Antun Nalis

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Antun Nalis
Rođenje 4. veljače, 1911.
Smrt 14. veljače 2000.
Pseudonim(i) Tonči Nalis
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Antun Nalis (Zadar, 4. veljače 1911. - Zagreb, 14. veljače 2000.) je bio hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac.

Životopis[uredi VE | uredi]

Studirao je pravo na Sveučilištu u Beogradu. Kao glumac započinje u jednoj amaterskoj družini u Šibeniku, a na filmu debitira 1949., glumeći ustašu u Zastavi B. Marjanovića. Ta uloga daje pečat prvom razdoblju njegove karijere, pa negativce vrlo upečatljivo portretira i u filmovima Plavi devet (K. Golik, 1950.), U oluji (V. Mimica, 1952.), Kameni horizonti (Š. Šimatović, 1953.) i Krvavi put (R. Novaković i K. Bergstrom, 1955.). Naslovnom ulogom u Jubileju gospodina Ikla (V. Mimica, 1955.) otkriva se kao nadaren komičar i glumac intuicije, te na filmu i televiziji (pa i na estradi) ostvaruje mnogobrojne veće ili manje uloge takvog karaktera (npr. u seriji satiričnih kratkih igranih filmova pod naslovom Baltazar te u tv serijama Naše malo misto (D. Marušića i Velo misto (J. Marušića). Ipak najveća je priznanja dobio za tragičnu ulogu tifusara u filmu Pogled u zjenicu sunca (V. Bulajić, 1966.), za koju je na festivalu u Puli nagrađen Zlatnom arenom. Do 1987. nastupio je u oko 150 filmova. Nagrađen je Nagradom "Vladimir Nazor" za životno djelo 1975.

Filmografija[uredi VE | uredi]

Televizijske serije[uredi VE | uredi]

Filmovi[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]