Apion
Apion (20-ih pr. Kr. - cca. 45. – 48.) je bio grčko-egipatski gramatičar, sofist i komentator Homerovih djela, rodom iz oaze Siwa.
Apion se školovao u Aleksandriji i tamo proveo najveći dio života. Oko godine 40. je bio član gradske delegacije koja je došla na dvor rimskog cara Kaligule da se požali na navodnu neodanost tamošnjeg židovskog stanovništva, a neposredno nakon velikih i krvavih nereda između Židova i Grka. Apionove kritike židovske kulture su, pak, od Flavija Josipa odgovorene u njegovom djelu Protiv Apiona.
Nešto kasnije se naselio Rimu te je poučavao retoriku sve do vladavine cara Klaudija.[1] Napisao je nekoliko knjiga, od koja nijedna do danas nije sačuvana. Smatra se kako znamenita antička priča "Androklo i lav", koju je sačuvao Aulo Gelije[2] potiče od njegovog djela: Aegypytiacorum ("Wonders of Egypt"). Neki od sačuvanih fragmenata su objavljeni u Etymologicum Gudianum, ed. Sturz, 1818.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Hazel, John Who's who in the Roman World books.google.com. Accessed 2009-4-10.
- ↑ Aulus Gellius. Attic Nights V.xiv