Austrijski državni ugovor
Austrijski državni ugovor (njemački: Österreichischer Staatsvertrag); puni naziv ovog Ugovora glasi Ugovor o ponovnoj uspostavi samostojne i demokratske Austrije, potpisan u Beču 15. svibnja 1955. ( njemački: Staatsvertrag betreffend die Wiederherstellung eines unabhängigen und demokratischen Österreich, gegeben zu Wien am 15. Mai 1955).
Ovaj Ugovor je međunarodni sporazum, koji su potpisale Savezničke okupacijske snage u Austriji: Sjedinjene Američke Države, Sovjetski Savez, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo s jedne strane te austrijska vlada u dvorcu Belvedere 5. svibnja 1955.. Ugovor je stupio na snagu 27. srpnja 1955.
Sadržaj |
[uredi] Struktura ugovora
Glavna namjera Ugovora bila je ponovna uspostava samostalne, suverene i demokratske Austrije. Osnova za Ugovor je bila moskovska deklaracija, potpisana 30. listopada 1943..
Potpisnici Ugovora bili su tadašnji ministri vanjskih poslova: Vjačeslav Molotov, John Foster Dulles, Harold MacMillan i Antoine Pinay kao predstavnici četiri savezničke sile i austrijski ministar vanjskih poslova Leopold Figl; pored njih Ugovor su potpisali i Visoki vojni komesari okupacionih snaga; Ivan I. Ilitčov (Sovjetski Savez), Geoffrey Arnold Wallinger (Ujedinjeno Kraljevstvo), Llewellyn E. Thompson Jr. (SAD), Roger Lalouette (Francuska).
Ugovor je podijeljen na 9 cjelina:
- Uvod
- Političke i teritorijalne odredbe
- Vojne i zračno prijevozne odredbe
- Reparacije
- vlasništvo, zakon i interesi
- ekonomski odnosi
- Pravila u slučaju sporova
- Gospodarske odredbe
- Zaključne odredbe
[uredi] Važne točke Ugovora
Kao dodatak temeljnim odredbama Ugovora o priznanju austrijske države, istaknuta su i manjinska prava Hrvata i Slovenaca. Ugovor je branio bilo kakvo ponovno ujedinjenje s Njemačkom Anschluss, kao i ponovno osnivanje nacističkih ili drugih fašističnih stranaka i organizacija.
Austrija se obvezala, na vojnu neutralnost, na ovom je posebno inzistirao tadašnji Sovjetski savez, želeći time osigurati austrijsku neutralnost, poslije odlaska sovjetskih trupa, - da Austrija ne uđe u NATO. Austrijska neutralnost nije bila dio prvotnog Ugovora, ali ju je izglasao Austrijski parlament kao dio Deklaracije o austrijskoj neovisnosti.
[uredi] Posljedice
Nakon potpisa Ugovora su Savezničke okupacione sile ostale na austrijskom ozemlju do 25. studenog 1955.. 26. studeni je bio Austrijski državni blagdan (do 1965.): koji se zvao Dan zastave. Mnogi obični austrijanci i danas misle, da taj praznik slavi odlazak okupacijskih snaga, on zapravo predstavlja začetek austrijske neovisnosti i neutralnosti, koja je stupila na snagu kao Deklaracija o neutralnosti na taj dan 1955.
[uredi] Povijest i nastanak Ugovora
Prvi pokušaji da se dođe to ponovnog suvereniteta i takvog Ugovora, krenuli su odmah po završetku rata i uspostavi prve austrijske posljeratne vlade. Ti pokušaju su propali, jer su Saveznici prvo htjeli rasčistiti stvari u Njemačkoj i potpisati mirovni sporazum s Njemačkom. Ugovor je vremenom postajao sve udaljeniji razvojem hladno ratovskih prilika. Austrija se u međuvremenu odhrvala pokušajima odcjepljenja dijelova Koruške i pripojenja tadašnjoj DF Jugoslaviji, ali institucionalno nije odbacila mogućnost ponovnog pripojenja Južnog Tirola. Nakon Staljinove smrti 1953. godine, šanse za postignuće Ugovora postale su povoljnije, naročito nakon potpisivanja moskovskog memoranduma.
[uredi] Vanjske poveznice
- Staatsvertrag von Wien (1955) - Tekst austrijskog državnog ugovora na njemačkom
- Portal posvećen Austrijskom državnom ugovoru
- Österreich ist frei! - na njemačkom
