Arapski oriks
| Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove. |
| Arapski oriks | ||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Status zaštite | ||||||||||||||||
Status zaštite: Ugroženi |
||||||||||||||||
| Sistematika | ||||||||||||||||
|
||||||||||||||||
|
|
||||||||||||||||
| Oryx leucoryx Pallas, 1766 |
||||||||||||||||
| Područje života | ||||||||||||||||
Arapski oriks (lat. Oryx leucoryx) je antilopa srednje veličine s grbom na ramenima, dugih ravnih rogova i čupava repa[1]. Najmanji je član roda Oryx. Obitava na području pustinja i stepa Arapskog poluotoka. Arapski oriks je izumro u divljini ranih 1970-ih, ali je sačuvan u zoološkim vrtovima i privatnim čuvalištima i ponovno uveden u divljinu početkom 1980-ih. Arapski oriks je klasificiran kao ugrožena vrsta na Crvenom popisu IUCN-a (2009.2) i navedena u CITES dodatku I. Od 2008, populacija mu je procijenjena na oko 1100 jedinki u divljini i 6000-7000 jedinki u zatočeništvu u zoološkim vrtovima i privatnim zbirkama diljem svijeta. Qatari oriks pod nazivom 'Orry' odabran je kao službena maskota igre za Azijske igre 2006. u Dohi[2].
Sadržaj |
[uredi] Etimologija
Taksonomskih ime Oryx leucoryx je iz grč.orux(Gazella/antilopa) i leukos(bijeli). Arapski oriks se naziva i Bijeli Oryx, te je poznat kao Maha, Wudhaihi, Baqar al Wash i Boosolah na arapskom .
Ruski zoolog Peter Simon Pallas uveo "Oryx" u znanstvenoj literaturi 1767., primjenjujuć ime afričke Eland kao Antilope Oryx (Pallas, 1767). 1777 ime je prebačeno u Cape Gemsbok. U isto vrijeme, on je tkđ.opisao ono što danas nazivamo Arapski Oryx kao Oryx leucoryx, dajući joj područje"Arabije, a možda i Libiji." 1816, Henri Marie de Ducrotay Blainville dijelila je antilopa skupine, usvojajući Oryx kao ime roda, i promijenila Pallasovu Antilope Oryx u Oryx gazella(de Blainville, 1818). 1926, Martin Lichtenstein zbunjen prebacivanjem imena Oryx leucoryx u Scimitar-horned Oryx(sad Oryx dammah) koja je pronađena u Sudanu od strane njem.prirodoslovaca Wilhelm Friedrich Hemprich i Christian Gottfried Ehrenberg (Lichtenstein, 1826). Arapski oriks je tada bio bezimen do prvih živih primjeraka u Europi doniranih Zoološkom društvu u Londonu 1857. Ne shvaćajući da bi to moglo biti Oryx leucoryx prethodnih autora, dr.John Edward Gray predlaže da zovete Oryx Beatrix nakon HRH Princess Beatrice Ujedinjenog Kraljevstva (Gray, 1857). Iako je taj naziv ustrajao niz godina, Oldfield Thomas preimenovao je Scimitar-horned Oryx u Oryx algazal 1903. (što je tada preimenovana Oryx dammah), i dao Arapskom Oriksu natrag izvorni naziv. Zbrka između 2 vrste je pogoršano činjenicom da su oba naziva Bijeli Oriks na engleskom.
[uredi] Anatomija i morfologija
Arabski Oriks visok je 1m kod ramena i teži 70kg. Njihova koža je gotovo svijetlo bijela, a njihov donji dio i noge su smeđe, a tu su i crne pruge, gdje glava prelazi u vrat, na čelu, na nosu i ide od roga kroz oko do ušća. Oba spola imaju duge ravne ili blago zakrivljene prstenaste rogove koji su 50-75cm dugi.
Arabski Oriks odmara tijekom dnevne vrućine i može detektirati kišu, te će krenuti prema njoj, što znači da imaju ogromne staništa, stada u Omanu mogu biti u staništu od3.000 kvadratnih km. Krda su mješovita spola i obično sadrže između 2 i 15 životinja, iako su viđena stada i sa do 100. Arapski oriksi su općenito neagresivani jedni prema drugima što omogućuje da krda žive mirno neko vrijeme. Osim ljudi, vukovi su jedini predator arapskih Oriksa. U zatočeništvu i dobrim uvjetima u divljini, Oriksi postižu životni vijek do 20 god. U razdobljima suše, očekivani životni vijek im se može znatno smanjiti zbog pothranjenosti i dehidracije . Ostali uzroci smrti su borbe između mužjaka, ujedi zmija, bolesti i utapanje u poplavama.
[uredi] Rasprostranjenost
Povijesno Arabski Oriks se vjerojatno kretao tijekom većeg dijela Bliskog istoka. U ranim 1800-im još su nastanjivali Sinaj, juž.Palestinu, Transjordan, velik dio Iraka i većinu Arapskog poluotoka . Tijekom 19.st. i poč.20., stanište arapskih Oriksa je bilo potjerano natrag prema Saudijskoj Arabiji , a do 1914 je bilo samo nekoliko preživjelih izvan te zemlje. Bilo je nekoliko izvješća o arapskim oriksima u Jordanu 1930., ali od sredine 1930-ih jedina preostala populacija bila je u pustinji Nafud na sj.zap. Saudijske Arabije i Rub'al Khali na jugu.
1930e, arapski prinčevi i činovnici naftnih kompanija počinju lov na arapskog oriksa automobilima i puškama. Lov je rastao, a neki su izvijestili da je korišteno čak 300 vozila. Do 1950, Sj.populacija je zapravo izumrla. Zadnji je arapski orinks u divljini prije introdukcije viđen 1972. Arapski orinks preferira stanište u pustinji šljunka ili pijeska, gdje ga štiti brzina i izdržljivost od većine grabežljivaca i pješačkih lovaca. U pijesku pustinje u Saudijskoj Arabiji, arapski oriks se uobičajeno nalazi u tvrdom pijesku područja ravnica između mekše dine i grebena.
[uredi] Ekologija
[uredi] ekologiji hranjenja
Prehrana arapskog oriksa ugl.se sastoji od trave , ali jede veliku raznolikost vegetacije uključujući drveće , pupove , travu , voće, gomolje i korijenje . Stada arapskih oriksa traže rijetke kiše da bi jesli nove biljke koje rastu poslije. Arapski oriks može nekoliko tjedana bez vode. Istraživanja u Omanu je utvrđeno da trava iz roda Stipagrostis primarno jedu; cvijeće iz Stipagrostis biljaka se pojavilo kao najveća sirovih bjelančevina i vode, dok se lišće činilo boljim izvorom hrane s druge vegetacije.
[uredi] Bihevioralna ekologija
Kad oriks ne luta svojim staništem ili ne jede, kopaju plitka udubljenja u mekom tlu ispod grmova ili stabala za odmaranje. Sposobni su otkriti kišu iz daljine i pratiti smjer svježeg rasta biljaka. Broj jedinki u stadu se može uvelike razlikovati(do 100), ali prosjek je 10 ili manje jedinki. Pristupa stadu nema, a jedan mužjak na teritoriju je rijetko. Stada uspostavljaju izravanu hijerarhiju koja uključuje sve ženke i mužjake iznad dobi od oko 7mj. Arapski oriks teži održavanju vizualnog kontakta s drugim čl.stada, podređeni mužjaci imaju položaj između glavnih tijela stada i okolnih ženki. Odvojeni, mužjaci će tražiti područja u kojima je posljednji put posjetio stada, naseljavanju u osamljena egzistencija sve do povratka krda. Gdje voda i uvjeti ispaše dozvole muških oriksi će uspostaviti teritorij. Mladi mužjaci su usamljeni. Dominacije stvorene hijerarhije unutar stada se drže i prikazuje što izbjegavaju opasnost od teških ozljeda svojih dugih, oštrih rogova potencijalno mogao nanijeti. Mužjaci i ženke koristiti svoje rogove u obrani teritorija potrebnih resursa prema došljacima. Važnost za ljude
Hebrejska riječ re'em može značiti arapski oriks, iako može tkđ.značiti izumrli divlji bik ili neka dr. vrsta rogatog sisavaca. U Biblijskoj verziji King Jamesa riječ "re'em" je prevedena kao "jednorog", a legenda o jednorogu možda potječe dijelom od arapskog oriksa što se može učiniti kao da je samo jedan rog kada ga vidio u profilu.
[uredi] Zaštita
Fauna & Flora International, uz financijsku pomoć iz World Wildlife Fund su spasitelji arapskog oriksa od izumiranja. 1962.te grupe su pokrenule prvi u zatočenički uzgoj stada u svakom zoološkom vrtu Phoenix Zooa, ponekad nazivanog " Operacija Oryx". Počevši sa samo 9 životinjama, Phoenix Zoološki vrt je imao više od 200 uspješnih rođenja. Odavde, orikse su slali u dr.zoološke vrtove i parkove za pokretanje stada. Arapski oriksi su lovljeni do izumiranja u divljini od 1972. Do 1980 br.arapskih oriksa u zatočeništvu se povećao do točke da se introducirao u divljinu. Prvo puštanje u Omanu pokušano je sa oriksima iz Parka divljih životinja San Diego. Premda brojevi u Omanu su smanjeni, sada ima divlje populacije i u Saudijskoj Arabiji i Izraelu.
Arapski oriks je popisan kao ugrožen od strane IUCN-ove Crvena liste . 2008.procjenjeno je da ima oko 1100 oriksa u divljini, s 6000-7000 oriksa u zatočeništvu u svijetu, ugl.u regiji. Neki od njih su u velikim ograđenom staništima(free-roaming), uključujući i one u Siriji(Al Talila), Bahrein, Katar i UAE.
28. lipnja 2007, utočište omanskog arapskog oriksa je prvo mjesto uklonjen s UNESCO-ve Svjetske baštine . UNESCO-ov razlog za to je odluku Omanske vlade da otvori 90% crpilišta nafte izgleda. Arapska populacija oriksa na mjestu je smanjena s 450 oriksa 1996. na samo 65 2007. Sada ima manje od 4 para na lijevoj strani.
[uredi] Izvori
- ↑ Talbot, Lee Merriam (1960). A Look at Threatened Species. The Fauna Preservation Society. pp. 84–91.
- ↑ http://www.travour.com/asian-games-2006/mascot-of-asian-games-2006.html