Anton Rubinstein

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Anton Rubinstein
Anton Rubinstein
Anton Rubinstein, portret Ilje Repina
Biografski podatci
Rodno ime Anton Grigorjevič Rubinstein
Datum rođenja 28. studenog 1829.
Datum smrti 20. studenog 1894.

Anton Grigorjevič Rubinstein (rus.: Антон Григорьевич Рубинштейн), Podolsk , današnja Moldavija, 28. studenog 1829. - nedaleko Sankt Peterburga 20. studenog 1894.), bio je ruski pijanist, skladatelj i dirigent. Napisao je između ostalog šest simfonija i pet koncerata za piano.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rubinstein je pripadao kršćanskoj židovskoj obitelji. Roditelji sele u Moskvu gdje Rubinsteina podučavao sviranju piana A. Villoing, koji ga je 1839. odveo u Pariz gdje mu je i Liszt odao priznanje. Poslije uspješne koncertne turneje u Londonu, Nizozemskoj, Njemačkom savezu i Švedskoj, Rubinstein se zajedno sa svojim bratom Nikolajem u Berlinu posvećuje teorijskom glazbenom studiju pod Siegfriedom Dehnom kao Mendelssohnov štićenik.

Karijera[uredi VE | uredi]

Poslije jednog vremena djelovanja u Beču, vraća se u Rusiju 1848., gdje postaje štićenik velike kneginje Helene, na čiji račun putuje u inozemstvo 1854. U Njemačkoj nalazi izdavača za svoje skladbe; davao je koncerte u Parizu i Londonu a 1858. vraća se nazad u Sankt Peterburg gdje je imenovan dvorskim pijanistom. Sljedeće godine postaje dirigent Ruskog glazbenog društva, a 1862. osniva konzervatorij u Peterburgu i obnaša dužnost direktora konzervatorija u dva perrioda; prvo do 1867., a zatim 1887.-1890.

Između ova dva perioda nije imao nikakav posao već se do kraja posvetio skladateljskom radu i brojnim koncertnim putovanjima, između ostatlih i po SAD 1872., gdje je udario temelje svom bogatsvu. Postaje član švedske glazbene akademije 1870. godine. Na njegov 61. rođendan car Alexandar III. mu dodjeljuje znatnu godišnju mirovinu i proglašava ga plemićem a kasnije postaje počasni građanin Peterburga, dodjeljuje mu se počasni doktorat i dr.

Rubinstein je pri kraju života dao veliki broj koncerata u humanitarne svrhe. Pri Peterburgskom konzervatorju je 1900. osnivan Rubnisteinov muzej.

Radovi[uredi VE | uredi]

Rubinstein je napisao pet koncerata za piano, a od njegovih šest simfonija su Ocean i Symphonie dramatique najpoznatije. U Faustu, Ivanu IV. i Don Quijoteu, Rubinstein se okušava u modernijim stilovima. Više konzervativan bio je u svojim operama, gdje je na njega više utjecao Meyerbeer od Wagnera: Dimitri Donskoi (1852.), Toms (1853.), Die sibirischen Jäger (1854.), Kinder der Heide (1861.), Feramors (1863.) a skladao je i "duhovne opere" (oratorije) Der turm von Babel (1872.), Das verlorne Paradies (1876.), Moses (1887.) i Christus ([1888.). Njegove 4 uvertire pripadaju različitim periodima. Također je skladao i dosta komarne glazbe: violinske i čelo sonate, kao i koncerte za tria, kvartete, kvintete, sekstete, za gudačke instrumente sa ili bez piana itd. Bavio se i spisateljskim radom u djelima Die Musik und ihre Meister 1891., ("Glazba i njeni majstori", ), i u autobiografiji: "Sjećanja zabilježena iz pedesetogodišnje koncertne karijere (1839.-89.) i Gedankenkorb (posthumno, 1897).