Anoreksici

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Anoreksici (engl. appetite suppressants, njem. Appetitzügler) su lijekovi za liječenje pretilosti.

Pretilost ili debljina je stanje prekomjernog nakupljanja masnog tkiva u organizmu. Dakako, treba uključiti i kulturološki i sociološki faktor u cijelu priču. Pretilost u jednom djelu svijeta nije pretilost u drugom, pretilost u jednoj socijalnoj sredini smatra se normalom dok je u drugoj apsolutno neprihvatljiva (u panonskim krajevima čak postoji izreka "lijepa, pa debela"). Također, treba se sjetiti da i vremenski nije isto. Ideal ljepote u povijesti je podrazumijevao veći udio masnog tkiva nego danas kad je zapravo anoreksičnost ideal ljepote.

Etiologija pretilosti[uredi VE | uredi]

Etiologija pretilosti je složena i uključuje genetske faktore, životne navike, psihološke čimbenike, ali nedvojbeno je da jednu od ključnih uloga ima loša prehrana. Masti predstavljaju znatan izvor kalorija koje se uskladištavaju u organizmu u obliku masnog tkiva , a tipičan sastav ljudske hrane sadrži više od 40% masti iako se preporuča da udio masti iznosi najviše 30%. To naravno ovisi o tome o kojem podneblju govorimo - npr. hrana u Slavoniji tradicionalno je bogatija kalorijama nego, primjerice u obalnim krajevima Dalmacije. Debljina nije problem koji se javlja iznenada, on se razvija tijekom određenog razdoblja. Prema mišljenju Svjetske zdravstvene organizacije pretilost poprima epidemijske razmjere i postaje vodeći problem javnog zdravstva. Zbog povećane tjelesne težine nastaju brojne kliničke komplikacije koje smanjuju kvalitetu života, radnu sposobnost i životni vijek oboljelih. Direktni i indirektni troškovi liječenja pretilosti predstavljaju velik teret za proračune zdravstvenih sustava. Zbog modernog načina života u kojem nam na raspolaganju stoji mnogo hrane, a tako je malo potrebe za tjelesnim aktivnostima, više je ljudi nego ikad prije uhvaćeno u stupicu pretjeranog dobivanja na težini. Više od pola odraslih Europljana ima prekomjernu težinu . Gotovo jednom od pet njih zdravlje je u opasnosti. Stanje je puno gore u Sjedinjenim američkim Državama gdje, po nekim statistikama, 60% stanovništva ima prekomjernu tjelesnu težinu.

Postavlja se pitanje - što je uzrok ovakvom stanju? Jedno je sigurno - današnja prehrana nije prikladna za ljudska bića. Naime, fiziologija i anatomija čovjeka nije se mijenjala u proteklih 10 000 godina, ali se umnogome promijenila prehrana. Posljednje fiziološke modifikacije ljudi su doživljavali u doba prvobitne zajednice, a tada hrane nije bilo dovoljno - hrana je bila oskudna i temeljila se na biljnim plodovima, pokojoj ulovljenoj životinji i sl. Cjelokupni probavni sustav i metabolizam čovjeka i dalje je "naštiman" na prvobitnu hranu, ali malo se tko danas hrani kao što su se hranili ljudi prije 10 000 godina. Također, danas se ljudi puno manje kreću, manje fizički rade pa je dnevna potreba za kalorijama umnogome manja. Međutim, još prije 200 godina hrana je bila puno zdravija. Danas smo u razvijenom svijetu suočeni s golemim količinama visokorafinirane industrijske prerađene hrane. Primjerice, crni integralni kruh je nekoć bio hrana siromašnih, dok je bogata aristokracija jela kruh od rafiniranog bijelog brašna. Danas je tzv. crni kruh paradoksalno skuplji do bijelog. Neke namirnice su, pak uglavnom izbačene iz ljudske prehrane (npr. heljda), dok su nekoć bile jedne od najvažnijih. Bijeli kristalni šećer je novovjeka baština - u povijesti je postojao samo med, a bijeli kristalni šećer bio je privilegij bogate buržoazije i aristokracije i došao je s napretkom tehnologije. Postoji teorija po kojoj problem pretilosti širokih slojeva stanovništva leži zapravo na rafovima modernih diskontnih hipermarketa koji nude skoro isključivo - industrijski uzgojenu i prerađenu, konzerviranu hranu i to za relativno mali novac. Iako se na prvi pogled čini da je hrana dostupnija nego ikad - i danas ima dijelova svijeta gdje djeca umiru od izgladnjelosti.

Dakako, pretilost je ponekad posljedica metaboličkih poremećaja, tj. hormonalnih bolesti kao što su šećerna bolest, manjak tiroksina ili poremećaj glukokortikoida ili spolnih hormona.

Postavlja se pitanje - zašto su mlađi ljudi u prosjeku manje pretili od starije populacije? Postoje mnoge teorije i nagađanja, ali najvjerojatnija je ona o hormonu rasta. Hormon rasta luči hipofiza i on, između ostalog ima jako lipolitičko djelovanje - smanjuje količinu masnoća pohranjenih u masnim stanicama i uzrokuje njihovo ubrzano izgaranje. Prije 30-te godine hormona rasta ima u velikim količinama, dok nakon tridesete godine njegova količina se znatno smanjuje. Bez njega (i uz nesmanjivanje unošenja kalorija) masne naslage počinju bujati, a pokušaji držanja dijete postaju sve teži i teži. Ne treba zanemariti i ulogu spolnih hormona kod žena - hormonalne promjene u trudnoći snažno potiču apetit u trudnice se obično ugoje više od potrebe.

Kako smršaviti? To pitanje postaje prava potraga za svetim gralom modernih vremena. To je pitanje koje muči oba spola (iako će muške osobe to teže priznati), a oko mršavljenja se razvila cijela jedna industrija koja uključuje proizvođače hrane i lijekova, modnu industriju, medije, liječnike, nadriliječnike, religijske i kvazireligijske prehrambene pokrete, mnoštvo knjiga, trenere i teretane, salone ljepote, estetske kirurge, prevarante, itd. U cijeloj toj industriji godišnje se obrnu veliki novci.

Sve u svemu, tragajući za manjom kilažom ljudi tragaju za puno toga - mlađe osobe žele izgledati poput svojih omiljenih medijskih zvijezdi (mlađe djevojke često zapadaju u kal anoreksije), zrelije osobe pokušavaju održati koliko toliko vitku liniju, a starije osobe pokušavaju povratiti mladenačku ljepotu. Tek maleni broj ljudi pokušava smršaviti - radi zdravlja. Današnje moderno društvo nameće mršavost kao veliku estetski ideal, debljina se anatemizira i proglašava neprihvatljivim ponašanjem, a pretile osobe se diskriminiraju u svim segmentima društva. Jasno je da je u svijetu ogroman broj ljudi koji svim silama želi po svaku cijenu smršaviti.

Da bi osoba smršavila jasno je da mora trošiti više kalorija nego unosi. To podrazumijeva trajnu (a ne privremenu) promjenu načina prehrane, te permanentno povećanu fizičku aktivnost. Promjena načina prehrane nije samo u kvaliteti i kvantiteti, već treba najprije obratiti pozornost na vrijeme uzimanja obroka i kvalitativni raspored. Ipak, najvažniji je doručak, dok večera treba sadržavati daleko najmanji dio ukupnih kalorija. A većina osoba svjesno preskače doručak i glavni obrok postaje večera.

Zbog toga se pribjegava brojnim dijetama (od kojih se malo koja zasniva na znanstveno utemeljenim činjenicama) i tjelesnim aktivnostima (jogging, aerobik, biciklizam, itd.). Kad su u pitanju dijete jedno je sigurno - svaka niskokalorična dijeta koja je vremenski ograničena (od 1 do 3 mjeseca) u konačnici uvijek uzrokuje još veći dobitak tjelesne težine nego u doba prije početka držanja dijete.

Koji energent je glavni problem? Obično se upire prstom u masnoće i smatra se da su upravo one najveće zlo u prehrani. Ali ne treba smetnuti s uma da je u najčešće glavni problem u unosu ugljikohidrata. I to ne samo onih jednostavnih šećera (saharoza) koji su i najopasniji nego i škrobova. Kruh, riža, tjestenine - upravo tu leži prava opasnost, bez obzira što je službena nutricionistika upravo tim namirnicama predodredila vodeće mjesto u prehrani.

Ali, nemali broj osoba se često okreće farmakologiji u želji da upravo ona riješi njihove probleme s kilažom.

Skoro svaki dan se događa da osobe povećane tjelesne težine ulaze u ljekarnu s zamolbom "Dajte mi tablete za mršavljenje!". Ljekarnik se tada nalazi na velikoj muci, jednim dijelom zbog ogromnog mnoštva ponuđenih dijetetskih pripravaka vrlo sumnjive učinkovitosti, ali i zbog jednostavnog principa: ono što nije škodljivo, obično nije dovoljno učinkovito, a ono što je učinkovito, obično je vrlo opasno i štetno za zdravlje. Ako isključimo ona farmakološka sredstva koja bi mogla biti štetna ostaju nam ona sredstva koja su vrlo sumnjive učinkovitosti, tj. bez dokazane znanstvene utemeljenosti.


Najčešći sastojci OTC pripravaka za mršavljenje[uredi VE | uredi]

U pitanju su sastojci koji nisu štetni, ali njihova učinkovitost je dvojbena. Kupuju se u ljekarnama bez recepta, često imaju visoku cijenu.


L-Karnitin[uredi VE | uredi]

L-karnitin je omiljeno sredstvo mršavljenja kod rekreativnih sportaša. U pitanju je aminokiselina normalno prisutna i brojnim tkivima, ali, najviše ga ima u mišićnom tkivu. Njegova biokemijska uloga je prijenos masnih kiselina iz citosola stanice u mitohondrij gdje se masna kiselina razgrađuje u jednostavnije tvari koje ulaze u proizvodnju energije. Bez L-karnitina nema izgaranja masnih kiselina. Poremećaji tog prijenosa povezuju se s nakupljanjem lipida u mišićima pa se zaključuje da bi povećanje sadržaja karnitina u mišićima koristilo povećanom smanjenju naslaga masnog tkiva. Teorija dobro zvuči, ali u praksi je to drugačije.

1. Pripravcima l-karnitina može se povećati razina l-karnitina u krvi, ali nema dokaza da se njegova koncentracija povećava i u mišićima.

2. Znanstveno utemeljena istraživanja pokazala su da l-karnitin može povećati izgaranje masnoća samo kod osoba s rijetkom anomalijom nedostatka l-karnitina u mišićima, ali ne i kod onih osoba koji imaju dovoljno l-karnitina u mišićima, a takvih osoba je daleko najveći broj. Uglavnom, nema čvrstih dokaza da pripravci l-karnitina mogu povećati gubljenje tjelesne težine i treba se zapitati kolika je opravdanost uzimanja takvih pripravaka s obzirom na njihovu veliku cijenu.


Kitozan[uredi VE | uredi]

Kitozan je polimer glukozamina koji se dobiva iz hitina, sastojka oklopa rakova, škampa, jastoga i sličnih člankonožaca. Kitozan veže masti i pretpostavlja se da na taj način smanjuje apsorpciju masti iz želučano-crijevnog sustava. Pomnim znanstvenim istraživanjima nije se u potpunosti uspjelo dokazati djelotvornost kitozana, a u jednom novijem istraživanju nisu utvrđene statistički značajne razlike u tjelesnoj težini 30 gojaznih ispitanika koji su uzimali kitozan ili placebo. Uzimanje pripravaka na bazi kitozana teško da je opravdano.

Konjugirana linolna kiselina - CLA[uredi VE | uredi]

Konjugirana linolna kiselina (CLA) prirodna je polinezasićena masna kiselina, a nalazi se u mesu i mliječnim proizvodima. CLA potiče djelovanje glukoze na opskrbu energijom i izgradnju mišića umjesto da se pretvara u masnoću. Zbog tog učinka tvrdi se da CLA potiče gubljenje masnih naslaga. Većina dosadašnjih istraživanja rađena su na životinjama i pokazuju da CLA doista snižava masnoće, pojačava metabolizam i smanjuje unos energije, ali nema dokaza o njegovoj učinkovitosti u pretilih osoba.

Vlakna[uredi VE | uredi]

Različiti izvori vlakana, poput mekinja, pektina i psilija, rabe se kao sastojci sredstva za mršavljenje. Pretpostavlja se da je mehanizam njihova djelovanja povećanje sitosti, čime se smanjuje unos energije. Ali nema dokaza da takvi pripravci uzrokuju značajan gubitak težine na dugi rok.


Hidroksilimunska kiselina (HCA)[uredi VE | uredi]

Hidroksilimunska kiselina je spoj koji se nalazi u indijskim biljkama Garcinia cambogia i Garcinia indica. Ove su biljke sastojci sredstava za mršavljenje jer se smatra da smanjuju lipogenezu (stvaranje lipida), obuzdavaju unos hrane i smanjuju povećanje težine. Smanjenje stvaranja lipida doista je dokazano pokusima na životinjama, ali je prijeporno je li se to može primijeniti i ljude. Brojna istraživanja su kontroverzna, neka dokazuju da HCA doista pomaže u smanjenju tjelesne težine, ali su manjkava i bez stručne recenzije. Najnovija istraživanja dokazuju da HCA pomaže gubitku težine, ali taj gubitak nije statistički značajan. Odluka o uzimanju pripravaka na bazi HCA je na svakoj osobi posebno.

Guarana[uredi VE | uredi]

Guarana je biljka koja sadržava veće količine kofeina. Kofein je termogena tvar, potiče potrošnju kalorija. Znanstvena istraživanja pripravaka na bazi guarane dokazuju da ona ima učinka ali samo na duže staze. Ali, mora se uzeti u obzir nuspojave kofeina - prije svega negativan učinak na kardiovaskularni sustav, tj. srce i krvni tlak.

Sibutramin[uredi VE | uredi]

Sibutramin pripada skupini lijekova za liječenje pretilost koji djeluju centralno. Inhibira ponovni unos (reuptake), monoamina (prvenstveno serotonina i noradrenalina), a učinci in vivo posredovani su djelovanjem metabolita skupine primarnih i sekundarnih amina. Vjeruje se da su učinci sibutramina njegovog utjecaja na uzimanje hrane tj. stvaranje osjećaja sitosti, ali tome vjerojatno pridonosi i pojačana termogeneza. Iako je kemijski sličan amfetaminima i slično djeluje, sibutramin nema toliko jako centralno djelovanje, niti izaziva karakteristične nuspojave kao amfetamini. Ipak, lijek ne smiju uzimati osobe koji imaju probleme sa štitnjačom, kardiovaskularnim sustavom, jetrom, bubrezima i psihičke poremećaje. Sibutramin je indiciran kao pomoćno sredstvo u sklopu programa za liječenje pretilosti u: bolesnika čija je pretilost uzrokovana prehranom, a imaju indeks tjelesne mase (BMI =body mass index) 30 kg/m2 ili veći bolesnika čija je pretilost uzrokovana prehranom, a uz BMI od 27 kg/m2 ili veći imaju i dodatne čimbenike rizika, kao što su diabetes melitus tip II ili dislipidemija.

Lijek se smije davati samo onim bolesnicima koji ne reagiraju dostatno na odgovarajuće mjere za smanjenje tjelesne mase, tj. onima koji su tijekom tri mjeseca izgubili manje od 5 kg. Liječenje se smije provoditi samo u sklopu složenog terapijskog programa za smanjenje tjelesne mase pod nazorom specijalista za liječenje pretilosti. Primjeren terapijski pristup obuhvaća dijetetske mjere i promjenu ponašanja, te pojačanu tjelesnu aktivnost. Takav je kompleksan pristup preduvjet za trajnu primjenu prehrambenih navika i ponašanja, što je neophodno za održavanje smanjene tjelesne mase nakon završetka liječenja. Trajanje liječenja treba vremenski ograničiti. Nuspojave su gubitak teka, opstipacija, suhoća usta, nesanica.

Registrirani u RH za 2006. godinu: Reductil (ABBOTT)

Orlistat[uredi VE | uredi]

Orlistat je predstavnik potpuno nove terapijske skupine inhibitora pankreasne lipaze. Blokirajući lipazu sprječava apsorpciju 30% masti iz hrane i tako omogućuje dugoročnu kontrolu i regulaciju tjelesne težine. Povećano izlučivanje masti stolicom nastavlja se do isteka 24 do 48 sati od prve doze i vraća se na normalu najkasnije po isteku 72 sata od posljednje doze. Pri tome se iz hrane apsorbira dovoljna količina masti i u mastima topljivih tvari (70%).

Orlistat je aktivan jedino u želucu i tankom crijevu, jer se apsorbira u zanemarivom postotku te ne izaziva nikakve sistemske učinke.

Orlistat se koristi uz istovremenu blagu hipokaloričnu dijetu u terapiji pretilosti kod osoba čiji je indeks tjelesne mase (BMI) 30 kg/m ili 28 kg/m uz prisutne faktore rizika (povišeni tlak, lipidi, šećer).

Liječenje orlistatom treba prekinuti nakon 12 tjedana, ako ne dođe do gubitka barem 5% tjelesne težine izmjerene na početku terapije. Nuspojave su gastrointestinalne prirode: učestale, hitne, proljevaste, masne stolice, masne mrlje iz rektuma, vjetrovi. Javljaju se kad je unos masti hranom viši od preporučenog, a vezane su uz početak terapije te se smanjuju s dužinom terapije.

Registrirani u RH za 2006. godinu: Xenical (F. HOFFMAN LA ROCHE)

Opasni i štetni pripravci za mršavljenje[uredi VE | uredi]

Ispod navedeni sastojci su učinkoviti, ali je njihova primjena trajno zabranjena zbog vrlo opasnih nuspojava. Njihovo korištenje za mršavljenje smatra se zloporabom i igranjem s vlastitim životom!

Amfetamini[uredi VE | uredi]

Amfetamini kao sredstva za mršavljenje koriste se već dugi niz godina. Međutim, zbog izrazito loših nuspojava koji dovode do teškog ugrožavanja zdravlja sve se manje koriste. Najpoznatiji amfetamin za mršavljenje jest svakako fentermin. U pitanju je tvar koja dovodi do pojačanog metabolizma, pojačanog iskorištavanja glukoze, veće lipolize i korištenja masti kao energenta. ali prije svega fentermin potire osjećaj gladi i stvara osjećaj sitosti. Međutim, činjenica je da fentermin ima iste nuspojave kao i svi amfetamini - teški poremećaji sna, mučnina, povraćanje, proljev, isprekidan dah, osjećaj panike i nervoze, agresivno i nasilničko ponašanje, paranoja, teške depresije i sklonost suicidu. Dugoročne posljedice mogu biti poremećaji rada bubrega i pluća s fatalnim ishodom, različiti stupnjevi oštećenja mozga, trajni psihološki problemi, smanjena otpornost prema bolestima, oštećenje jetre, srčani i moždani udar. Jasno je da takav pripravak ne može biti rješenje za liječenje pretilosti. U RH nema pripravaka na bazi fentermina.

Efedrin[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Efedrin

Efedrin jest alkaloid iz biljke Ephedra sinica, a pripada skupini simpatomimetika. Po svojem djelovanju jest alfa i beta adrenergički agonist. Efedrin u principu povećava lučenje noradrenalina, ali djeluje i izravno. Učinak ove tvari vrlo je sličan efektu prirodnog lučenja adrenalina. Medicinska upotreba efedrina je uglavnom ograničena na upotrebu kao nazalnog vazokonstriktora u slučaju hunjavice. Efedrin pojačava snagu kontrakcije mišića, ubrzava metabolizam, pojačava puls, uzrokuje aritmije srca, također djeluje lagano antidepresivno (ali izaziva i depresiju nakon korištenja), povisuje arterijski tlak, usporava probavni trakt, uzrokuje suhoću usta i dr. Korištenje efedrina kao sredstva za mršavljenje je do nedavno bilo jako rašireno. Naime, sadržavali su ga pripravci kao što su Ripped Fuel, Xenadrine i sl. Efedrin u tim pripravcima bio je zapravo ekstrakt biljke Ma Huang (lat. Ephedra sinica) s velikim udjelom efedrina. U svrhu mršavljenja efedrin se koristio u kombinaciji s kofeinom i acetilsalicilnom kiselinom - čuvena "EKA" kombinacija. Ova mješavina pokazala se jako djelotvornom kao izvanredno termogeno sredstvo koje ima dvostruko djelovanje - ubrzava metabolizam povećavajući tjelesnu temperaturu i potiče oslobađanje triglicerida iz masnih stanica. Osim toga, izuzetno smanjuje apetit. Zloupotreba efedrina ima brojne neželjene kratkotrajne i dugotrajne posljedice. S obzirom da je efedrin vrlo sličan amfetaminima za očekivati je nuspojave koje su slične kao kod uzimanja amfetamina ali su blaže. Može nastupiti drhtanje ruku, tremor, znojenje, ubrzano kucanje srca i povišeni krvni tlak, vrtoglavica, mučnina, povraćanje, razdražljivost i osjećaj unutarnjeg nemira,. Oni koji pate od visokog krvnog tlaka, nepravilnosti u radu srca, hipertrofije prostate mogu biti u životnoj opasnosti ukoliko uzmu ovu tvar u svrhu mršavljenja. Također, kao i amfetamini, efedrin može na duže staze izazvati moždani udar. I jedna krajnje neugodna nuspojava - kod muških osoba izaziva impotenciju.

Dinitrofenol (DNP)[uredi VE | uredi]

Od svih sredstva za mršavljenje 2,4-dinitrofenol je najotrovniji i najsmrtonosniji preparat koji su ljudi ikad pokušali koristiti za mršavljenje. Osnovna namjena ovog pripravka je kao sredstvo za detonaciju u TNT eksplozivima, a i kao otrov za štakore i insekticid. Svojstvo DNP-a da izaziva gubitak tjelesne težine je po prvi put primijećeno sasvim slučajno. Naime, gojazni su radnici u tvornicama za proizvodnju municije za potrebe američke vojske u Prvom svjetskom ratu neobjašnjivo mnogo smršavili u kratkim vremenskim razdobljima. Naknadnom istragom utvrđeno je da je DNP, s kojim su radnici dolazili u dodir, bio glavni krivac za takvu neobičnu pojavu. Iako u to vrijeme nije bilo objašnjenja za tu pojavu počeo se naveliko preporučivati kao odlično sredstvo za mršavljenje. Tako je u 30-im godinama prošlog stoljeća postao izrazito popularan. No, zbog velike opasnosti po zdravlje, nakon nekoliko godina povučen je iz prodaje. Mnogi su korisnici kao vrlo ozbiljnu nuspojavu doživjeli pojavu sive mrene na očima. Nerijetki su bili i smrtni slučajevi zbog predoziranja.

DNP ili bilo koji slični kemijski spoj ne možemo naći niti u jednom živom organizmu, pa se stoga smatra da je njegova upotreba apsurdna. Unatoč tomu, DNP je u posljednje vrijeme postao nevjerojatno popularan među bodybuilderima i fitness freakovima, osobito u SAD-u. DNP povećava sagorijevanje kalorija na način da povećava tjelesnu temperaturu blokirajući oksidativnu fosforilaciju u mitohondrijima stanice. DNP sprječava da se ATP koristi kao energija. Neprijeporno je da DNP pojačava metabolizam kao niti jedan pripravak do sada. Čak pri relativno malenim dozama od 3-5 mg po kilogramu tjelesne težine dnevno, DNP ubrzava metabolizam za 30%. Ako se preparat koristi kontinuirano, taj postotak raste čak do 50%. Tim tempom moguće je sagorjeti do 0,5 kg tjelesne masnoće dnevno. Naravno, s ovakvim izvanrednim djelovanjem dolazi i do velike opasnosti. Četverostruka količina od one preporučene sasvim sigurno izaziva smrt. DNP s većom dozom podiže i tjelesnu temperaturu toliko da može doći do koagulacije bjelančevina što oštećuje prvenstveno mozak. Jednostavno rečeno, DNP može spaliti mozak. Također, dolazi do ireverzibilnih oštećenja jetre i bubrega. Sve u svemu, uzimanje DNP-a predstavlja jednu od najsuludijih farmakoloških avantura koje je čovjek ikad pokušao.


Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet s nekoć aktivnih danas ugaslih internetskih stranica Farmakologija.com. Vidi Dozvola Farmakologija.com.