Ante Jakšić

Izvor: Wikipedija

Ante Jakšić (Bereg, 22. travnja 1912. - Zagreb, 30. studenog 1987.) je bio bački hrvatski književnik, pjesnik, pripovjedač, novelist i romanopisac. Po obrazovanju profesor hrvatskog jezika i književnosti. Jedan je od najvećih kršćanskih pjesnika u Hrvata. Iako je bio vrsni sonetist i liričar, i autor najraširenijeg romana u bunjevačkih i šokačkih Hrvata, dolaskom realsocijalističkih vlasti 1945., njegovi se stvaralački doprinosi zaobilaze, a književni kritičari njegovu djelu ne poklanjaju potrebnu pozornosti, jer mu je opus, među ostalim, prožet i kršćanskim svjetonazorskim temama. Bio je član Hrvatskog književnog društva sv. Ćirila i Metoda, Društva hrvatskih književnika, član Uredništva književne revije Marulić, a uredio je knjige tridesetak pjesnika - Za blagdanskim stolom.

Životopis[uredi | uredi kôd]

U rodnom selu završio je šestorazrednu pučku školu i pošao na bravarski zanat, ali ga ubrzo napušta i odlazi u sjemenište koje biskup Lajčo Budanović otvara u Baču. Kao sjemeništarac privatno polaže četiri razreda u subotičkoj gimnaziji. Peti i šesti razred pohađa u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji, koju vode isusovci u Travniku. Sedmi i osmi razred gimnazije, s velikom maturom, završio je u Somboru (1932,). Potom odlazi na u Zagreb, gdje je studirao slavistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu,[1] na kojem je i diplomirao.
Postavši profesorom hrvatskog jezika i književnosti, prosvjetni je djelatnik u Travniku, na Badiji kod Korčule, zatim u Tuzli, Osijeku, Belom Manastiru, Slavonskom Brodu, Gospiću, Subotici, Karlovcu i Zagrebu. 1982. je godine dobio povelju pape Ivana Pavla II. kao priznanje dugogodišnjem katoličkom djelovanju, a povodom Jakšićeve 70. obljetnice života i 50. obljetnice stvarateljstva.[2]

Umro je u Zagrebu, a pokopan u rodnom Beregu.

Književni rad[uredi | uredi kôd]

Prve pjesme objavio je u listu Travničko smilje, klasične gimnazije u Travniku (1929.), a u književnu javnost stupa (1930.) svojim stihovima pod naslovom Kišna jesen u zagrebačkom časopisu Mladost, što ga uređuje prof. Antun Barac. Na hrvatski je preveo pjesme Sv. Terezije od Djeteta Isusa i svetoga lica. A. Jakšić surađuje u mnogim listovima i časopisima, i drugoj periodici, primjerice u Bunjevačkom kolu, Rukoveti, Subotičkoj Danici, Subotičkim novinama, Klasju naših ravni i dr.

Djela[uredi | uredi kôd]

Zbirke pjesama

  • Biserni đerdan, 1931.
  • U dolini zaborava, 1936.
  • Zov proljeća i mladosti, 1938.
  • Pod sapetim krilima, 1941.
  • Elegije, 1954.
  • Hod pod zvijezdama, 1955.
  • Osamljeni mostovi, 1962.
  • Pred vratima tišine, 1963.
  • Pjesme o sinu čovječjem, 1965.
  • Pod pješčanim satom, 1975.
  • Molitve pod zvijezdama, 1979.
  • Prema drugoj obali, religiozna lirika, 1987.
  • Soneti, (izabrao i priredio Milovan Miković), 2012.

Romani

  • Šana se udaje, 1939., 1943., 1980.
  • Pod teretom ljubavi, 1944.
  • Maturant, 1945.
  • Neugasivi plamen, 1969.

U rukopisu su mu ostala tri romana, Niz tamne stube iz 1940. godine, Pod bičem spoznaje iz 1943. i Kći sunčanih žala iz 1944. godine.[3]

Novele

  • Marija, (lirska novela, 1937.) i mnoge druge, tiskane u listovima, časopisima i kalendarima.

Zbirka pripovjedaka

  • Povratak u djetinjstvo, 1968.

Antologije, zbornici, izbor[uredi | uredi kôd]

Zastupljen je u:

  • Hrvatska duhovna lirika (zbornik), Rim, 1968.
  • Hrvatska marijanska lirika (zbornik), 1971.
  • Stijepo Mijović Kočan, Skupljena baština, suvremeno hrvatsko pjesništvo 1940. – 1990. (antologija), Zagreb, 1993.
  • Milovan Miković, Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini (Antologija), Književna revija, Osijek, 3. – 4., 2008, 3. – 474.
  • Milovan Miković, Ante Jakšić, Izbor iz sonetnog opusa, Klasje naših ravni, 1. – 2., 2012., 3. – 42.

Bilješke i izvori[uredi | uredi kôd]

  • Bela Gabrić, Ante Jakšić (1912 - 1987.), Zbornik Ivan Antunović, 2-3., Subotica, 1992., 149. – 152.
  • Ante Sekulić, Književnost podunavskih Hrvata u XX. stoljeću, Zagreb, 1996., 202. – 219.
  • Milovan Miković, O (za nas) nepotpunom djelu Ante Jakšića Marin i Stana, u: Život i smrt u gradu, Subotica, 1999., 57. – 67
  • Milovan Miković, Iznad žita nebo, Hrvatska čitaonica/Dora Krupićeva, Subotica-Zagreb, 2005.
  • Dubravka Luić-Vudrag, Bunjevački časopis 'Klasje naših ravni' u očuvanju hrvatskog identiteta, (Riječi, sv. 3./2006.)
  • Milovan Miković, Ante Jakšić, darovit, plodan, nepravedno zapostavljen, Marulić, broj 2.,2011., 130. – 144.
  • Milovan Miković, O ostvarenosti vanjsko-unutarnje uzjamnosti u sonetima Ante Jakšića, Klasje naših ravni, 1. – 2., 2012., 55. – 61.
  1. Književnik inspiriran bačkim zavičajem i kršćanstvom[neaktivna poveznica] Marina Balažev, Hrvatska riječ, 7. travnja 2012.0 Sto godina od rođenja Ante Jakšića (1912. – 1987.)
  2. Zvonik 4/2012.Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. travnja 2021. (Wayback Machine) Uz 100. obljetnicu rođenja književnika Ante Jakšića. Pjesnik nije zaboravljen, str. 27
  3. Milovan Miković: Iznad žita nebo, Hrvatska čitaonica/Dora Krupićeva, Subotica-Zagreb, 2003.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Od književno-umjetničkih poznanstava, koja su mogla utjecati na njegov rad (i na čiji je rad mogao utjecati), valja spomenuti Jakšićevo prijateljevanje s Mikom Ivoševom Kuzmom, koje je krenulo od kad je 1936. Ivošev Kuzma sa svojim orkestrom stanovao u Zagrebu, dok su svirali na Radio Zagrebu.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]