B-29 Superfortress
Izvor: Wikipedija
|
|
|
|---|---|
 |
|
|
|
|
|
|
|
| Tip | Bombarder |
| Proizvođač | Boeing |
| Probni let | 21. rujna 1942. |
| Uveden u uporabu | 8. svibnja 1944. |
| Prvotni korisnik | USAF |
| Broj primjeraka | 3.900 |
| Pojedinačna cijena | 639.188 US$ |
|
|
|
| Dužina | 30,2 m |
| Visina | 8,5 m |
| Raspon krila | 43,1 m |
| Površina krila | 161,3 m2 |
| Težina zrakoplova | 33.800 kg |
| Maks. težina uzlijetanja | 60.560 kg |
| Motor | 4 radialna (zvjezdasta) motora od 1.640 kW svaki |
| Najveća brzina | 574 km/h |
| Ekonomska brzina | 350 km/h |
Portal: Zrakoplovstvo  |
|
Boeing B-29 Superfortress je teški bombarder s četri propeler-motora, a koristilo ga je Ratno zrakoplovstvo SAD-a u Drugom svjetskom ratu te i drugi saveznici. Ime je naslijedio od svog predhodnika, bombardera B-17 Flying fortress.
B-29 je najveći bombarder koji je poletio za vrijeme Drugog svjetskog rata te je posjedovao neke nove tehnologije. U prostor za posadu je konstantno upumpavan zrak što je održavalo normalni atmosferski tlak te mu omogućavalo let na velikim visinama. Uvedeno je glavno upravljanje oružjem s jednog mjesta, te su se kupole sa strojnicama mogle upravljati na daljinski, a ne ručno kao ranije.
Iako su mu sve ove nove tehnologije omogućile let po danu na velikim visinama, B-29 se češće koristio za noćna bombardiranja pri niskim visinama, izbacivajući zapaljive bombe na Japan. Atomske bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki bile su bačene iz B-29. Za razliku od drugih bombardera B-29, je nastavio biti u upotrebi dugo nakon završetka rata, sve do 1960-ih.
[uredi] Dizajn i razvoj
Za to vrijeme,razvoj novog bombardera kao što je bio B-29 je bio iznimno kompliciran i zahtjevan. Takva izgradnja je zahtijevala izgradnju [zrakoplov]]a u četri odovjene tvornice. Dvije tvornice Boeinga: Renton, Washington i Wichita, Kansas te u Bell tvornicama: Marietta, Georgia i u tvurnici Martin u Omahi, Nebarska. U projektu je sudjelovalo još tisuće kooperanata.Zbog brzine i kompleksnosti te potrebe za što bržim razvojem, projekt je bio u zaostatku i često su se pojavljivali problemi koji su usporavali cijeli projekt. 18. veljače 1943. poletio je drugi prototip koji se je nedugo nakon uzlijetanja srušio. Tijekom leta zapalio se je motor a vatra se je proširila na krilo. Pri padu je poginula cijela desetoročlana posada,zajedna sa 20 civila koji su se nalazili na tlu gdje je zrakoplov pao. Zbog problematičnosti i novih modifikacija koje su se javljale svake sekunde, zrakoplov čim bi izašao sa pokretne trake, odletio bi u novu tvornicu gdje su se dodavale nove modifikacije i ispravljale greške.
[uredi] Vanjske poveznice
