Andrija Rašeta

Izvor: Wikipedija
Andrija Rašeta
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 9. prosinca 1934.
Mjesto rođenja Donji Lapac
Datum smrti 7. prosinca 2021.
Mjesto smrti Beograd
Nacionalnost Srbin
Opis vojnoga službovanja
Čin General-pukovnik
Ratovi Desetodnevni rat
Domovinski rat
Vojska Jugoslavenska narodna armija
Rod vojske Kopnena vojska JNA

Andrija Rašeta (Donji Lapac, 9. prosinca 1934. – Beograd, 7. prosinca 2021.), bio je general Jugoslavenske narodne armije u mirovini. Glavni pregovarač JNA u Hrvatskoj tijekom agresije 1991. – 1992.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Andrija Rašeta je rođen 9. prosinca 1934. godine u Donjem Lapcu. U Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) general Rašeta je obnašao dužnosti komandanta divizije, načelnika štaba "5. armijske oblasti JNA" sa sjedištem u Zagrebu i zamjenika načelnika Generalštaba JNA.[1]

General Rašeta je bio jedan od zapovjednika JNA tijekom Desetodnevnog rata u Sloveniji. Predstavljao je JNA (koja je pod svojim zapovjedništvom imala i paravojne srpske jedinice)[2] kada su se vodili pregovori o njezinom povlačenju iz Hrvatske tijekom Domovinskog rata. Pregovori su se vodili pod pokroviteljstvom "Promatračke misije Europske zajednice" u zagrebačkom hotelu "I" od 8. listopada 1991. godine do konca te godine.[3]

Njegovi najznačajniji postupci iz toga doba vezani su uz okupaciju Vukovara. U pismu, hitno poslanom generalu Rašeti, vođa europskih promatrača Dirk Jan van Houten zatražio je 17. studenoga 1991. godine neka se promatračima omogući ulazak u Vukovar te da JNA zajamči sigurnost ženama i djeci. Hrvatska vlada je s izvanredne sjednice uputila zahtjev Generalštabu JNA da napravi tampon-zonu, kako bi se spasilo civilno stanovništvo i omogućilo poduzimanje humanitarnih akcija, te zatražila hitna evakuacija stanovnika Vukovara, uz prisutnost promatrača Međunarodnog Crvenog križa.[4] Sljedećeg je dana, 18. studenoga, veći dio Vukovara pao. Dr. Vesna Bosanac je ujutro u 10,10 sati izvijestila Europsku misiju da je bolnica opet na udaru topništva. Promatračka skupina Europske zajednice za Vukovar u 12,15 sati iz Negoslavaca je izvijestila da će njihov predstavnik doći do bolnice "ako mu to bude dozvoljeno". U 12,35 sati dr. Bosanac prosvjedovala je zato što nije ispunjeno obećanje Europske misije glede kontakta i početka evakuacije ranjenika.[4]

Za to vrijeme, u skladu s Člankom 15. Četvrte ženevske konvencije, prema kojem bolnicu u središtu ratnih zbivanja preuzima osoblje Međunarodnog Crvenog križa i vodi brigu o ranjenicima i bolesnicima, predstavnici Republike Hrvatske, JNA, Međunarodnoga komiteta Crvenog križa, Liječnika bez granica i Malteškoga križa u Zagrebu su postigli "Sporazum o neutralizaciji vukovarske bolnice i organizaciji konvoja za evakuaciju ranjenika i bolesnika iz nje". Sporazumom su se Republika Hrvatska (HR) i JNA obvezale na "prijekid vatre na području vukovarske bolnice i na dogovorenom putu evakuacije", na osiguranje "odgovarajućih vozila s odgovarajućim osobljem, za približno 40 teških bolesnika i oko 360 ranjenika, od kojih su trećini potrebna nosila" i na priznavanje "neutralnosti vukovarske bolnice za vrijeme evakuacije". Sporazumom su RH i JNA dale suglasnost "da Promatračka misija Europske zajednice nadgleda cijelu operaciju i da ima potpuni pristup svim dijelovima evakuacije", koja će "obuhvatiti sve ranjenike i bolesnike koji su na liječenju u vukovarskoj bolnici, a za koje mjerodavni u bolnici budu procijenili da mogu putovati." Sporazum su potpisali predstavnik Europske promatračke misije Georges-Marie Chenu, predstavnik Vlade RH (ministar zdravstva) Andrija Hebrang i predstavnik JNA general Rašeta.[4][5]

JNA nije ispoštovala sporazum o neutralizaciji vukovarske bolnice, kojega je potpisao general Rašeta, a prema kojemu vojska nije smjela ulaziti u bolnicu. Unatoč potpisanom sporazumu oficiri i vojnici JNA ulazili su u bolnicu, te selektivno odvodili ranjene vojnike i civile, onemogućivši pritom pristup bolnici djelatnicima Crvenog križa. Nakon 20. studenoga 1991. godine iz bolnice je planski odvedeno 200 ranjenika, bolesnika, a među njima i 20 djelatnika bolnice, koji su kasnije pogubljeni na Ovčari. Među ubijenima na Ovčari je bio i nećak generala Rašete (nije nosio to prezime), a koji je u bolnici izdavao lijekove.[6]

General Rašeta je prigodom ranjavanja Gordana Lederera, snimatelja Hrvatske radiotelevizije, odbio istome omogućiti prijevoz do bolnice u Zagrebu helikopterom Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva.[7] Za to ga je Ledrerova majka, dr. Vlasta Lederer, javno prozvala pismom objavljenim u Vjesniku 14. kolovoza 1991. godine, nazvavši generala Rašetu četničkim kolabracionistom-suradnikom koji je suodgovoran za Ledererovu smrt.[8][9]

Dana 2. siječnja 1992. godine potpisao je Sarajevsko primirje. General Rašeta je otišao u mirovinu 8. svibnja 1992. godine.[1] Živio je u Beogradu. Umro je 7. prosinca 2021. godine.[10]

Citati[uredi | uredi kôd]

Wikicitati »Moje mišljenje je da je samo trebalo blokirati Vukovar, a ići dalje na odsijecanje Osijeka, na izlazak do Đakova, na presijecanje linije Banja Luka - Pakrac - Virovitica. To se moglo uraditi.[11][12]«
(General Andrija Rašeta 2011. godine.)
Wikicitati »U razgovorima s pojedinim čelnim ljudima u Hrvatskoj oni su meni otvoreno govorili da su spremni da žrtvuju ako treba ne samo Vukovar nego i Osijek, Dubrovnik, Split...pod cijenu samostalnosti.[11][12]«
(General Andrija Rašeta 2011. godine.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ a b Ante Nazor, Ivan Brigović, 2010., str. 313.
  2. ↑ Siniša Glavašević, Vukovar, 17. listopada 1991. Izvješće: Obruč oko Vukovara se steže - "Ponovno granate i mine na grad, ponovno kršenje zadane riječi. Gospodin Rašeta namjerno zaboravlja da komandira i četnicima. Priznanja su stigla i sinoć kada su u naselju Lužac uhićeni ljudi čudnog izgleda i vrlo duge brade..."
  3. ↑ JNA je izigrala sve dogovore o evakuaciji vukovarskih ranjenika. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 3. prosinca 2013.
  4. ↑ a b c Vukovar i vukovarska bolnica (dijelovi kronologije), studeni 1991. (IV. dio). Hrvatski Vojnik. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2015. Pristupljeno 3. prosinca 2013.
  5. ↑ Joško Buljan, Pakao poslije pada Vukovara, Hrvatski tjednik, hkv.hr, 5. prosinca 2013., pristupljeno 11. kolovoza 2019.
  6. ↑ Davor Ivanković. 18. studenoga 2010. Na Ovčari su ubijeni i Srbi, ali i francuski i njemački dobrovoljci. Večernji list. Pristupljeno 3. prosinca 2013.
  7. ↑ Ante Gugo, Zašto Hrvatska izbjegava progoniti osumnjičenike za ratne zločine? Zaboravljeni zločinci, Vijenac, br. 534 - 535, 4. rujna 2014., pristupljeno 11. kolovoza 2019.
  8. ↑ Informacije o Gordan Lederer[neaktivna poveznica]: Iako se radilo o profesionalnom novinaru bez afilijacije s oružanim snagama, doskora i snimateljski aktivnom s obje strane crte razdvajanja, zapovjednik zagrebačkog zbornog područja JNA general Andrija Rašeta nije dozvolio helikopterski let do bolnice u Zagrebu. Sati izgubljeni u cik-cak prijevozu zapriječenim cestama bili su presudni za gubitak snimateljevog života. Novine su objavile rukom pisani list majke poginulog snimatelja, primarijusa anesteziološko-reanimatološke službe Kliničke bolnice Sv. Duh Vlaste Lederer, kojim je javnosti obznanila da su za smrt njenog sina krivi četnici i general Rašeta.
  9. ↑ "A letter from Gordan Lederer's mother". Vjesnik (www.croatianhistory.net). Pristupljeno 3. prosinca 2013.
  10. ↑ Umiranje nestalih, zauvjek. Javni servis (engleski). 13. 12. 2021. Pristupljeno 20. 12. 2021 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= i |date= (pomoć)
  11. ↑ a b Rašeta: Hrvatski čelnici su za samostalnost bili spremni žrtvovati Vukovar, a opsada grada bila je pogrešna taktika. Jutarnji list. 21. studenoga 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. listopada 2013. Pristupljeno 3. prosinca 2013.
  12. ↑ a b General Rašeta: Pogrešna taktika. Hrvatska radiotelevizija. 19. studenoga 2011. Pristupljeno 3. prosinca 2013. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatski vojnik (http://www.hrvatski-vojnik.hr). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatski vojnik.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Ante Nazor, Ivan Brigović. 2010. Zapovjedni vrh JNA, siječanj 1990. – svibanj 1992. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata. Zagreb. ISBN 978-953-193-106-9
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Andrija_Rašeta&oldid=6547429"