Antoine Watteau

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Antoine Wateau
rokoko
Antoine Watteau
Slika Rosalbe Carriera iz 1721.
Rođenje 10. listopada 1684.
Valeciennes, Francuska
Smrt 18. kolovoza 1721.
Noget-sur-Marne, Francuska
Vrsta umjetnosti crtež - slikarstvo
Praksa Pariz
Utjecao Jean-Baptiste Siméon Chardin, Francoise Boucher, itd.
Utjecali Flamanska umjetnost, Jacques Callot
Poznata djela Polazak na Kiteru
Parisov sud
Harlekin
Dvorski bal
Portal o životopisima

Jean-Antoine Watteau ili Antoine Watteau (10. listopada 1684., Valeciennes18. kolovoza 1721., Noget-sur-Marne) je jedan od najistaknutijih predstavnika francuskog slikarstva 18. stoljeća i najvažniji prethodnik, ponekad nazivan i začetnikom, rokokoa.

Život i djelo[uredi VE | uredi]

Ukrcavanje za Kiteru, (1717., ulje na platnu, 128 × 193 cm, Schloß Charlottenburg, Berlin.

Watteau napušta "veličanstveno" slikarstvo kakvim se bave na dvoru Luja XIV. i nadahnuće radije traži u djelima velikih holandskih i flamanskih umjetnika iz 17. stoljeća i bakropisa Jacquesa Callota.

Toplim, senzualnim i bogatim koloritom, te osebujnim gracioznim stilom slikao je galantne prizore u idealiziranom krajoliku (Polazak na Kiteru, Zabava u prirodi, Poduka u ljubavi).

Pierrot ili "Gilles" (lik iz comedia dell'arte), oko 1718.-1719., ulje na platnu, Louvre, Pariz.

Polazak na Kiteru (1717.) je jedno od najpoznatijih i najtajanstvenijih slika 18. stoljeća; njome se u slikarstvo uvodi tema fêtes galantes koja će u rokokou odigrati jako važnu ulogu. Ovom temom se svijet promatra kao "kazalište prirode" u kojem pripadnici mondenih društvenih krugova uživaju u dokolici. Slika prikazuje veselo društvo u otmjenoj odjeći kako se padinom spušta do obale mora odakle polaze do hrama božice ljubavi – Afrodite na otoku Kiteri; izlet očito posvećen zabavi i ljubavi. Watteau je dočarao raskošne boje kasne jeseni, sunce je na zalazu, a i skupina silazi u udaljenu, neizvjesnu i maglovitu dubinu. Slikar, kao prorok, simbolično prikazuje sudbinu visokog feudalnog društva koje će u najvećem obilju i najljepšem trenutku morati sići s povijesne pozornice nakon francuske građanske revolucije 1789.

Watteau je slikao i mitološke kompozicije (Parisov sud) i neobične likove iz commedije dell'arte (Talijanska komedija; Harlekin; Nonšalantni mladić).

Njegove žanr-slike odaju anegdotalnost i dobro poznavanje holandskih majstora, a siromaštvo se na njima slikao obojeno zagonetnom i ljupkom melankolijom.

Njegov kozmopolitski ukus i senzibilitet pridonijeli su višeznačnoj složenosti Watteauova djela – bogatstvu aluzija, dvosmislenim značenjima, a često i nepronicljivosti i fantazmagoričnosti u kojima se odražavaju proturječja njegova vremena.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Antoine Watteau