Ante Paradžik

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ante Paradžik
1. dopredsjednik HSP-a
u službi
27. veljače 1990. – 21. rujna 1991.
Predsjednik Dobroslav Paraga
Prethodnik ured osnovan
Nasljednik Anto Đapić
1. načelnik Ratnog stožera HOS-a
u službi
lipanj 1991. – 21. rujna 1991.
Prethodnik  ured osnovan
Nasljednik Dobroslav Paraga
Rođenje 10. veljače 1943.
Smrt 21. rujna 1991.
Politička stranka HSP (od 1990.)
HDS (1990.)
HDZ (1989. - 1990.)
Zanimanje pravnik

Ante Paradžik (Ljubuški, 10. veljače 1943. - Zagreb, 21. rujna 1991.), hrvatski političar, dopredsjednik HSP-a, jedan od osnivača i načelnik Ratnog stožera Hrvatskih obrambenih snaga, stranačke vojske HSP-a. Kao student bio je sudionik Hrvatskog proljeća 1971.

Mladost[uredi VE | uredi]

Ante Paradžik rođen je u Ljubuškom od oca Blaža i majke Milice. Otac mu je bio vojnik Hrvatske vojske te je nestao 1945. kod Bleiburga. Ante Paradžik osnovnu i srednju školu završio je u rodnom Ljubuškom, a Pravni fakultet u Zagrebu, gdje je apsolvirao na trećem stupnju iz područja obiteljskog prava.

Antikomunistička djelatnost[uredi VE | uredi]

Paradžik je bio sudionik Hrvatskog proljeća 1971 kao predsjednik Saveza studenata Hrvatske (SSH). Istaknuo se u vrijeme studentskih demonstracija krajem 1971. U svojim javnim istupima izražavao je ciljeve studenata: konstituiranje Hrvatske kao suverene države Hrvata, pružanje podrške Savezu komunista Hrvatske, uklanjanje protivnika reformi i bržu promjenu deviznog sustava u korist Hrvatske. Paradžik je posebno isticao potrebu za sve većom samostalnošću Hrvatske. Na uvodnom izlaganju pred zborom hrvatskih sveučilištaraca izražava njihovo zanimanje za jasnim definiranjem hrvatske državnosti i pune ravnopravnosti svih državljana koji žive u SR Hrvatskoj. Istaknuo je kako su Hrvati kroz narodnooslobodilačku borbu i revoluciju ostvarili svoju nacionalnu državu te da je, polazeći od prava na samoopredjeljenje do otcjepljenja udružio s ostalim narodima SFR Jugoslavije. Kritizirao je i nove amandmane na Ustav SFRJ koji su bili nejasni i podložni različitom tumačenju, te predlaže da se prihvate studentski prijedlozi oko sadržaja amandmana.[1] Nadalje, tražio je oštrije djelovanje kako bi se pomaklo pitanje deviznog i bankarskog sustava, razbijanje centralističkog gospodarskog sustava te sudjelovanje radnika u inozemstvu u formuliranju ustava. Za seljake je tražio veći zemljišni maksimum, komasaciju i povoljno kreditiranje.[2]

Nakon sloma Hrvatskog proljeća započele su čistke diljem Hrvatske. Veliki broj osoba bio je obuhvaćen podnošenjem ostavki i uhićenjima zbog teških kaznenih djela protiv naroda i države, kontrarevolucionarnog djelovanja, nacionalizma te rušenja države i društvenog uređenja. Vođe studentskih demonstracija su uhićeni i osuđeni na zatvorske kazne: Dražen Budiša na četiri, Ivan Zvonimir Čičak i Paradžik na tri, a Goran Dodig na godinu dana strogog zatvora.[3]

1975. je ponovno uhićen pod optužbom za razna krivična djela. Četiri mjeseca je u zatvoru mučen da bi bio pušten kao nevin. 1976. je uhićen i osuđen na dva mjeseca zatvora zato što je na pozivnicama na svoje vjenčanje stavio hrvatsku trobojnicu bez komunističke crvene zvijezde. U braku sa suprugom Jozefinom je dobio troje djece, Mislava, Veroniku i Katarinu.

Zbog kritiziranja komunizma i jugoslavenske države, te zagovaranja demokracije i poštivanja ljudskih prava, još je nekoliko puta bio hapšen. Kazne je odsluživao u Zagrebu i Lepoglavi. Putovnica mu je bila oduzeta te vraćena tek 1990., nakon 19 godina.

Politička djelatnost[uredi VE | uredi]

Popuštanjem jednostranačkog komunističkog sustava u Jugoslaviji, u Hrvatskoj se počinju osnivati političke stranke. Ante Paradžik se odmah uključio u politički život. Sudjelovao je u osnivanju Hrvatske demokratske zajednice, te je napisao i statut stranke. Zbog neslaganja oko programa i rada stranke, on i još sedam utemeljitelja istupilo je iz HDZ-a i osnovalo novu stranku, Hrvatsku demokratsku stranku. No i tamo je ubrzo došlo do neslaganja jer vodstvo stranke nije kao cilj istaklo nezavisnost Hrvatske.

Ante Paradžik, Krešimir Pavelić, i još neki članovi HDS-a istupili su iz stranke, te 25. veljače 1990. utemeljili novu stranku, Hrvatsku stranku prava, kao nastavak Stranke prava dr. Ante Starčevića. Za predsjednika stranke izabran je Dobroslav Paraga, a za dopredsjednika izabran je Paradžik. Početkom Domovinskog rata 1991. vodstvo HSP-a utemeljilo je oružane jedinice za obranu Hrvatske, Hrvatske obrambene snage. Paradžik je postao prvi načelnik Ratnog stožera HOS-a.

Paradžik je kritizirao tadašnju hrvatsku vlast na čelu sa Franjom Tuđmanom, smatrajući da ne čini dovoljno na obrani Hrvatske. 21. rujna 1991., na povratku sa stranačkog skupa HSP-a u Križevcima, Paradžik je ubijen u pucnjavi hrvatskih policajaca. Policajci su se poslije pravdali time da su dobili anonimnu dojavu da su u automobilu "martićevci". Ubojice su osuđeni na zatvorsku kaznu ali su ubrzo bili amnestirani.

U čast Anti Paradžiku, dvije postrojbe HOS-a dobile su njegovo ime, II. bojna "Ante Paradžik" i 1. satnija "Ante Paradžik".

Spomenik u Ljubuškom

Izvori[uredi VE | uredi]

Citati
  1. Knezović, 1995., str. 231.
  2. Knezović, 1995., str. 232.
  3. Jandrić, 2005., str. 333.
Knjige i članci
  • Berislav Jandrić: "Represivne mjere komunističkog režima prema hrvatskoj političkoj oporbi 1945-1975 godine. Najznačajniji politički procesi", Dijalog povjesničara/istoričara 9. Friedrich Naumann Stiftung, Zagreb, 2005. ISBN 9539603730
  • Marin Knezović: "Štrajk hrvatskih sveučilištaraca u jesen 1971. u onodobnom tisku", Radovi, tom 28. Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, 1995. ISSN 0353295X

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]