Astarot

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Prikaz Astarota iz knjige Dictionnaire Infernal

Astarot ili Astaroth je, prema demonologiji, jedan od prinčeva pakla. U literaturi je poznat i kao jedan od sedam paklenih prinčeva koji su posjetili Fausta, u liku zmije sa šarenim repom, dva mala stopala i kestenastim vratom.[1]

Etimologija[uredi VE | uredi]

Ime ovog demona na hebrejskom označava gomilu, skupinu, a proistjeće od feničke božice rata i plodnosti Astarte[2], koja je istovjetna s babilonsko-asirskom božicom Ištar i sumerskom božicom Inanom.[3] U Prvoj knjizi o Kraljevima (1 Kr 11,5) spominje se kao Aštarta, boginja Sidonaca, koju je pred kraj života štovao kralj Salomon.[4] Ime Astarota kao muškog demona prvi se put pojavljuje u Knjizi Svete magije Abramelina maga iz oko 1458. godine (prema datiranju iz samog djela), a kasnije i u brojnim drugim grimorijima.[5]

Demon iz Goecije[uredi VE | uredi]

Astarotov pečat

Astarot je dvadeset deveti duh Goecije koji zapovjeda s četrdeset legija, vlada na Istoku i čuvar je blaga u paklu.[6] Poznaje prošlost, sadašnjost i budućnost, podučava liberalnim znanostima, a može ga se nagovoriti i da priča o padu anđela iz Božje milosti.

Ima lik ružnog anđela sa zmijskim grudima. U jednoj ruci nosi bič, a dah mu je ubojit i vrlo smrdljiv, pa se prizivač mora zaštititi magičnim prstenom, koji će kod prizivanja držati ispod nosa.[7]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Knight, Thomas, H., str. 49.
  2. Havens, Nigel, str. 81.
  3. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 21.
  4. Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 330.
  5. Mathers, Samuel L., str. 58.-59.
  6. Knight, Thomas, H., str. 48.
  7. Knight, Thomas, H., str. 49.

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]



Pentacle 1.svg Nedovršeni članak Astarot koji govori o ezoteriji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.