Ante Jurić

Izvor: Wikipedija
Monsinjor
Ante Jurić
splitsko-makarski nadbiskup i metropolit

Rođen 17. svibnja 1922.
Vranjic
Umro 20. ožujka 2012.
Pula
Zaređen za svećenika 18. svibnja 1947.
Služba 1988. - 2000.
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Ante Jurić (Vranjic, 17. svibnja 1922. – Pula, 20. ožujka 2012.), hrvatski rimokatolički nadbiskup i splitsko-makarski metropolit (1988. – 2000.).[1]

Bio je na čelu Splitske metropolije u vrijeme osamostaljenja hrvatske države početkom 1990-ih i tijekom posjeta pape Ivana Pavla II. Splitu i Solinu 1998. godine, povodom obilježavanja 1700. obljetnice od osnutka grada Splita i mučeništva splitskog nebeskog zaštitnika sv. Dujma.[2]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Klasičnu gimnaziju završava u Splitu, a Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Zaređen je za svećenika 18. svibnja 1947. u Vranjicu. Od 1947. do 1953. godine bio je župnik u Desnama, a od 1953. do 1957. godine stariji prefekt i vicerektor u dijecezanskom sjemeništu u Splitu. Od 1957. do 1963. godine rektor je dijecezanskog sjemeništa, a od 1968. do 1970. godine duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu u Splitu.[3] Od 1970. do 1978. duhovnik je u dijecezanskom sjemeništu u Splitu, a od 1978. do 1988. župnik, dekan i biskupski vikar u Makarskoj.

Nadbiskupom je imenovan 10. rujna 1988.,[4] te je 16. listopada 1988. u konkatedrali sv. Petra u Splitu zaređen za biskupa. Glavni zareditelj bio mu je msgr. Frane Franić, dotadašnji splitsko makarski nadbiskup i metroplit, a suzareditelji msgr. Marijan Oblak, zadarski nadbiskup i msgr. Marko Jozinović, sarajevski nadbiskup i metropolit.

Za vrijeme obnašanja nadbiskupske dužnosti, osnovao je sedam novih župa u Splitu. To su župe Sv. Leopolda Mandića za Sirobuju (1989.), Sv. Andrije Apostola za Sućidar (1990.), Sv. Josipa za Mertojak (1991.), Sv. Ivana Krstitelja za Trstenik (1991.), Sv. Mateja Apostola i Evanđelista za Ravne njive (1993.), Sv. Luke Evanđelista za Kocunar (1994.) i Sv. Marka Evanđelista za Neslanovac (1994.).[5]

U to vrijeme su vodstvo splitsko-makarske nadbiskupije i splitska Teologija preustrojili dotadašnji Institut za teološku kulturu laika pri Teologiji u Splitu u četverogodišnji Teološko-katehetski studij s ciljem naobrazbe novih kvalificiranih vjeroučitelja. Nadalje, 1997. godine ujedinila se splitska Teologija i Franjevačka teologija u Makarskoj i ustrojila u samostalni Katolički bogoslovni fakultet u Splitu uklopljen u sastav Splitskoga sveučilišta.[6] Dana 12. travnja 1993. utemeljio je Obiteljsko savjetovalište.[7]

Pastoralni posjet Svetog Oca Ivana Pavla II. Splitu 4. listopada 1998. godine bio je jedan od najznačajnijih događaja tijekom nadbiskupovanja mons. Jurića. Zbog navršene kanonske dobi[8] umirovljen je 21. lipnja 2000.[9]

Preminuo je 20. ožujka 2012.;[10] u Sjemeništu Redemptoris Mater u Puli, gdje je obavljao službu duhovnika bogoslovâ. Njegovi posmrtnih ostatci položeni su 24. ožujka 2012. u kriptu konkatedrale sv. Petra u Splitu. Svetu Misu zadušnicu uz koncelebraciju zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, vrhbosanskoga nadbiskupa kardinala Vinka Puljića,splitsko-makarskoga nadbiskupa msgr. dr. Marina Barišića i gotovo sve hrvatske i bosanskohercegovačke biskupe predvodio predsjednik HBK i đakovačko - osječki nadbiskup msgr. dr. Marin Srakić.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Hrvatska biskupska konferencija
  2. ↑ Kovačić, Slavko, Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, str. 27.-28.
  3. ↑ Umro mons. Ante Jurić, dugogodišnji splitsko-makarski nadbiskup slobodnadalmacija.hr
  4. ↑ Usp. AAS 80 (1988.), str. 1622.; Annuario Pontificio per l’anno 2011 (Papinski godišnjak za 2011.), Libreria Editrice Vaticana: Vatikan, 2011., str. 704.
  5. ↑ Kovačić, Slavko, Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, str. 24.
  6. ↑ Kovačić, Slavko, Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, str. 24.-25.
  7. ↑ Strujić Vladanović, Anita: „Bračno i obiteljsko savjetovalište Splitsko-makarske nadbiskupije”, Pohod, br. 13 (veljača 2023.), str. 9-10. (CROSBI)
  8. ↑ Usp. Zakonik kanonskog prava proglašen vlašću pape Ivana Pavla II., s izvorima, hrvatsko izdanje: Glas koncila, Zagreb 1966., kan. 401, § 1.
  9. ↑ Usp. L'Osservatore Romano, 22. lipnja 2000., str. 1; Bollettino della Sala Stampa della Santa Sede, br. 397/2000, od 21. lipnja 2000.; Annuario Pontificio per l’anno 2011 (Papinski godišnjak za 2011.), Libreria Editrice Vaticana: Vatikan, 2011., str. 704.
  10. ↑ Usp. L’Osservatore Romano, 20. – 21. ožujka 2012., str. 6.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Kovačić, Slavko, Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, Crkva u svijetu, Split, 1999.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Titule u Katoličkoj Crkvi
prethodnik
Frane Franić 		splitsko-makarski nadbiskup
1988.–2000. 		nasljednik
Marin Barišić


v • u
(Nad)biskupi salonitanski, splitski, makarski i splitsko-makarski
Salonitanski biskupi
Sv. Venancije (250. – 257.) • Sv. Dujam (284. – 304.) • Prim (305. – 325.) • Maksim I. (326. – 346.) • Leontije (365. – 381.) • Gajan (381. – 391.) • Simferij (391. – 405.) • Hezihij (405. – 426.) • Pashazij (426. – 443.) • Cezarij (443. – 460.) • Justin (460. – 473.) • Glicerije (474. – 480.) • Honorije I. (481. – 505.) • Januarije (505. – 510.) • Stjepan (510. – 527.) • Honorije II. (528. – 547.) • Fortinijan (547. – 554.) • Petar (554. – 562.) • Probin (562. – 566.) • Natalij (582. – 592.) • Maksim II. (596. – 610.) • Teodor (610. – 614.)
Makarski biskupi
Stjepan (oko 533.) • Valentin (1320. – 1367.) • Ivan I. (1367. – 1369.) • Jakov (1369. – 1389.) • Ivan II. (1389. – 1445.) • Franjo (1445. – 1472.) • Andrija (1472. – ?) • • • Bartul Kačić-Žarković (1615. – 1645.) • Petar Kačić-Šilje (1646. – 1660.) • Marijan Lišnjić (1664. – 1686.) • Nikola Bijanković (1698. – 1730.) • Stjepan Blašković (1731. – 1776.) • Fabijan Blašković (1777. – 1819.)
Splitski nadbiskupi
Ivan I. Ravenjanin (7. st.) • Petar I. (?) • Marijan (?) • Martin I. (?) • Leon (?) • Petar II. Splićanin (840. – 860.) • Justin (860. – 876.) • Marin (881. – 886.) • Teodozije Ninski (887. – 890.) • Petar III. Splićanin (893. – 912.) • Ivan II. (914. – 925.)
Splitski nadbiskupi
i metropoliti
Ivan II. (925. – 928.) • Januarije II. (?) • Frontinijan (?) • Martin II. (970. – 1000.) • Pavao (1015. – 1030.) • Martin III. (1030.) • Dobralj (1030. – 1050.) • Ivan IV. (1050. – 1059.) • Lovro Dalmatinac (1059. – 1099.) • Krescencije Rimljanin (1100. – 1114.) • Manasses (1112.) • Grgur (1135.) • Gandino Splićanin (1136. – 1158.) • Absalom (1159. – 1161.) • Petar VI. (1161. – 1165.) • Albert kardinal de Morra (1166.) • Gerardo Veronski (1167. – 1175.) • sv. Rajnerije mučenik (1175. – 1180.) • Petar VII. Ugrin (1185. – 1187.) • Petar VIII. (1188. – 1196.) • Bernard I. iz Perugie (1198. – 1217.) • Slavić (1217. – 1219.) • Guncel (1221. – 1242.) • Stjepan (II.) Babonić, bl. (1242. – 1243.) • Toma Arhiđakon Splićanin (1243. – 1244.) • Hugrin (1245. – 1248.) • Ivan V., bp (1248.) • Rogerije iz Apulije (1249. – 1266.) • Ivan VI. (1266. – 1294.) • Jakob Arhiđakon (1294. – 1297.) • Petar IX. (1297. – 1324.) • Belijan (1324. – 1328.) • Dominik Luccari Splićanin (1328. – 1348.) • bl. Peregrin Saksonac (1348.) • Hugolin Branca (1349. – 1388.) • Andrija I. Gualdo (1388. – 1402.) • Marin a Cutheis (1402.) • Peregrin od Aragonije (1403.) • Dujam II. de Judicibus Splićanin (1407. – 1420.) • Petar X. Dišković (1413. – 1426.) • Franjo Malipiero (1427. – 1428.) • Bartol I. kardinal Zabarella (1428. – 1439.) • Jakobin Badoer (1439. – 1451.) • Lovre II. Zanne (1452. – 1473.) • Petar Riario (1473. – 1474.) • Ivan VII. Zanetin (1474. – 1476.) • Petar XI. kardinal Foscari (1476. – 1479.) • Bartol II. Averoldo (1479. – 1503.) • Bernard II. Zanne (1503. – 1514.) • Andrija II. Corner (1527. – 1536.) • Marko Corner (1536.) • Alojzije Michieli (1566. – 1575.) • Ivan Dominik Marcot (1575. – 1602.) • Markantun de Dominis (1602. – 1616.) • Sforza Ponzoni (1616. – 1640.) • Leonard Bondumier (1641. – 1667/8.) • Bonifacije Albani (1668. – 1678.) • Stjepan I. Cosmi (1678. – 1708.) • Stjepan II. Cupilli (1708. – 1720.) • Ivan Krstitelj Laghi (1720. – 1730.) • Antun Kadčić (1730. – 1746.) • Pacifik Bizza (1746. – 1756.) • Nikola Dinarić (1756. – 1765.) • Ivan Luka de Garagnin (1765. – 1784.) • Lelije de Cippiko (1784. – 1807.)
Splitsko-makarski biskupi
Pavao Klement Miošić (1829. – 1837.) • Beninj Albertini, bp (1839.) • Josip Godeassi (1840. – 1843.) • Alojzije Marija Pini (1844. – 1865.) • Marko Kalogjera (1866. – 1888.) • Filip Frano Nakić (1889. – 1910.) • Antun Đivoje (1911. – 1917.) • Juraj Carić (1918. – 1921.) • Kvirin Klement Bonefačić (1923. – 1954.) • Frane Franić (1954. – 1969.)
Splitsko-makarski nadbiskupi i metropoliti
Frane Franić (1969. – 1988.) • Ante Jurić (1988. – 2000.) • Marin Barišić (2000. – 2022.) • Dražen Kutleša (2022. – )
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ante_Jurić&oldid=6586832"