Antestor

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Antestor

Thor Georg Buer i Lars Stokstad na Elements of Rock 2011.

Thor Georg Buer i Lars Stokstad na Elements of Rock 2011.
Poznat/a i kao Crush Evil
Osnivanje 1990.
Žanr/ovi unblack metal, death metal, doom metal
Djelatno razdoblje 1990. - 2007.; 2010. - traje
Producentska kuća Cacophonous Records
Endtime Productions
Bombworks Records
Angažman Vaakevandring
Web-stranica http://www.antestor.no/
Članovi (članice)
Ronny Hansen (aka Vrede)
Lars Stokstad (aka Vemod)
Erik Normann Aanonsen
Henning Børven
Robert Bordevick
Bivši članovi
Morten Sigmund Mageroy (aka Sygmoon) - klavijature
Nicholas Main Henriksen - klavijature
Thor Georg Buer - gitara, bas gitara
Vegard Undal (aka Gard) - bas gitara
Tony Kirkemo - bubnjevi
Kjetil Molnes (aka Martyr) - vokal
Svein Sander (aka Armoth) - bubnjevi
Erling Jorgensen (aka Pilgrim) - gitara
Stig Rolfsen (aka Erkebisp) - gitara
Paul W - bubnjevi
Jan Axel Blomberg - bubnjevi

Antestor je extreme metal sastav osnovan 1990 u Jessheimu u Norveškoj. Zaslužan za početak sjevernoeuropske kršćanske metal scene[1], Antestor je jedini sastav čiji je album izdao Cacophonous Records, koji je također izdavao albume sastava kao što su Dimmu Borgir, Sigh i Cradle of Filth. Jedini sastavov album izdan pod Cacophonous Records, The Return of the Black Death, dokazao je utjecaj za pokret kršćanskog black metala te je prodan u preko 10.000 primjeraka.

U kasnim devedesetim godinama prošloga stoljeća prozvali su svoj glazbeni stil rađe "sorrow metalom" nego black metalom jer je pokret black metala u javnosti bio povezan sa sotonizmom u Norveškoj. Prema HM Magazineu, progresivni elementi na njihovom debitantskom albumu Martyrium su možda bili iznad njihovog vremena na norveškoj extreme metal sceni.[2]


Sastav je prošao kroz mnoge promjene članova tokom godina, te sa Antestor trenutno sastoji od gitarista osnivača Larsa Stokstada (Vemoda), pjevača Ronnyja Hansena (Vredea), basista Erika Normanna Aanonsena, gitarista Roberta Bordevicka) te bubnjara Henninga Børvena. Originalni pjevač Kjetil Molnes (Martyr) i bubnjar Svein Sander (Armoth) napustili su sastav oko 2000., te su se članovi ortaškog norveškog black metal sastava Vaakevandring pridružili Antestoru.

Biografija[uredi VE | uredi]

Crush Evil era[uredi VE | uredi]

1990., sastav su osnovali pod imenom "Crush Evil" Lars Stokstad, Kjetil Molnes, Øyvind Hope i Erling Jørgensen u Jessheimu u Norveškoj. Paul W im se kasnije priključio kao bubnjar. U to vrijeme, glazbeni stil sastava je bio spoj death metala, doom metala i thrash metala[3]. 1991. godine snimili su i objavili svoj prvi demo, The Defeat of Satan, koji sadrži tri pjesme i outro. Sastav je kršćanski i tokom njihove karijere su radi toga dobivali prijetnje smrću[4].

Samo postojanje sastava je prouzročilo raspravu u metal podzemlju. Na primjer, tokom ranih devedesetih, Bård Faust iz sastava Emperor je iznio slučaj pri razgovoru s Euronymousom, gitaristom i pjevačem iz prvobitnog black metal sastava Mayhem o norveškoj glazbenoj sceni. Faust je pitao: "Ne misliš li da je nešto pošlo po zlu kad je došlo do toga da imamo kršćanski "black metal" sastav (Crush Evil)? Imaš li ikakav savjet kako da ih ubijemo?" Euronymous je odgovorio: "Dovoljno je loše što imamo nekoliko društvenih sastava, ali kršćanski sastav je ipak previše. Ali ne brini se, imamo planove. Neće nastaviti još dugo vremena." Ipak, sastav je nastavio postojati unatoč ovim prijetnjama. Antestor nikad nije bio prisiljen na raspad, i u skoro ironičnom preokretu sudbine, Jan Axel Blomberg (poznatiji kao Hellhammer, bubnjar Mayhema) je bio studijski bubnjar na sastavova zadnja dva izdanja.

Martyrium[uredi VE | uredi]

1993. godine, Vegard Undal se priključio sastavu kao basist te je Svein Sander postao njihov bubnjar. Tokom tog vremena, promijenili su ime Crush Evil u Antestor, što na latinskom jeziku znači "poziv za svjedoka" ili "svjedočiti".Despair je bio njihov prvi samostalni demo, te je bio objavljen pod imenom sastava Antestor. Demo počinje s introm i završava s obradom stare norveške himne, koja se zvala Jesus, Jesus, Ver Du Hjå Meg (Isuse, Isuse, budi sa mnom). Strawberry Records je objavio 600 kopija izdanja.

1994. godine, Antestor je snimio svoj prvi cjeloviti studijski album, Martyrium. Arctic Serenades Records je originalno trebao izdati taj album, ali se zbog nepoznatih razloga to nikad nije dogodilo, i sastav je pokušao pronaći drugu izdavačku kuću kako bi izdali album. U intervjuu, bubnjar Armnoth je rekao: "...bili smo u kontaktu s izdavačkom kućom koja se zvala Morphine Records. Ali to je bilo o potpisivanju ugovora za album Martyrium. Mi nismo nikad potpisali taj ugovor no taj tip, Burrito, je napravio nekoliko promosnimaka te je prodao svaku od njih ilegalno jer nije imao ugovor." No ipak, te snimke su kružile do svog petog izdavanja te je Antestorova publika brzo rasla. Martyrium je bio posljednji album koji je naglašavao sastavovu death/doom usmjerenost.

3. lipnja 1994., Antestor se pojavio na lokalnom televizijskom programu pod nazivom "BootlegTV" gdje su mladi mogli vježbati i iskusiti snimanje i video produkciju. Obično su lokalni sastavi iz Osla svirali na tom programu koji je prenosila televizijska postaja TVNorge. Tokom postojanja tog programa, Antestor je odsvirao pet pjesama sa Martyriuma. 6. lipnja 1995., Antestor je istaknut u članku norveškog tjednika Morgenbladet koji je raspravljao o fenomenu kršćanskog black metala, okružujući black metal kontroverzu albuma Hellig Usvart australskog unblack metal sastava Horde iz 1994. godine. U članku, pjevač Kjetil Molnes objašnjava sastavov stav o tome može li kršćanski sastav svirati black metal: "Mi se identificiramo s black metalom u stilu glazbe, a ne s black metalom kao ideologijom ili vjerom."

The Return of the Black Death[uredi VE | uredi]

1997. godine, Antestor je snimio promo CD nazvan Kongsblod. Promo CD je zainteresirao britansku izdavačku kuću Cacophonous Records, koja je jedna od najvećih izdavača s iskustvom u području black metal glazbe te je pomogla održati mnoge sastave poput Cradle of Filth i Dimmu Borgir na početku njihove karijere. Cacophonous je potpisao ugovor za dva albuma s Antestorom. 1998. godine, Cacophonous je izdao Kongsblod pod drugim imenom, The Return of the Black Death te je promijenio originalnu sliku albuma poznate norveške slike u sliku Joe Petagnoa, poznatog američkog crtača za heavy metal sastave.

Postojanje Cacophonousa kao necrkvenog izdavača koji je izdavao materijale sastava koji je bio kršćanske vjere je izazvalo zanimanje na metal sceni. U intervjuu s Art for the Ears Webzine, objavljenog 12. prosinca 1998., Armoth je izjavio: "Mi smo poslali CD i kratku biografiju. Oni su htjeli potpisati ugovor s nama samo radi glazbe. I to je točno ono što smo mi i htjeli." Dvije godine kasnije u intervjuu iz 2000. sa finskim četvrtim izdanjem The Christian Underground Zine, reporter je pitao Antestor: "Ipak, imali ste ugovor s Cacophonous Records (ex-Cradle of Filth, Bal-Sagoth). Kakva ste iskustva dobili iz toga?" Sastav je odgovorio: "Ustvari, vrlo loša. Ne mogu reći da su učinili išta drugo osim što su izdali album. Ništa od novca ili honorara, ništa." Reporter je također upitao: "Je li izdavačka kuća postavila ikakve zahtjeve za vaš stil?" Antestor je odgovorio: "Ništa takvoga. Samo su rekli da nije preporučljivo za nas da baš svugdje objavljujemo da smo kršćanski sastav, te su cenzurirali riječi "Gospodin" i "Isus" iz naših tekstova. Mi smo sami uklonili par tekstova jer nismo htjeli izazivati nepotrebno."

The Return of the Black Death je uglavnom bio vrlo dobro prihvaćen i od fanova kršćanskog, i od fanova nekršćanskog black metala i kritičara. Na primjer, britanski časopisi Kerrang! i Terrorizer su oboje dali albumu četiri zvijezdice od pet. Glazbeno, The Return of the Black Death je spoj black metala i doom metala. Album se zasniva na hipnotičkoj i hladnoj atmosferi i prikazuje elemente iz norveške narodne glazbe, što je dovelo do toga da su neki počeli smatrati Antestor viking metal sastavom. Međutim, tokom tog vremena, sam sastav je izjavio da su nesigurni može li kršćanski sastav svirati black metal, jer je tada pokret i dalje bio jako povezan sa Sotonizmom. Bubnjar Svein Sander izjavljuje u intervjuu iz 1998.: "Mi čak ne zovemo našu glazbu black metalom... Mi ju zovemo atmospheric sorrow metalom. Zato jer je to neutralnije. Tada ljudi ne bi rekli: "oh, vi svirate black metal, vi ste Sotonisti". U našoj glazbi stvarno prebiva žalosna i tužna glazba. I još je na neki način hladna, zimska, sjeverna na neki način."

The Forsaken[uredi VE | uredi]

2000. godine, Antestor je potpisao ugovor s Endtime Productions, metal izdavačkom kućom, koja je također pomogla norveškom metal sastavu Extol da počne svoju karijeru. Originalni pjevač Kjetil Molnes (Martyr) je napustio Antestor. Ipak, raspad drugog norveškog kršćanskog metal sastava, Vaakevandring, dovelo je do toga da se više bivših članova Vaakevandringa priključilo Antestoru. Naime, Ronny Hansen, koristeći novi nadimak Vrede, je postao novi pjevač Antestora, te je Morten Sigmund Mageroy (poznat u Antestoru pod nadimkom Sygmoon) postao njihov klavijaturist. Ann-Mari Edvardsen, koja je pjevala u norveškom gothic metal sastavu The Third and the Mortal, se priključila sastavu kao pjevačica. Po prvi puta tokom njihove karijere, Antestor je počeo koristiti vrlo poznate corpse paint maske kao dio njihovih koncerata uživo i kao njihov općeniti stil.

2000. godine, Endtime Productions je izdao Martyrium sa naslovnicom švedskog crtača naslovnica metal sastava, Kristiana Wåhlina. Te godine je Antestor također išao na turneju u Sjedinjene Američke Države s Extolom, svirajući u malim prostorima i konačno nastupili na Cornerstone Festivalu. Tokom sljedećih nekoliko godina, sastav je malo "utihnuo"; nisu izdali niti jedan album do 2003., kada su reizdali svoja najranija dva dema na jednom CD-u, nazivajući ga The Defeat of Satan. Bubnjar Svein Sander (u Antestoru Armoth) je napustio sastav tokom tog vremena, te Antestor neće naći novog stalnog bubnjara još nekoliko godina.

2004. godine, Antestor je promijenio svoj stil u moderniji black metal, te su izdali svoj prvi set novih pjesama od The Return of the Black Death na EP-u nazvanog Det Tapte Liv ("Izgubljeni život"). Det Tapte Liv se koncentrirao manje na black metal stajališta Antestorovog stila, a više na instrumentalne pjesme. Ipak, nagovještavao je na što se sastav pripremao, a to će rezultirati na njihovom cjelovitom albumu iz 2005., The Forsakenu. Naslovnice je za oba izdanja još jednom bio napravio Kristian Wåhlin, te je na EP-u naslikao crkvu Borgund. Hellhammer je bio bubnjar na oba izdanja. U intervjuu sa ruskom metal stranicom Metal Library 7. siječnja 2007. godine, Blomberg je upitan što njegovi kolege iz Mayhema i diskografska kuća misle o njegovom sudjelovanju u Antestoru, a on je odgovorio: "Da budem iskren, bio je jedan veliki "jebite se!" njima svima. Opet ću ponoviti da ja odlučujem što ću raditi i neću svirati samo u black metal sastavima." Sastav je također zamolio Hellhammera da svira i uživo za njih, ali on je odbio. Hellhammer je također izjavio: "U mom mišljenju, black metal danas je samo glazba. Ni ja ni ostali članovi Mayhema nikad nismo stvarno bili protiv religije ili nečeg drugog. Mi smo primarno zainteresirani u glazbu." Ronny Hansen je komentirao Blombergovu izjavu: "Prvo, Jan Axel "Hellhammer" je potpuni profesionalac. Započeo je s necrkvenom scenom i gore (nasmije se) ali on ne mari je li necrkvena ili kršćanska. Odmah je znao što Antestor predstavlja. I možda ako ikad dobijemo šansu, mi ćemo više nego biti zadovoljni da ga opet prihvatimo u sastav. Jer je njegovo bubnjanje nevjerojatno. Mislim da je on najbolji bubnjar na sceni i mi smo vrlo veliki srećkovići što smo uspjeli posuditi njegovu briljantnost."

Omen[uredi VE | uredi]

Novi bubnjar Tony Kirkemo kasnije se pridružio sastavu 2005. godine kao bubnjar za javne nastupe uživo. Sastav je rijetko kad nastupao na takvim nastupima te je nastupao samo na eksplicitnim festivalima kršćanske glazbe. Primjeri javnih nastupa na kojim je sastav nastupao u 2000.-ima uključuju koncerte na Bobfestu 2000. u Stockholmu, 2004. u Linköpingu te na Nordic Festu 2004. u Oslu.

Neki članovi još uvijek sviraju u black metal sastavu Vaakevandring, koji je svirao na koncertu ujedinjenja 2007. godine zajedno s Antestorom na Endtime Festivalu koji se održao krajem ožujka 2007. u Halmstadu. Antestor je nastupao na koncertu s mnogobrojnim zamjenskim glazbenicima. Na tom koncertu Antestor je izjavio da je to njihov posljednji nastup na neko vrijeme.

Nakon tri godine tišine 29. siječnja 2010. sastav je objavio službenu stranicu na Facebooku. Kasnije su i predstavili nove članove: Basista Thora Georga Buera (Grave Declaration), gitarista Roberta Bordevika (Grievance, Vardøger), bubnjara Joa Henninga Børvena (Morgenroede) i klavijaturista Nickolasa Maina Henriksena (Aspera, Desdemon). S ovom postavom, sastav je nastupao na Nordic Festu u Oslu 2010. godine. 4. studenog 2010. objavili su svoje potpisivanje za Bombworks Records kako bi snimili album i EP. Nakon nekoliko promjena članova sastava sredinom 2011., Erik Normann Aanonsen se priključio sastavu kao basist dok se Thor Georg prebacio na gitaru te je nastup na Norwegian Seaside Festivalu bio sa takvom postavom. Album je snimljen te produciran u Švedskoj. Gitarist Thor je napustio sastav kako bi se usredotočio na svoje fakultetko obrazovanje, ali je izjavio da bi se mogao vratiti ako se ukaže prilika. Četvrti album Omen je izdan 30. studenog 2012. godine. Brazilska turneja je najavljena za početak 2013. godine. Tokom odlaska na nastup u Belo Horizonteu, sastav je bio suočen sa protestom organiziranom od ruke Black Metal/Anti-kršćanskih radikala koji su odbijali mogućnost kršćanskog black metal sastava da nastupa u gradu. Budući da su radikali već objavili svoje namjere na internetu, lokalna policija je angažirala jednog tajnog policajca kao dodatak prisutnih 30 zaštitara kako bi zagarantirali sigurnost nastupa. Jednom na nastupu je policajac čak morao pucati u zrak kako bi kontrolirao pobunjenike. Na YouTube je prenesen video koji prikazuje grupu radikala kako viču "Jebi se Antestore!" (Fuck you Antestor!) izvan mjesta gdje su nastupali te kako lokalna policija ispraća članove sastava.

Poslije nastupa, sastav je dao javni iskaz o incidentu, pri tome zahvaljujući svojim obožavateljima na dolasku usprkos rizicima kojima su bili izloženi, te blagoslivljajući radikale: "Mi smo ponosni nazivati vas našom braćom i sestrama u Kristu. Zadnje ali ne i najmanje važno, mi moramo zahvaliti i scenskim zaštitarima i policiji Belo Horizontea na ispratnji kroz bijesnu rulju. [...] Mi ne mrzimo bijesnu gomilu koja je došla da nas ozlijedi. Ustvari, naša poruka u našim nastupima je da volite svoje neprijatelje. Neka Bog blagoslovi svakoga tko je stajao vani vičući: Fuck Antestor! Nadamo se da možemo jednog dana razgovarati kao razumni ljudi na svježe iscjeđenom soku. Ekstra specijalni pozdravi našim obožavateljima koji su imali muda doći iako su znali da bi moglo biti opasno. Antestor vas pozdravlja i blagoslovljeni bili!" U novinskom intervjuu s norveškim kršćanskim novinama Dagen, dva dana sljedeći sastavov sigurni povratak u Norvešku, basist Erik Normann Aanonsen je rekao kako se pripremio za najgori mogući scenarij, na primjer da bi turneja mogla završiti i smrću, te ponavlja sastavovo zahvaljivanje agresivnim brazilskim sotonistima navodeći: "Sada smo dva puta veći u Brazilu nego prije nego što smo otišli tamo."

Diskografija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Bryzak, Michael. Tekstovi s albuma The Defeat of Satan. 2003. Endtime Productions
  2. Lee Rake, Jamie (2000). Antestor - Martyrium. HM Magazine. Open Publishing. pristupljeno 2008-05-10
  3. Ryhänen, Pekka (2003-03-09). Antestor - The Defeat of Satan (Finski jezik). Imperiumi.net. Open Publishing. pristupljeno 2007-08-29
  4. Lucas (2004-08-08). Antestor. Godcore.com. Open Publishing. Arhivirano s izvorne stranice na 2007-09-27. pristupljeno 2007-08-29