Ante Marković

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ante Marković
Ante Marković

Ante Marković

Rođenje 25. studenoga 1924., Konjic, BiH
Smrt 28. studenoga 2011., Zagreb, Hrvatska
Politička stranka SKJ, SRSJ
Zanimanje političar, gospodarstvenik

Ante Marković (Konjic, BiH, 25. studenoga 1924. - Zagreb, 28. studenoga 2011.), bio je hrvatski i jugoslavenski komunistički političar i poslije gospodarstvenik. Marković je bio predsjednik Predsjedništva Hrvatske i posljednji predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (tj. vlade) SFRJ.[1][2] Po narodnosti bio je Hrvat.

Sadržaj

Životopis [uredi]

Ante Marković rodio se u Konjicu, 1924. godine. Prije Drugoga svjetskog rata pripadao je Naprednom omladinskom pokretu i vrlo rano postao je članom Komunističke stranke te je poslije bio sudionikom NOB-a od 1941. godine.[3] Diplomirao je elektrotehniku na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1954. godine. Zaposlio se u poduzeću »Rade Končar«. Generalnim direktorom postaje 1961. i na toj funkciji ostaje pune 23 godine, do 1984. U politiku je ušao dvije godine prije, 1982. godine, na položaj predsjednika Izvršnog vijeća Sabora (tj. vlade) Socijalističke Republike Hrvatske (SRH). Po okončanju četverogodišnjeg mandata, izabran je, 1986. godine, na funkciju predsjednika Predsjedništva SRH, umjesto Eme Derosi-Bjelajac. Za predsjednika savezne vlade izabran je 16. ožujka 1989. godine, umjesto Branka Mikulića iz BiH, koji je podnio ostavku.

Marković je pokrenuo ambiciozan program ekonomskih reformi, koji je, međutim, propao. Nastao je raspad Jugoslavije.

Umro je u Zagrebu 28. studenoga 2011. godine. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoju.[4]

Uloga uoči i tijekom velikosrpske Agresije [uredi]

Bio je na čelu vlade kada je JNA zauzela granicu Slovenije, i kada je napadnut Vukovar i veliki dijelovi Hrvatske. Na početku Velikosrpske agresije zalagao za embargo na uvoz oružja u doba kada je agresorska Jugoslavenska narodna armija imala je ogroman arsenal oružja. Hrvatska tada nije bila opremljena za odgovarajući otpor četvrtoj najjačjoj sili Europe. Tada je uveden embargo na isporuku oružja kao je jedna od glavnih poluga politike međunarodne zajednice i onemogućen svaki značajniji pokušaj Hrvatske kao i BiH na pravo na samoodbranu.[5]

Osnovao je stranku Savez reformskih snaga Jugoslavije koja se je zalagala za nastavak postojanja SFRJ i protiv izdvajanju republika i pokrajina iz sastava Jugoslavije.

7. listopada 1991. godine bio je žrtvom pokušaja atentata kada je bio zajedno s dr. Franjom Tuđmanom i Stjepanom Mesićem na ručku a JNA zrakoplovima raketirala Banske dvore.[1]

Ostavku je podnio 20. prosinca 1991. Od tada je uglavnom živio u Austriji i bavio se konzultantskim poslovima za velike tvrtke i vlade, između ostaloga i za Vlade BiH i Republike Makedonije.[1]

Djela [uredi]

  • Ekonomisti o krizi: razgovor ekonomista s mandatorom za SIV, dipl. ing. Antom Markovićem, Beograd, 1989. (surad. i ur. Tomislav Popović)[6]
  • Jugoslovenske promene: govori i izlaganja Ante Markovića, Predsednika Saveznog izvršnog veća, Beograd, 1990. (engl. izd. Yugoslav Changes: addresses and statements by Ante Marković, Yugoslav Prime Minister, Beograd, 1990.)
  • The Laws on Economic Reform in Yugoslavia (gl. ur. Josip Druker)[7]

Izvori [uredi]