Arbanasi

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Arbanasi. Za naselje u općini Rudo, BiH, pogledajte Arbanasi (Rudo, BiH).
Arbanasi na karti Hrvatska
Arbanasi
Arbanasi
Arbanasi

Arbanasi su naselje u jugoistočnom dijelu zadarskog poluotoka, dio Zadra. Naseljeno početkom 18. stoljeća inicijativom barskog i zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića doseljavanjem doseljenika (Arbanasi-Sestana) iz područja iznad Skadarskog jezera u tri doseobe (1726., 1727. i 1733.). Veliko iseljavanje u vrijeme talijanske okupacije između dvaju svjetskih ratova: do 1944. samostalno naselje (Borgo Erizzo) , nakon toga novi val iseljavanja (optanti). Sačuvan je autohtoni Arbanaski-Šestanski jezik (mješavina geg narječja, talijanskog i hrvatskog).

Doseljavanje Arbanasa[uredi VE | uredi]

Podrijetlo i prve dvije seobe[uredi VE | uredi]

Zadarski Arbanasi doselili su se iz svog zavičaja u okolici Skadarskog jezera u grad Zadar 1726. godine, kada je nastalo današnje naselje. Iako se zasluga za doseljenje Arbanasa u Zadar danas uglavnom pripisuje tadašnjem zadarskom nadbiskupu Vicku Zmajeviću, njihovo doseljavanje uvelike je planirala i pomagala Mletačka Republika s namjerom oživljavanja Dalmacije, posebice opustošenog zadarskog zaleđa.

Prema predaji Arbanasi potječu iz regiona Šestani i to iz tri različita sela: Šestani, Briska i Livari/Dobreci. Prvi sačuvani zapis o seobi arbanaških obitelji s ukupno 56 osoba, koje su izbjegle pred Turcima, nastao je dana 23. ožujka 1726. godine. Prva skupina izbjeglica stigla je u Kaštel Lastvu (današnji Petrovac na Moru), pa potom prebačena u Kaštel Novi (današnji Herceg Novi). Pored njih, svoj zavičaj napustilo je još 28 obitelji koje je u zbijegu spriječilo nevrijeme, no i one su desetak dana kasnije uspješno prebačene u Kaštel Novi. Pretpostavlja se da su prva i druga skupina Arbanasa stigle u Zadar od 10.-31. svibnja 1726. godine.

Prvu seobu Arbanasa u Zadar predvodila su dva brata Petani. Obitelji koje su u Zadar doseljene u prvoj seobi su: Luca d'Andrea Gezghenovich, Nicolo di Luca Marghicevich, Nicolo d'Andrea Gasparovich, Giovanni d'Andrea Gezghenovich, Pere di Marco, Prem Vuca Marghicevich, Paolo Giech Marghicevich, Giech Prend Marghicevich, Giech Pepa Marghicevich, Marco Discialo Marghicevich, Prenz Prema Marghicevich, Petar Vuca Gianova, Nico Matessich, Luca Prend, Boso Nico Smira, Stanica Gielencovich, Visco Gielencovich, Lech Pero Marghicevich i Luca Lucich.

Mletačka Republika novim je doseljenicima dodijelila zemlju na području današnjeg Zemunika, gdje se trebalo oformiti novo naselje s već sagrađenih 15-tak kuća, hrvatskog naziva Erizzovo selo po tadašnjem mletačkom providuru Nicoli Erizzu. Međutim, zadarski kanonik i veleposjednik don Ivan Grisogono par je mjeseci kasnije za izgradnju novog naselja ustupio svoju zemlju u blizini lazareta Svetog Marka. Tako je na mjestu današnjeg naselja Arbanasi osnovano novo naselje Borgo Erizzo ili «Erizzovo predgrađe», o čemu svjedoči najstariji zapis od 15. kolovoza 1726. godine. Zemlja u Zemuniku ostala je i dalje u posjedu Arbanasa.

Treća seoba[uredi VE | uredi]

U međuvremenu u Zadar pristižu manje skupine novih doseljenika, koje se počinju nazivati po zanimanju njihovog starješine (kotlari), pa tako nastaje i prezime Kotlar. Treća velika seoba uslijedila je sedam godina kasnije 1733. godine, a glavni organizator zbijega ponovno je nadbiskup Vicko Zmajević. Skupina Arbanasa napustila je svoj zavičaj i preko Kotora, kopnom ili morem, stigla do današnjeg Herceg Novog. Tu su se privremeno nastanili dok ih mletački providur nije otpremio u Zadar. Isprava od 11. ožujka 1735. govori o 199 «duša», prezimena Vlagdan, Nichin, Luco, Prendi, Tamartinovich, Mazia, Andre, Popovich,Bitri ... Mletačka Republika primila ih je pod svoje okrilje i nastanila ih u predgrađu Zadra.

Obitelji iz treće seobe su: Nicolo Andre, Crasto Covac, Marco Giocca, Giocca Gionon, Giocca Giuchin, Stjepo Gjuri, Stiepo Luco, Prento Kneunichi, Lecca Marco, Prento Marcov, Paolo Marussich, Mar Mazia, Marco Nicadobrez, Pema Nichin, Nicolo Pantov, Marco Pertu, Frane Popovich, Paolo Prendi, Nicola Rose, Rado Ruco, Gen Sperc, Prento Stani, Vuco Tamartinovich, Vuksa Tancovich, Pietro Tioba, Andrea Toma, Capitano Nicolo Vlagdan i Jovan Vucin.

Crkva Gospe Loretske u Arbanasima

Nadbiskup Vicko Zmajević o svom trošku gradi i crkvu Gospe Loretske te župni dvor. Crkva se počela graditi 1734., a dovršena je 1737. godine. Od naseljenja u Zadru Arbanasi štuju Majku Božju Loretsku – Gospu Loretsku, Zonja Jon kako je zovu, koja je njihova nebeska zaštitnica.

Don Mijo Ćurković, župnik u Diklu, u brošuri tiskanoj 1922. godine piše: »Po nekim znakovima, treba držati da nijesu živjeli pri morskom kraju, jer ni dandanas, iako ih more oplakuje sa svih strana, nemaju riječi da označe arbanaškim jezikom ma kakovu ribu. Sve je hrvatski: manula, špar, glavoč, agač, tunjevina ... Dakle, došli su iz slatkovodnog podneblja, u kraj koji je obilovao vrsnim ribarima. Po predaji, uzrok seljenja bio je taj što bi Turci bili oskrvnuli kršćanskih djevojaka, a Arbanasi da se osvete ovom obeščašćenju, bili bi ih poklali noću, zapalili im sela, te pred strahom novoga, a i gorega zla, pobjegli iz svoje postojbine.«

Uglavnom, već 1749. Arbanasi su u Zadru radili kao zidari, otvarali su krčme i preprodavali hranu kupljenu od stanovništva zadarskog zaleđa. Mletački providur Michelli izdao je strogu naredbu protiv kupovine i preprodaje, prijeteći Arbanasima globama, zatvorom i gubitkom robe. Ipak, Mletačka Republika je s namjerom daljnjeg poticanja gospodarstva mjesta osnovala tvornicu za tkanje vreća u koje se zamatao duhan koji se u to doba uzgajao u Grbama kod Nina. Zanimljivo je i to što prije dolaska Arbanasa, u okolici Zadra nije bilo kukuruznih polja. Arbanasi su prvi uveli sijanje kukuruza, velike površine u kršu su pretvarali u vinograde, oranice i maslinike. Čak dvije trećine njihove zemlje bile su pod vinogradima. Kasnije su u karavanama prodavali vino u unutrašnjosti mletačke Dalmacije.

Arbanaški jezik[uredi VE | uredi]

Govor u zadarskim Arbanasima arhaična je mješavina nastala pri susretu uglavnom gegskog narječja s jezicima nove domovine. Listajući Rječnik govora zadarskih Arbanasa dr. Krune Krstića nailazi se na riječi različitog podrijetla. Imamo tako turski adet (običaj), aferim (živ bio!), caush (glasnik čauš), coshe (kut), dimie (dimije), fishek (fišek), gajtan (pletena vrpca), gjuvegi (mladenac).

Romanske su riječi: brushki (četka), buculaj (slatki kolač), but (bačva), butig (dućan), butir (maslac), carz (vunena suknja), cat (vrsta dinje), cerod (voštano platno), cimatorje (groblje), cakull (brbljanje, "ćakula"), damizhon (pletenka, "demižon"), denjat (udostojiti se), deshperat (očajavati), dizhgrocje (nesreća), dogan (carinarnica), dret (ravno), duzin (tuce, "duzina"), faculet (rubac), fang (mulj), fashat (poviti), forc (snaga), fortun (nevrijeme, "fortunal"), fregat (ribati), fumat (pušiti), fundac (talog kave), gabju (krletka), garbu (ugljen), gorn (oluk) itd.

Kao primjer posuđivanja iz hrvatskog jezika navodi se: brutulic (kosirić za branje), bunor (bunar), corët (slijep), did (djed), dimnjok (dimnjak), ditel (djetelina), divlo (divlji), dobi (dobitak), dumboko (dubok), gaxua (kazati), gerc (grè), gerzat (ugristi), grabi (otimačina), gusël (gusle).

»Arbanasi govore i hrvatski«, piše don Mijo Ćurković, »istom onom lakoćom kao i arbanaški, ali ga ne govore pravilno. Imade ih i koji znadu i talijanski, a težaci ga razumiju, ali ga ne umiju govoriti. Arbanasi su rimokatoličke vjere i tvrdi katolici. Nije se nigda čulo da je u Varoši bilo inovjeraca, nit da se je koja djevojka udala za inovjerca. Arbanas ne znade nego za arbanašku narodnost. On je po vjeri katolik, a po narodnosti Arbanas«.

Prilike su se danas jako promijenile. Arbanasi su danas po narodnosti Hrvati (ima ih i Talijana koji su uglavnom odselili u Italiju), i uvelike pridonose hrvatskoj kulturi pišući stručna i književna djela na hrvatskom jeziku.

Poznati Arbanasi[uredi VE | uredi]

  • prof. Arturo Cronia – talijanski slavist, sveučilišni profesor
  • Pavle Dešpalj – dirigent i skladatelj, redovni član HAZU
  • Valter Dešpalj – profesor čela na Glazbenoj akademiji u Zagrebu
  • mons. Simeone Duca (Šime Duka) – jedno vrijeme tajnik Vatikanskog arhiva i dobrotvor Zadra i Arbanasa
  • Giuseppe–Pino Gjergja – košarkaš – trener
  • Josip Gjergja – hrvatski političar i diplomat, pomoćnik ministra vanjskih poslova bivše SFRJ
  • Mladen Grdović – hrvatski pjevač
  • dr. Ratimir Kalmeta – poznati hrv. zemljopisac i velikan hrvatske zemljopisne znanosti, jezikoslovac, pedagog i publicist
  • Božidar Kalmeta – političar – dugogodišnji gradonačelnik Zadra, ministar u Vladi Republike Hrvatske
  • Bernard Kotlar – autor multimedijskog CD–a "Zadarski Arbanasi", dobitnik "Grba Grada Zadra" (2002.)
  • Ante Kronja "Čenčo" – viceadmiral
  • Šime Kronja – novinar
  • Krsto Ljubičić – prva žrtva fašističkog terora na Zagrebačkom sveučilištu 1937.
  • Hrvoje Macanović – otac hrvatskog sportskog novinarstva
  • Đani Maršan – hrvatski pjevač, skladatelj, diplomat
  • Ivica Matešić Jeremija - hrvatski književnik, nositelj Reda Danice hrvatske za kulturu, višestruko odlikovan vojnim odličjima. Vojni diplomat u Rimu, Prištini, Skopju, dvostruki dobitnik Nagrade Grada Zadra, nagrade Zadarske županije
  • prof.dr.sc. Hrvoje Mazija, professor emeritus Veterinarskog fakulteta, nositelj Reda Danice hrvatske i nagrade Oton Kučera[1]
  • Dalibor Musap – osnivač i vođa grupe Riva - pobjednice Pjesme Eurovizije 1989
  • dr. fra Bonifacije Perović- Sociolog autor "Društvo s ljudskim likom" Domagojevac, značajna ličost hrvatskog katoličkog pokreta , kritičar komunizma i liberalizma
  • msgr. Ivan Prenđa – 68. nadbiskup Zadarske nadbiskupije
  • Duško Modrinić – hrvatski glumac
  • dr. Kruno Krstić - sociolog i filolog, urednik Hrvatske enciklopedije, autor razlikovnog rječnika između srpskog i hrvatskog jezika
  • prof. dr. sc. Aleksandar Stipčević - profesor emeritus Filozofskog fakulteta u Zagrebu, albanolog
  • prof. dr. sc. Ennio Stipčević - muzikolog, akademik HAZU
  • prof. dr. Nikša Stipčević - romanist, akademik, potpredsjednik SANU

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]