladi Republike Hrvatske 1990.1992., pa opet od 1993.1998. Godine 1993. – 1994. obnaša dužnost koordinatora Saniteta oružanih snaga Republike Hrvatske.

U Hrvatskom saboru bio je zastupnik 1993., pa 1995.

Nakon smrti ministra obrane Gojka Šuška 1998. bio je četiri mjeseca ministar obrane, no zbog mimoilaženja sa svojim pomoćnicima podnosi ostavku i privremeno se povlači iz političkog života. Tada se istodobno povlači s dužnosti predsjednika liječničkog konzilija Predsjednika Republike Franje Tuđmana, kojem je bio na čelu od 1996.

Angažman u HIP-u (2000. – 2001.)[uredi | uredi kôd]

Godine 2001. osniva zajedno sa sinom pokojnog predsjednika Tuđmana Miroslavom Tuđmanom udrugu Hrvatski istinski preporod (HIP) i na izborima za Skupštinu Grada Zagreba u svibnju 2001. biva izabran za gradskog zastupnika.

Povratak u HDZ i priključenje Sanaderu[uredi | uredi kôd]

Na nagovor predsjednika HDZ-a Ive Sanadera vraća se u stranku, te na 7. Općem Saboru HDZ-a bude izabran za potpredsjednika stranke. Nakon pobjede Hrvatske demokratske zajednice na parlamentarnim izborima 2003. obnaša u Sanaderovoj Vladi dužnost potpredsjednika i ministra zdravstva i socijalne skrbi. U prosincu 2004. otišao je na operaciju u Austriju.[2] Ta njegova gesta je izazvala sablazan u hrvatskoj javnosti i protumačena kao nepovjerenje u hrvatski zdravstveni sustav jer se takva operacija po mišljenju hrvatskih liječnika mogla izvesti i u Hrvatskoj.[3] Godine 2005. daje ostavku na dužnosti u Vladi zbog zdravstvenih razloga, te se vraća kao zastupnik u Hrvatski sabor.

Predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a 2008.[uredi | uredi kôd]

Nakon ponovne pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima 2007., izabran je za zastupnika te na konstituirajućem šestom sazivu Hrvatskog sabora 11. siječnja 2008. postaje predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a.

Na predsjedničkim izborima 2009. bio je predsjednički kandidat. U prvome krugu osvojio je 12,02% glasova, nedovoljno za prolazak u drugi krug. Kandidati ispred njega bili su Milan Bandić (14,84%) i Ivo Josipović (32,44%).[4] Na Hebrangov je prijedlog osnovan 2011. Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata.[5]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Radijacija i zaštita u medicinskoj dijagnostici, Medicinska knjiga, Beograd-Zagreb, 1987. (suautor Ferdo Petrovčić)[6]
  • Zakon o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju: i drugi propisi zdravstvenog osiguranja, Narodne novine, Zagreb, 1991. (suprireditelj Ivan Mrkonjić)
  • Poboljšanje zdravstvene zaštite na hrvatskim otocima, Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske, Zagreb, 1997. (i suradnici)[7]
  • Radiologija, Medicinska naklada, 2. izd., Zagreb, 2001., suurednik Marijan Lovrenčić (3. obnovljeno i dopunjeno izd. 2007. suurednica Ratimira Klarić-Čustović[8])
  • Hrvatski registar osoba s invaliditetom: uloga primarne zdravstvene zaštite, (gl. ur), Ministarstvo zdravstva, Zagreb, 2004.
  • Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku, Udruga Hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990. – 1991.-Ogranak Matice hrvatske u Zadru, Zagreb-Zadar, 2013.
  • Hrvatski sanitet tijekom srpsko-crnogorske agresije na Republiku Hrvatsku 1990. – 1995., Medicinska naklada-Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990. – 1991., Zagreb – Vukovar, 2015. (autori: Andrija Hebrang i suradnici)[9]

Nagrade i odličja[uredi | uredi kôd]

Religija[uredi | uredi kôd]

Hebrang se javno izjasnio da je rimokatoličke vjeroispovijesti.[11]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. - Prljava igra i čudan jezik »dokaza«[neaktivna poveznica]
  2. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. kolovoza 2011. Pristupljeno 15. svibnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. prosinca 2009. Pristupljeno 15. svibnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  4. Predsjednički izbori 2009. (prvi krug): Privremeni službeni rezultati izbora za predsjednika RH, osijek031.com, 26. prosinca 2009., pristupljeno 26. travnja 2017.
  5. Matija Štahan: Direktno ima fotografije kostiju ubijenih u Zrinu; Hebrang: Otkopano je manje od jedan posto grobišta komunističkih žrtava[neaktivna poveznica], Direktno.hr. 22. rujna 2018. Pristupljeno 12. ožujka 2019.
  6. kis.carnet.hr: Radijacija i zaštita u medicinskoj dijagnostici / Andrija Hebrang, Ferdo PetrovčićArhivirana inačica izvorne stranice od 26. listopada 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 26. listopada 2014.
  7. kis.carnet.hr: Poboljšanje zdravstvene zaštite na hrvatskim otocima / A. Hebrang i sur.Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. listopada 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 26. listopada 2014.
  8. Sveučilište u Splitu, Medicinski fakultet: Literatura, konzultacije, ispitni rokoviArhivirana inačica izvorne stranice od 20. prosinca 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 26. listopada 2014.
  9. Prof. dr. sc. Mate Ljubičić, Andrija Hebrang: Hrvatski sanitet tijekom srpsko-crnogorske agresije na Republiku Hrvatsku 1991.-1995.Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. veljače 2017. (Wayback Machine), akademija-art.hr, 21. veljače 2016., pristupljeno 20. siječnja 2017.
  10. js/h, Andrija Hebrang dobio nagradu 'Bili smo prvi kada je trebalo'[neaktivna poveznica], direktno.hr, 7. listopada 2016., pristupljeno 20. siječnja 2017.
  11. http://izbori.tportal.hr/kandidati/43144/Katolici-vjerujete-li-im-da-su-vjernici.html

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]