Ante Tresić Pavičić
Ante Tresić Pavičić (Vrbanj na Hvaru, 10. srpnja 1867. – 27. listopada 1949., Split), hrvatski književnik i političar.
Životopis [uredi]
Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a kasnije nastavlja školovanje u Splitu, Zadru, Kotoru i Beču, gdje studij povijesti i filozofije okončava disertacijom o Leibnizovom determinizmu. Prvu zbirku pjesama, potpisanu pseudonimom Mosorski guslar, objavljuje još kao student (Glasovi s mora Jadranskoga, 1891.) i odmah pokazuje sklonosti za oživljavanje antičkog duha. Uslijedilo je još nekoliko zbirki poezije, od kojih su najviše pažnje privukli Sutonski soneti (1904.), dok je doživljaje s puta u SAD, kamo se otisnuo 1905., iznio u putopisu Preko Atlantika do Pacifika (1907.). Upravo ti će putopisi postati najvrijedniji dio autorove književne ostavštine i donijeti mu epitet majstora hrvatske putopisne proze.[1].
U dramskom je stvaralaštvu zaokupljen temama iz nacionalne i rimske prošlosti pa od povijesnih drama možemo izdvojiti Katarinu Zrinjsku i Ljutovida Posavskog, kao i tetralogiju Finis Reipublicae. Kvalitativno najslabiji dio njegovog opusa predstavljaju romani (Izgubljeni ljudi, Pobjeda kreposti i Moć ljepote), u kojima previše do izražaja dolazi tendenciozna i programatska komponenta. [2].
U rukopisu je ostao njegov deseterački povijesni ep Gvozdansko, u kojem kroz 32 pjevanja opisuje obranu istoimene utvrde od Turaka 1577. (djelo je tiskano posthumno 2000.)[3], a izdavao je i časopise Novi viek (Zagreb, 1898.) i Jadran (Trst, 1903.).
Usporedno s književnom gradio je Tresić Pavičić i političku karijeru. U ranoj fazi je bio pravaš[2], no nakon Prvog svjetskog rata će kao simpatizer ORJUNE, (ili su ga barem orjunaši takvim smatrali), [4] postati diplomatski predstavnik SHS u Madridu i Washingtonu.
Djela [uredi]
- Glasovi s mora jadranskoga (1891.)
- Izgubljeni ljudi (1893.)
- Nove pjesme (1894.)
- Ljutovid Posavski (1894.)
- Po Lici i Krbavi (1895.)
- Simeon Veliki (1897.)
- Pobjeda kreposti (1898.)
- Katarina Zrinjska (1899.)
- Gjuli i sumbuli (1900.)
- Moć ljepote (1902.)
- Valovi misli i čuvstava (1903.)
- Sutonski soneti (1904.)
- Po Ravnim kotarima (1906.)
- Preko Atlantika do Pacifika (1907.)
- Finis reipublicae (1909.)
- Plavo cvieće (1928.)
- Gvozdansko (1940., objavljen tek 2000.)
- Sudbina izdajice
Izvori [uredi]
- ↑ Vjesnik - Tresić Pavičić u dva sveska
- ↑ 2,0 2,1 NA DANAŠNJI DAN- ROĐEN Ante Tresić Pavičić
- ↑ Matica hrvatska - Kvartet od dva dueta
- ↑ FFST Ivan J. Bošković: Recepcija futurizma u splitskoj sredini (prilog temi o futurizmu u hrvatskoj književnosti), pristupljeno 30. rujna 2010.
