Angelo Di Livio (Rim, Italija, 26. srpnja1966.) je talijanski nogometni trener te bivši nogometaš i nacionalni reprezentativac koji je tijekom igračke karijere nastupio za čak sedam klubova. Kao igrač je nosio nadimak "soldatino" koji mu je nadjenuo suigrač Roberto Baggio.[1]
Di Livio je započeo igračku karijeru 1981. godine u juniorima AS Rome dok za seniorsku momčad nikad nije zaigrao jer ga je klub slao na posudbe u niželigaše Reggianu, Nocerinu i Perugiju. Nakon isteka ugovornog roka, igrač ostaje u Perugiji za koju je nastupao do 1989.
Nakon toga Di Livio prelazi u Padovu za koju je nastupao četiri sezone. 1993. ga kupuje torinski Juventus u kojem je debitirao 27. listopada1993. u utakmici talijanskog kupa protiv Venezije koju je Juve izgubio s 4:3. Također, zanimljiv je podatak da je upravo Angelo Di Livio asistirao za prvi gol Del Piera u dresu Stare dame. Tijekom karijere u Torinu, Di Livio je osvojio tri scudetta i jednu Ligu prvaka.
1999. godine igrač je potpisao za Fiorentinu u kojoj je ostao i nakon što je klub 2002. zbog bankrota ispao u Serie B a kasnije i u Serie C2 kada je momčad nosila ime Florentia Viola. U tom razdoblju bio je klupski kapetan.[2] U Fiorentini je ostao do kraja sezone 2004./05. kada se klub vratio u Serie A a jer mu nije produljen ugovor, Di Livio je objavio prekid igračke karijere.
Di Livio je za seniorsku momčad debitirao s 29 godine u utakmici protiv Slovenije koja je odigrana 6. rujna1995. S reprezentacijom je nastupio na dva europska (1996. i 2000.) te dva svjetska (1998. i 2002.) prvenstva. Na EURU 2000. je s Italijom bio srebrni.
Također, Di Livio je radio kao nogometni komentator na kanalu Dahlia TV[5] a kasnije je bio tehnički i televizijski komentator na kanalima Sky Sport i Teleroma 56.
.jpg)
Italija
Italija
