Ante Ciliga

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Ante Ciliga (Šegotići kod Vodnjana, 20. veljače 1898. - Zagreb, 21. listopada 1992.), bio je hrvatski političar, revolucionar, novinar i publicist. Dvadesetih godina 20. stoljeća bio je istaknuti komunistički aktivist te zatim disident. Djela su mu doživjela prijevode na svjetskim jezicima a posebice knjiga U zemlji velike laži koja je među ostalim prevedena i na japanski jezik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Ante Ciliga rodio se u Šegotićima kod Vodnjana, 1898. godine. Gimnaziju je pohađao u Mostaru gdje je živio od svoje osme godine. Nastavlja školovanje u pazinskoj gimnaziji iz koje je bio istjeran 1915. godine zbog protuaustrijskih stavova. Gimnaziju je na koncu završio u Brnu 1917. godine, a 1918. godine upisuje Više gospodarsko učilište u Križevcima.

Godine 1919. sudjelovao je u revoluciji u Mađarskoj Sovjetskoj Republici, a u svibnju iste godine ga jugoslavenska komunistička sekcija upućuje na ilegalan rad u Kraljevinu SHS-a, a u srpnju je sudjelovao u vojničkoj pobuni u Varaždinu. Godine 1921. Ante Ciliga sudjeluje i jedan je od organizatora revolucionarnih zbivanja protiv protiv fašističkog terora u Istri (Proštinska[1] i Labinska buna[2]).

Visoko školovanje imao je u Pragu i Zagrebu, a doktorirao je 1924. godine u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu, s temom O socijalno-filozofskom aktivizmu Rudolfa Goldscheida. Kritika i obrana marksizma na području filozofije.

Bio je jedan od osnivača i urednik zagrebačkih novina Borba[3], gdje se posebice posvetio raspravama o nacionalnom pitanju. Vodio je polemike i osuđivao je Simu Markovića i "marksističko-ekonomsku obranu srbijanske hegemonije", tražeći uspostavljanje federalne nacionalne države, koje bi raspolagale svojim nacionalnim vojskama. Kao mlad zanio se idejama komunizma, te je već u prosincu 1924. napredovao do razine tajnika oblasnog odbora (u nazivlju KPJ: sekretara oblasnog komiteta) za Hrvatsku i Slavoniju.

SSSR i Drugi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Već 1926. godine odlazi u onda međunarodno izolirani Sovjetski Savez gdje je predavao na Komunističkom sveučilištu nacionalnih manjina do 1928. godine. 1929. godine uhićen je zbog potpore Trockome i zatvoren u logor odakle je pušten 1936. godine na temelju sporazuma Staljin-Mussolini pošto je formalno bio talijanski građanin.

Nakon boravka u SSSR-u, njegove zanesenjačke iluzije o komunizmu se polako razbijaju, tako je za boravka u Francuskoj od 1936. do 1940. godine objavio više uradaka u Novoj Europi, u kojima je kritizirao Staljina i SSSR, svjedočeći kao neposredni svjedok događajima u izromantiziranoj boljševičkoj veledržavi znatno prije nego što će to poslije učiniti Aleksandar Solženjicin. Pad Francuske doživljava u Parizu. Potom se vraća u Hrvatsku, no ratna zbivanja 1941. godine ga zatječu i ustaške vlasti ga uhićuju kod Siska te nakon istražnog zatvora u Zagrebu upućuju u Jasenovac. U Jasenovcu završava Štorice iz Proštine, knjigu pripovjedaka iz zavičajnog života Istre na proštinskom dijalektu. U siječnju 1943. godine pušten je na zalaganje prof. Aleksandra Seitza i u poluslobodi živi u Zagrebu gdje je dodijeljen u ured prof. Seitza. Piše članke i političke analize o sovjetskom komunizmu u Spremnosti a 1944. godine ponovno odlazi u emigraciju, prvo na liječenje očiju u Beč a potom u Berlin i nakon Berlina u Rim.

Emigracija[uredi VE | uredi]

U emigraciji je nastavio s novinarskim radom surađujući u Biltenu Hrvatske demokratske i socijalne akcije, Na pragu sutrašnjice (kojima je bio i urednik), Hrvatskom listu i inima. U člancima se u tom razdbolju posvetio položaju hrvatskog naroda i Hrvatske u Jugoslaviji te odnosu SSSR-a prema hrvatsko-srpskim odnosima u Jugoslaviji, također i kritički pišući o Titovom odnosu i stavu prema hrvatskom pitanju. Od 1980. do 1982. godine objavio je niz članaka u kojem je obradio tu temu koja se odnosila za razdoblje prije Titove smrti i nakon nje.

Povratak u domovinu i smrt[uredi VE | uredi]

Za višestranačkih izbora u Hrvatskoj 1990. godine, vratio se u domovinu.

Tijekom svoga dugog političkog i novinarskog života Ante Ciliga često je morao pisati pod pseudonimom, kao što su: A.A., Baltić, Genčić, Istrijanac, Jagić, Josip Kovač, Mbt, Mt, Mvg, Tone Proštinar, Tone Valić, Rošić, Anton Antonovič Zadvornij i dr. Svojim djelima ušao je u antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca Šimuna Šite Ćorića.

Umro je u Zagrebu 21. listopada 1992. godine.

Djela[uredi VE | uredi]

  • U zemlji velike laži, (Au pays du grand mensonge) Pariz, 1938. (2007., na hrv. prevedeno s francuskoga, preveo Predrag Raos)
  • Ruska enigma, (The Russian Enigma), London, 1940., 1942., 1973., 1980.
  • The Kronstadt Revolt, London, 1942. (franc. izd. L’insurrection de Cronstadt, Le Prolétaire, Lyon, 1946.)[4]
  • Deset godina u Sovjetskoj Rusiji, Zagreb, 1943.
  • Štorice iz Proštine, Zagreb, 1944. (izdato pod pseudonimom Tone Valić)
  • Komunistička stranka, Zagreb, 1944.
  • Lenjin i revolucija, (Lénine et la Révolution), Pariz, 1948.
  • Sibirija, zemlja izgnanstva i industrijalizacije, 1950.
  • U sjeni Moskve: nacionalizam i komunizam u hrvatsko-srpskom sporu, 1951.
  • Jugoslavija pred unutarnjom i vanskom opasnošću, Pariz, 1952.
  • Dokle će hrvatski narod stenjati pod srpskim jarmom?, Pariz, 1952.
  • Sam kroz Europu u ratu (1939-1945), Pariz, 1954., Rim, 1978.
  • Kriza režima u Titovoj Jugoslaviji, (Crise d'Etat dans la Yougoslavie de Tito), Pariz, 1974.
  • Deset godina u zemlji zbunjujuće laži, (Dix ans au pays du mensonge déconcertant), Pariz, 1977.
  • Jugoslavenski labirint, 1983.
  • Poslije Rusije 1936-1990, (Apres la Russie 1936-1990), Pariz, 1994.
  • Sve i odmah, Mainz-Washington-Toronto-Lund-Zagreb, 1998.
  • Svjedok najvećih laži dvadesetog stoljeća, Zagreb, 2001. (odabrao i za tisak priredio Branimir Donat)
  • Jasenovac: ljudi pred licem smrti, Zagreb, 2011.[5]

Literatura[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Proštinska buna. istrapedia.hr. pristupljeno 10. srpnja 2010.
  2. Labinska republika. istrapedia.hr. pristupljeno 10. srpnja 2010.
  3. Ante Ciliga. povijest.net. pristupljeno 11. srpnja 2010.
  4. (engl.), (fr.) archive.org: L'insurrection de Cronstadt, pristupljeno 19. lipnja 2013.
  5. Večernji list: Knjige o povijesti. Razorna sjećanja Ante Cilige na logoraške dane u Jasenovcu, pristupljeno 24. studenoga 2011.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]